Presuda Ustavnog Suda BiH o korištenju simbola ArBiH u Republici Srpskoj : mora se prihvatiti ali ‘vrijedi pogledati’ obrazloženje. Kako će teći njena primjena u praksi, šta bi na nju rekao OHR koji je taj simbol stavio van upotrebe davno i o kakvom ‘kontinuitetu’ RBiH Sud govori …


O Ustavnom Sudu BiH :

Ustavni Sud BiH je najviši pravosudni organ i radi ‘četverobrigadno’, prezauzet je. Posla mu daju silne apelacije bh državnika i poslanika, koje svaki dan filuju ovaj organ apelacijama i tužbama, prosto se u tome takmiče. Većina njih se odnosi na nebitne i nevažne stvari, pa tako Sud raspravlja o bradama i hidžabu u vojsci i o zastavama najviše. Ko o čemu, BiH samo o ljiljanima. Ima dosta aplikacija i zbog već poznatih različitih stavova među tri konstitutivna naroda, a povoda im daje i Republika Srpska sa svojim ‘zakonodavstvom’ i svojim propisima gdje glumi ‘državu’, što se obavezno ruši na Ustavnom Sudu.
Ovaj organ je inače nepopunjen i u njemu nema sudija Srba, u njemu sude troje stranih državljana, Švicarci, Njemci i jedna Albanka, što je česta iskra svađa i nerazumijevanja među državnicima. Srbi namjerno neće da izaberu svoje predstavnike a kmeče kako su  uvijek ‘osuđeni’ kod ovod organa i hoće strane sudije van Suda, Bošnjaci koji su ovaj organ popunjavali većinom iz stranke SDA nedaju strance dok je bilo spora i oko izbora sudija Hrvata (Vukoja), o čemu smo pisali. Sud vodi bivši sekretar SDA Mirsad Ćeman, podpredsjednici su Valerija Galić i Angelika Nussberger, sudije : Ledi Bianka, Marin Vukoja i Larisa Velić nedavno imenovana. Ćeman i Valerija su odavno prešišali 70 godinu i po sili zakona bi morali ići u penziju ali Sud je to riješio na jednostavan način izmjenom Pravilnika što je samo po sebi ‘sumnjivo’ po kojem ‘ostaju dok se drugi ne izaberu’. Prije Ćemana, predsjednica je bila Seada Paravlić koja je otišla u penziju, inače bivša uposlenica ureda SDA stranke.

O odluci Ustavog Suda :
U filanju Ustavnog Suda apelacijama prednjače, a ko bi drugi nego Denis Bećirović, pripomaže mu i imenjak Zvizdić, tako je bilo i sa apelacijom ovom Sudu koju su potpisali njih dvojica a kojom je traženo da se izmjena Krivičnog zakonika Republike Srpske, posebno član. 359b o zabrani upotrebe i korištenju simbola ArBiH na teritoriju Republike Srpske proglasi neustavnim. Koji se već po fejsbuku naslađuju svojim ‘državničkim uspjehom’ nakon odluke Ustavnog Suda.
Ustavni Sud je jučer to i učinio na svojoj plenarnoj sjednici kada je utvrdio da je odredba Krivičnog zakonika RS-a kojom se kažnjava isticanje simbola Armije RBiH neustavna.

Odluka se mora prihvatiti ali ipak ‘vrijedi malo pogledati’ u obrazloženje i reći ponešto.

Ustavni sud je zaključio da odredba pomenutog člana nije u skladu sa članovima I/2. i III/3.b) Ustava BiH. U obrazloženju se navodi da ‘nije usklađena sa zakonima o upotrebi zvaničnih simbola i oznaka pripadnika Oružanih snaga BiH, kojima se uređuje i upotreba simbola i oznaka Armije RBiH’. ‘Propisi RBiH o izgledu i upotrebi tih simbola i dalje važe na teritoriji BiH na osnovu ustavnog načela kontinuiteta, a Narodna skupština RS-a nije nadležna da odlučuje o prestanku važenja pravnih akata institucija RBiH’. Sud je naveo i da je, odlukama institucija BiH, Armija RBiH dio Oružanih snaga BiH sa svojim vojnim naslijeđem i obilježjima, čije je isticanje dužnost odgovarajućih pješadijskih pukova. Osporena odredba zato krši odluke institucija BiH kojima se pripadnicima pukova nalaže da nose oznake svojih pukova.

O simbolima i ‘kontinuitetu’ države
Prvo, treba istaći da se Krivični zakonik entiteta nije bavio oznakama ArBiH na uniformama jedinica OS BiH, budući da je to utvrđeno posebnim zakonom, i budući da se te ‘zajedničke snage’ zapravo sastoje od tri nacionalistička puka bivših zaraćenih strana koje baštine simbole već viđene u bh ratu. Dakle, u ‘zajednički snagama’ su u upotrebi i šahovnice i ljiljani i amblemi zastave entiteta Republika Srpska. Drugo, obrazloženje Ustavnog suda je kako su amblemi ArBiH po ‘propisima Republike BiH i dalje važeći na teritoriju BiH’ a na ‘osnovu ustavnog načela kontinuiteta’. Ovdje je Sud nejasan i ne obrazlaže da li su samo ljiljani ili i ostali ”simboli ArBiH’ dozvoljeni a posebno ne obrazlaže ‘kontinuitet države BiH’. Naime, ljiljani su u bh ratu bili usklađeni sa mnogim drugim simbolima ArBiH, uglavnom uz arapski jezik, mačete i polumjesec IZBiH budući da je to bila većinom muslimanska Armija, pa je ovdje ostalo otvoreno pitanje da li to znači da su, primjera radi a ima ih još mnogo, i ovi simboli ArBiH na slici uz ovaj tekst ‘važeći’ i ‘ustavni’? Što se tiče kontinuiteta, Republika BiH, on ne postoji od potpisivanja Sporazuma u Daytonu, Alija Izetbegović je sam ukino Republiku BiH svojim potpisom a verifikovao Republiku Srpsku. Nadalje, ljiljani su ne samo simboli ArBiH oni su bili i na zvaničnoj bh zastavi sve do 1998. godine, kada je ova zastava sa ljiljanima postala nelegalna i zabranjena za korištenje i upotrebu. U obrazloženju odluke Visokog bh predstavnika Westendorpa fino stoji da je upotreba poslije februara 1998. ovog simbola kažnjiva, navode se i kazne za to. Međutim, znamo i vidimo da Bošnjaci na silu i namjerno i iz inata hoće zadržati taj simbol pod kojim se ratovalo i ginulo a neće ga ni Hrvati ni Srbi. I nalazi se ne samo u prostorima političkih partija Bošnjaka već  u zvaničnim uredima i institucijama države BiH. Kod Bećirovića i Zvizdića obavezno, slijedom čega i raja zvaničnu zastavu ne ‘ferma’ i nelegalno u javnosti koristi onu zabranjenu. Dakle, ne poštuje se odluka OHRa iako ima snagu zakona. Tako je naime utvrdio isti ovaj Sud kad se raspravljalo pred njim da li izmjene Krivičnog zakona BiH po kojima je optužen i osuđen Milorad Dodik imaju snagu zakona i tada je utvrđeno da imaju. Zašto se onda ne poštuje i odluka Westendorpa, i on je (bio) visoki bh predstavnik?

Primjena odluke Ustavnog Suda u praksi
Odluka Ustavnog Suda će samo još više zakomplicirati i posvađati ionako zavađene i podijeljene političare a samim tim i narod koji ih prati, pred nama je. Ljiljane treba vratiti u Muzej i prošlost jer su oni ionako prošlost i u entitetu i u Hercegovini, nije bilo potrebe da ih Sud vraća u sadašnjost na ovaj način, no u BiH sve ‘funkcioniše’ drugačije. Nametanje ratnih simbola kao zajedničkih i ‘važećih’ pa i ‘ustavnih’, samo je dolivanje benzinana vatru. Ustavni Sud je mogao samo jednom rečnicom proglasiti izmjene Zakonka entiteta neustavnima ali on se upustio u jednostrana tumačenja obrazloženjem koje nije baš održivo i koje će samo doprinijeti dodatnim apelacijama i svađama.
Jedno je sigurno, ljiljani čak i pored ovakve odluke neće biti ‘sigurni’ u Republici Srpskoj. Ne radujem se tome ali znam da će tako biti. Zato jer će sad Bošnjaci požuriti da više i drskije i ‘nasramotu’ jer to vole mašu sa ljiljanima slaveći još jednom ‘svoju pobjedu’. Međutim ovo nije ni prva ni zadnja odluka Ustavnog Suda koja se na žalost ne poštuje ne samo u entitetu već i u FBiH i koja će poslužiti samo radi statistike ‘pobjeda’. Ne bih volio da to vidim i doživim ali znam iz iskustva da će zabrana ljiljana u entitetu još biti. Biće i ‘novih’ zakona i novih apelacija. Uostalom, i ako ćemo baš mak na konac, ovako rigorozan Zakon nije entitet ni trebao donositi niti ga vezati za simbole ArBiH, bilo je dovoljno da se sve rješava u prekršajnom postupku i na lokalnim Sudovima na osnovu upotrebe i korištenja nelegalne bivše zastave BiH.

photo :  neki od simbola ‘zajedničke multietničke ArBiH, arhiv