Otkriven identitet snajperiste, srećom nije Feđa Štukan a nisu ni ‘Ševe’

ZBUNJOLA U NASLOVU SAFARIJA se sretno završila : Sarajevsko ‘Oslobođenje’ izazvalo haos naslovom ‘Poznat identitet osumnjičenog za Sarajevo safari : hvalio se da je išao u ‘lov”

* Ima tih naslova u novinama koje te zalede, prepadnu ili ostave bez daha. Sve dok ne pročitaš čitav tekst koji često i nema neke naročite veze sa naslovom, ne znaš ni kud si poš’o ni gdje si doš’o. Tako je jučer naslov u nekada ‘partizanskom Oslobođenju’ koje se odavno koprca u poznatom tabloidnom žutilu svojih vlasnika i urednika sarajevskih tajkuna braće Selimovića, mnoge – kako se ono kaže, aha, ostavio bez daha i u nevjerici. Jeste – on je taj snajperista, stranac koji je uz lovu pucao po Sarajevu, nije moguće da li je to on, baš on, i tako listom i redom? Srećom nije onaj na kojeg smo pomislili u trenu, ‘otkriveni’ snajperista nije naš i svjetski poznati glumac Feđa Štukan na kojeg se u prvi mah odmah moglo posumnjati a objasnićemo kasnije i zašto, već se radi o nekom starcu Italijanu, vozaču i bankaru iz malog sela u provinciji Pordenone po imenu Giuseppe Vegnaduzzi. Kojeg italijansko tužilaštvo istražuje kao osumnjičenog u predmetu ‘Sarajevo safari’ kojeg je inicirao jedan italijanski novnar tragom slovenačkog bh filma režisera Županiča po scenariju Nedžada Latića i Franci Zajca uz pare Al-Jazeera Balkans i Hasana Čengića, zeleno-sive eminencije Rijaseta i SDA i glavnog logističara ArBiH i veziste sa Iranom i državom BiH u ratu.  Jer se hvalio pred svjedocima kako je od 1992. do 1995. iz snajperskog oružja pucao sa brda iznad Sarajeva po opkoljenim stanovnicima grada u poznatoj aferi ‘Sarajevo safari’.

* Čak vele da je u pretresu kuće ovog osamdesetogodišnjaka nađeno kod ovog penzića isto ono oružje sa kojim je ubijao iz zabave. Tužilaštvo po navodima sarajevskog lista vodi istragu u vezi ‘vikend snajperista’ po prijavi italijansko novinara kojem se pridružio i hrvatski novinar Domagoj Margetić, a kako je najavljeno u postupak se uključuje i Kanton Sarajevo. Jeste, malo je čudno da ovaj ‘snajperista’ još uvijek pune tri decenije čuva svoje oružje-dokaz kao da je znao da će doći dan da položi račune, iako je po pričanju mještana kao i u sličnim drugim slučajevima ‘bio fin i uljudan’, nikad ne bi ‘rekao da je ubica’. Kakve su inače sve ubice ovog svijeta.
Ne znam otkud sarajevskom listu i italijanskom tužilaštvu u istrazi termin ‘vikend snajperisti’ kad se zna da je ovdje riječ o ‘safari ubijanju’ iz dokolice uz plaćanje ubijanja i ne samo vikendom. Već se zna i čuli smo da je u bh ratu bilo dosta ‘vikend četnika’ koji su dolazili besplatno ubijati građane Sarajeva ali to nema veze sa ovim ‘safarijem’ gdje su bogati stranci plaćali da ubijaju i uživaju uz poseban ‘cjenovnik’. To bi moglo zbuniti javnost i udaljiti istragu od safari ubijanja, priznaćete to nije isto kao ono vikend ubijanje. I to bi moglo i otežati postupak istrage, iako nisam tužilac ‘mogu malo da pogledam’ i da kažem koju.

* Ne bih ulazio ni u prijave i ‘dokaze’ novinara Margetića koji se ranije proslavio tezama i analizama ‘bošnjačkih muslimanskih terorista’ u bh ratu o čemu je posvetio čitavu jednu knjigu a sada analizom nedavno ‘sumnjivo umrlog četnika’ Slavka Aleksića najviše optužuje Aleksandra Vučića indirektno ga optužujući da je ubio Aleksića da ga ušutka a direktno da je i sam ubijao uz platu i zadovoljstvo šicajući sa Jevrejskog groblja skupa sa Šešeljem. Na način što dešifruje ćirilične i latinične dokumente i potpise i naredbe čiju vjerodostojnost su vještaci već poprilično osporili, međutim kad sam isčitao tekst načisto mi je laknulo. Nije znači niko do ‘naših’, safari snajperista je Italijan, a ja umalo umro od muke jer mi prvo palo nekoliko imena na um prije ovog Italijana.
Prvo sam pomilio da je ‘pucač’ neko iz famoznih Alijinih ‘Ševa’, odreda snajperista Alije Izetbegovića i ubica koje su pucale također snajperom ali i na drugi način, granatama i eksplozivom stvarale haos po Sarajevu ubijajući i ‘naše’ i ‘njihove’, sve po potrebi, o čemu kao zaliven šuti prvi do Dine Konakovića – Kemo Ademović, pa Bakir Alispahić, pa šuti Edin Garaplija koji u zadnje vrijeme o tome stidljivo progovara, ­u tišini je Tite mi i ostala borbena ratna gotovost Sarajeva. Onda sam  mislio da ‘Oslobođenje’ otkriva identitet ‘našeg Njemca’ snajperistu u ArBiH, ‘humanitarca’ druga Adolfa Friedricha kojeg su kao i Štukana podučavali Iranci a poginuo je od snajpera iz Istočnog Sarajeva ‘na zadatku’ i sahranjen na ‘Barama’, međutim nije ni on. Onda me presjeklo jer sam pomislio da je ‘Oslobođenje’ otkrilo identitet našeg poznatog glumca Feđe Štukana. On mi tu došao u tekstu najprepoznatljiviji, kako zbog naslova u ‘Oslobođenju’ tako i više zbog njegovog ličnog priznanja da je u ratu bio snajperista. Sve je pojasnio u svom romanu ‘Blank’ po kojem se igraju predstave a možda se snimi i film, čak su mu zabranili i ulazak u Srbiju zbog tih njegovih vojnih akcija. Udarili ‘snajperisti’ na ‘snajperistu’.
Zašto baš Štukan, pomisliće ‘neki pitac vrli’?

* Pa sve je u knjizi napisao. Kako su ga ‘obučavali iranski specijalci u Sarajevu’, kako je ‘pucao da ubije ali srećom nije nikoga ubio’, pa se morao ‘praviti ludim’ i odležati u ‘ludari’ petnaestak mjeseci sve dok ga nisu proglasili ‘lujkom’ i otpustili iz vojske. Zbog čega se drogirao i patio sve dok nije postao ‘čist’. Tite mi, on se kao i ovaj uhvaćeni Italijan snajperista hvalio kako je ubijao. Sve opisao u svom romanu. Zapravo kako nije ubijao, evo vako, citiram Štukana. „Shvatio sam da imam želju da ubijem, koju nikada ranije nisam imao zato što sam čitav život odgajan kao pacifista’. Onda je kako sam reče, pucao dabi promašio. Samo dva-tri puta. E jebo snajperistu pacifistu koji moli Boga da ne pogodi, što je sasvim opravdano primjetio i islamski radikalni hodža i borac odreda ArBiH ‘Al-Mujaheed’, neki tip zvani ‘Muderris’ a sa imenom Nezim Halilović. Ma znate ga, stalno prijeti kažipstom na slikama sa Bakirom i ‘Seb’ Sebijom, poznat je i po teoriji ‘nacističko vađenje zuba’. Podsjećamo, njemu su po njegovoj priči komunisti Srbi zubari, ‘namjerno i naživo vadili zdrave zube’ još prije rata u BiH dok su u ‘susjednoj ordinaciji svojima uz injekcije popravljali zube’. Koji je zbg ovog ‘namjernog promašivanja’ Štukana prozvao ‘izdajnikom’ i spotaknuo mu da je ‘namjerno izbjegavao pogoditi svoje’. Kao što reče i sam Štukan u romanu, njegovo-Feđino ‘miješano’ potomstvo mu je u startu bila velika mana, čuo je ‘kako se borci oko njega došaptavaju kako je on sumnjiv jer nema muslimansko ime’.

* Srećom, hvala ‘Oslobođenju’ što me tekstom vratilo u život, nije to bio Štukan ni bilo ko od ‘naših’, već neki starkelja Italijan, laknulo mi je. Mada je sve upućivalo iz naslova na Štukana. I ne samo iz naslova. On je i sam ‘stranac pehlivan’ kak su muslimani nazivali djecu iz ‘miješanih’ a ne mješovitih brakova, Iranci – dakle stranci su ga podučavali snajperima a i kao vojnik je bio plaćen za pucanje, sve se uklapa, jedino je još ostala mala ‘zbunjola’ oko same ‘afere’ Sarajevo safari.
Zato što se tu još nije razlučila razlika između ‘vikend četnika’ i plaćanja o čemu smo govorili a zbunjuje i to jer se u nazivu ne vidi da li je safari bio u Sarajevu ii u Istočnom Sarajevu.

P.S. Svaka sličnost sa Italijanima, Sarajevo safarijem, sa Feđom Štukanom, ‘Oslobođenjem’ i drugim likovima u priči, sasvim slučajno je – namjerna.

photo screen : naslovnica ‘Oslobođenje’, arhiv