UPUTSTVO ZA JEDNOKRATNU UPOTREBU : Dan državnosti BiH – dan ničega i dan poslije
Ako ne znaš zemljače šta je bilo 25. Novembra 1943. i šta znači ovaj važan praznik za državu, ja ću da ti kažem. To je jedno veliko i prazno – ništa. To je prostituisanje sa antifašizmom i državom, to je dan kada rade retuš istorijske makaze i kad nam se u mjesto antifašista ukazuju SDP nakaze. Kad se ne spominje, osim na početku rečenice Mrkonjić Grad, Vojislav Kecmanović, Rodoljub Čolaković ili Avdo Humo čisto kao kolateralna šteta, kad se paradira u jednonacionalnom i vjerskom ruhu, kad se slavi ‘nastavak Osmanlijskog kontinuiteta države’, dan je kad se partizani pretvaraju u ‘šehide’ i kad se molitvama pokrštavaju. A svuda kad nam iz vena lipće ‘krv partizana’, sva pozelenila od liptanja. Taj dan u zemlji koja po ZAVNOBIHu ‘nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska’ je dan kad postaje samo islamska i muslimanska. Kad hanume ‘državnika’ ukradu pažnju ionako nevažnimi bezličnim mužjacima i kad se svita razmili po Kovačima učeći dove Aliji Izetbegoviću i ‘šehidima’, nekakvim borcima na Allahovom putu, upravo onako kako su to i zamislili partizani i Josip Broz Tito. A poslije navali na žderačinu i piće. Niko, ni prije a posebno ne uz 25. novembar ili poslije ni ne pomisli da svrati u kuću-muzej u Mrkonjić Gradu gdje je stvarana država, to je za njih kao i za Dodika ‘ukleta kuća’. Ili da, pljuc… pljuc… tamo odvede đake koje sada vodaju po osmišljenim drugim istorijskim mjestima. Namjerno zaobilazeći svaki susret sa ‘fašistima’ iz II Svjetskog rata, kako se umjetnički nazivaju partizani.
Dan je to kad se obiđe i ‘Vječna vatra’ pa dodatno zapiša i kao i partizansko groblje na Vracama, izvedu djeca u režji hodža i hadžija da praktično vide najnoviju istoriju, kad se oneredi partizansko groblje sve sa daidžama Bakira Izetbegovića koji su tu sahranjeni. I kad saznajemo da je Alija baš, ali baš – baš za prave bio u partizanima, skupa sa Busuladžićem ili efendijom Đozom i NDH ‘handžar’ jaranima.
25. novembar je dan kad SDP BiH jedino ode u inostranstvo u Republiku Srpsku da u iznajmljenom hotelu očita ‘bukvicu’ multietičnosti i cjelovitosti države, nakon što obiđe sve ‘šehide’ u Sarajevu i okolici. To je dan kad familija najvećeg šehida U SDA ne može doći na red do njega u Kovače, sve ulaznice razgrabe ‘partizani’ SDP stranke.
Ako ne znaš šta je tog dana bilo, progledaj. Više se slavilo u Americi i EU po džamijama i džematima i po čukama-spomenicima iznad Sarajeva, slavilo se u čast 1943 a ‘vazilo’ o 1992. pa nadalje, pa sračunaj koliko ima i kakve Bosne ima i koliki je taj famozni ‘svaki pedalj’ kojeg branimo i čuvamo. I Bogu je previše tolikih dova načelnika i ministara po haremima i ‘šehitlucima’ samo iz jednog razloga : ‘šehida’ nije bilo 25. Novembra 1943. godine. Poslušaj ispotiha i Thomsona, da te ne proglase nacionalistom i ustašom.
‘Kažu da sam lud, da je novo vrijeme//i da su prošli dani pjesama za tebe//a meni tako dodje nakon čaše vina//Je l’ moguće da ste zaspali na straži//zakletva barjaku da više ne važi//je l’ moguće da ste zavezali oči …’
U BiH više ništa ‘ne važi’. Ako ne znaš šta je tog dana bilo, pitaj SDP i Nermina Nikšića iz ‘mejtefa’ Zlatka Lagumdžije i ‘njegove šehid-partizane’ i sve će ti biti jasno. Oni ‘drugi’ misle isto, ništa ih ne pitaj. Ili još bolje : zaboravi taj datum ako možeš. Biće ti lakše. Samo nemoj ni za živu glavu slušati dosadne i bljutave govore ‘predsjednika’ Bećirovića i ‘zamjenika’ Komšića, završit’ ćeš na šolji za WC.
Bolje je imati čvrstu nego labavu i klizavu stolicu. Zdravije je.
photo : ‘partizani’ SDP BiH slave 25. Novembar, dan države, arhiv
