GDJE JE NESTAO 06. APRIL? ‘Preselio’ na Kovače kao i 25. Novembar!
Ima stvari i momenata koji mogu poprilično izbaciti kiselinu iz najjačeg želudca, to su najčešće medijski izljevi iliti proljevi medija ‘Republike Sarajevo’ uz ‘važne državne datume’, uz ‘sjećanje na državu i patiotizam’, na ‘antifašizam’ ili ‘važne’ ličnosti bh istorije. Tu medicina ne pomaže jer se dijagnoza davno potvrđena vješto i licemjerno skriva, posebno kiselina ubija uz 25. novembar ili još bolje uz 06. april.
Jesen i ZAVNOBIH smo ‘provarili’, vidjeli smo kako se ovaj ‘značajni datum’ države BiH slavi, kako se ‘nacija’ prisjeća svog faktički prvog i jedinog predsjednika države BiH Vojislava Kecmanovića Đede (koji je aprila te davne 1945. godine bio predsjednik Prezidijuma Narodne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine). Kolone izetbegovića, skaka, karića, nikšića, zukana, isaka, čengića, komšića i ostalih kvazi patriotskih elemenata su prošle kao i prethodnih godina, zabilježene prema ‘šehidskom’ groblju na Kovačima, sa cvijećem u rukama, plotunima koji su se miješali sa tekbirima, odavala se počast nekom novom i izmišljenom predsjedniku po Ustavu nepostojeće Republike. Ni traga ni glasa o antifašizmu, o stvaranju države Republike BiH i žrtvama oslobodioca, sve se svelo na retuširanu i osmišljenu ideologiju prekrojene istorije o Aliji Izetbegoviću i njegovom vjerskom nadnaravnom putu ‘državnika’ koji je to najmanje bio. Čak su se zaboravili i partizani ‘daidže’ Bakira Izetbegovića na Vracama, dobili smo koncept moderne i nezavisne te demokratske države BiH koju je stvorio ‘šehid-partizan’ Alija. Prije toga, Vojislava Kesmanovića Đedu Sarajevo je izbacilo ne samo iz udžbenika već i sa imena ulice koju je dobio poslije smrti, marta 1961, umjesto njega tu je od tada vojnik ‘časne ArBiH’ Nusret Šišić Dedo’. Fašisti u vlasti Grada su u sječi partizana i antifašista po ulicama Sarajeva i u postavljenju ‘svojih heroja’, begova i šejhova, među kojima ima i osvjedočenih fašista, davno odradili svoje. Dan državnosti BiH kao i svi ostali državni praznici se tako u Sarajevu i u BiH proslavljaju kao ‘dan šehida’, nekih boraca poginuli na ‘Allahovom putu’, koji čak nisu bili ni ‘obični borci’ već Božji žrtvenici za građansku i modernu BiH.
Istorijsko i javno ispiranje mozgova i kvarenje bh istorije se nastavlja u medijima Sarajeva i uz 06. april svake godine. Prije tog datuma se ‘podsjete’ da se ‘vlasi ne dosjete’ na Kecmanovića i partizane slatkorječivo i tendenciozno, sve pršti od hvale i zasluga, a onda opet po starom. Nama ni Sarajevu taj 25. novembar ne znači ama baš ništa, tako stvarnost bilježi, na isti način evo u susret 06. parila doživljavamo isti ‘performans’. Kažu iz SABNORa u Sarajevu u liku Mirsada Ćatića ‘Čuperka’ predsjednika da ‘nećemo dozvoliti historijsku neutralnost’ i prekrajanje istorije te da će i 05. i 06. april proslaviti kao ‘Dan oslobođenja Grada’.
‘Malo morgen’! I Ćatić i Sarajevo znaju da više ne postoji 06. april kao ‘dan oslobođenja Sarajeva’, vlast je taj datum promijenila davne 2006. i preimenovala ga u ‘Dan Grada’ sa jasnim ciljem i namjerom. Da se ‘neutralnošću’ i bez spomena na partizane i oslobođenje, slave ‘sve žrtve’. Uostalom, čim govori o dva dana proslavljanja, o 05. i 06. aprilu, i Ćatić kao i vlasti Sarajeva ‘pušu u jedno. Podsjećamo, svi silama Sarajevo se trudi da zaboravi i izbriše antifašističku borbu i istoriju i po njima Sarajevo nisu oslobodili partizani koje oni nazivaju ‘četnicima’ 06. parila već je to uradila ‘slavna 16 muslimanska brigada’ koja je prva ušla na Vratnik 05. aprila, a onda su, kažu, sutradan ‘upali u Grad četnici i pobili sve što je valjalo u gradu’. Sve fašiste i ustaše, čija imena danas ponosno krase nazive ulica i škola. Dakle, i 25. novembar i 06. april su davno ‘preselili’ na Kovače. Partizani su ubijeni po drugi put, eto, čak je i Vladimir Perić ‘Valter’ koji je poginuo braneći i oslobađajući grad, za Sarajevo samo ‘filmska fikcija’, nestašna Benjamina Karić je centralu-državni spomenik koju je ‘Valter’ branio životom već ‘mahnula’ nekim Arapima a njegovu bistu prebacila u potkrovlje obnovljene Bistričke stanice, među turski ‘kebab’ i sladoled.
Ako je Ćatić već ovakao narogušen i hrabar, eto neka pokrene i sprovede incijativu da se vrati koje ime ulice ili škole po narodnim herojima antifašistima. Ili još bolje, da se vrati narodu i Sarajevu ‘Dan oslobođnja grada 06. april’, pa da mu i povjerujemo. Rekao je jednom prilikom da smo partizane ‘prodali za nebitne likove’ ali šta od toga imamo, i dalje su bitni likovi prodani. Kako i on i mi ostali znamo da je to u BiH nemoguća i neželjena misija, dakle, čista talašika uz nostalgične zastave, slike i marame koje su karikatura istorije i jasan dokaz njegove nemoći, makar on iskreno i želio drugačije, bilo bi bolje o tome šutiti.
No, ne možemo mi bez medijskog prdeža.
photo : predsjednik SABNORa Saraevo Mirsad Ćatić Čuperak, arhiv
