MI SMO ‘DŽIRLO DJEVOJKE’ : Možete li zamisliti sijelo ili kafu poslije izbora uz piće i iće, možda i harmoniku, veselje i odabrano društvo ‘izdajnika’ i domoljuba’, ‘četnika’, ‘ustaša, uzp-ovaca’, ‘balija’ i ‘Turaka’? Ja mogu, kad se već drugi put susreću i srdačno ćaskaju Trump i Mamdani, šta fali ‘našoj sići’?
I sam sam prečesto strog prema političarima u vlasti, međutim, priznajem, nije sve do njih. Malo više je do nas. Znaju sve o ‘demokratiji’, znaju šta se dešava svake dvije godine u izborima zbog čega u državi grmi, gori, prolijeva se krvca, ratuje se i osvaja, hapsi i pušta, još više znaju da će, kad se izbroje glasovi sve utihnuti, jer su ubijeđeni da su unaprijed pobjednici i jer najbolje poznaju svoj narod i ono što slijedi. Ono što je nekada za raju bubnuo Fadil Novalić bivši SDA premijer a sada ‘svetac robijaš’ naš ‘oprosti Fadile’ kad su mu prigovorili da bi se narod mogao naljutiti ili nedajBože pobuniti zbog njegovih bahatih izraza i još bahatije ekonomije, a on ležerno i uz osmijeh rekao. ‘Ma kakvi, to je dobar narod, poznajem odlično svoj narod’, primjenjeno je ne samo kod ‘Fadilove raje’, isto je i sa narodom u Republici Srpskoj i u Hercegovini. Sve je to ‘Džirlo raja’ za ‘džirlo državu’.
Nadam se da ste se uz ovo sjetili bh biznismana iz 1980-tih Džirlo Bate preteče ‘bh Amazon’ kompanije i njegovih proizvoda koje je prodavao na palete telefonom i preko novina sve na kućnu adresu, mene sve u BiH na njega podsjeća. Znao je upakovati glupe i bespotrebne plastične stvarčice u slogan i sliku (’Za Džirlo raju, džirlo proizvod’) koje ničemu ne služe osim što se ‘mogu sklopiti i zavući pod kauč’, i naplatiti pošteno svoju dovitljivost. Od ‘praška praškovića do uređaja za povećanje grudi’, Bh narod me asocira, kad već političare smatramo kurvarima jer to i jesu, na njihove ‘džirlo djevojke’, takva nam je i država. Raja kupuje sve što politika i vlast ponude, samo ako je ‘njihov’ proizvod. Svake dvije godine izbori su ‘dušu dali’ za opštenarodno veselje, pa iako se nude uvijek iste stvari, zastave, granice, žrtve, genocid, vjera, nacija, dakle sve ono što ‘može pod kauč ili u ladicu’, kad se ugase svjetla izbornog cirkusa, vlasnici ‘džirlo proizvoda’, lažne demokratije i patriotizma i još gore patetike, sjednu za isti stol, oforme ‘novu’ vlast i nastavljaju da se ‘vole’ do pred slijedeće izbore. Onda se ide ispočetka i ukrug, i tako tri decenije. Sve za ‘spas države’ i naroda.
Kako tad-prije tri decenije, tako i danas, ništa osim države koja postaje sve manja i slabija se ne mijenja. Možete li onda zamisliti da kad se izbroje glasovi i kad nova tehnika skenera i olovaka odradi posao, da za istim stolom kao u kafani vidite iste face, hrpu ića i pića, možda čak i harmoniku, zašto da ne kad imamo iskustva (Dodik i Radončić razvlače iste italijanske sprave), kao da nismo do unazad par mjeseci bili umalo u rovovima?
Ja mogu a vi kako hoćete. Biće tu poneka ‘džirlo’ figura malo drugačija, možda neće biti Dodika ali biće harmonike, ima on svirača koliko hoćeš i svi sviraju iste note, možda u vlast slučajno uleti i neka faca iz neke od stotine potičkih partija, ali sve je to u ‘pet deka’ isto. Dayton čijeg originala nema svako tumači po svome ali na njega je nalegla i država i Ustav i nema te matematičke operacije koju su nam ‘džirlo’ kandidati ponudili a mi kupili da izbriše to zajedništvo na baterije, pa da se izbace ‘ovi’ a ‘mi da bez ‘onih’ oformimo ‘svoju’ vlast. Nema ni te snage da se Dayton promijeni dogovorom a strane sile koje su ga skovale nisu zainteresirane za promjene, stoga se pripremite za opštenarodno ‘bratstvo i jedinstvo’ i veselje. Koje smo zaslužili. Žurkalo se, pjevalo, govorilo najviše, pucalo, obećavalo, vrijeme je da se to ovjekovječi na dvije godine i zabilježi. Naime, nema u BiH ni vanrednih izbora, pa se mora ‘ljuljati to što se rodi’. Onda to znači da će opet biti blokada države ali ona je stalno u blokadi, kad ne blokiraju ‘oni njihovi’, blokiraju ‘naši’. Važno je da smo suvereno i jedinstveno pa čak i nezavisno podijeljeni i da smo ‘važan međunarodni faktor i partner’.
Ako mislite da je to još jedna u nizu teorija Zijada Bećirovića ‘stručnjaka’ iz plaćeničkog Instituta za zajebanciju u Ljubljani IFIMESa ili neka ratna od Senada Hadžifejzovića, u krivu ste. Pogledajte samo sliku američkog predsjednika Donald Trump-a i načelnika Metropole NY Zohran Mamadani-a i sve će vam biti jasno. Samo im još fali harmonika. Ovo je njihov drugi susret po redu u NY, prvi je bio u Bijeloj Kući novembra prošle godine. Ćaskaju, meze, rukuju se, tapšaju po ramenima i nasmijani k’o na Bajram. Koliko jučer, Trump je za Mamadani-a bio ‘fašista’, ‘nacista’, ‘uzurpator Ustava’ i svašta ponešto, po Trump-u Mamdani je islamista i musliman, ponekad i ISILovac, a posebno ‘socijalista’ i ‘komunista’ koji hoće da uređuje Ameriku po ‘šerijatu’, zemlju gdje vladaju kršćanska pravila. Pričaju njih dvojca o gradnji stanova za siromašne, o potezima Trump-a u vezi medija u Americi, hvale jedan drugog. ‘Šta fali biti fašista’ – reći će Trump u Bijeloj Kući gladeći Mamadani-a po ramenima.
Znamo da je Trump oduševljen sa Kinom, Sjevernom Korejom i Rusijom posebno, njihov komunizam je daleko od Amerike, poslije izbora zavolio je i ‘komunistu’ Mamadani-a tu svom dvorištu. A musliman iz NY džamija odakle se ne vadi sa osmijehom i rukom na srcu kao ‘naš Bakir’ ili ‘naš Nermin Nikšić’ ili Erdogan također ‘naš’, zaboravio da će ‘uhapsiti Netanyahu-a čim dođe u NY, da će nagrditi bogataše većim porezima, sagraditi bez naknade vrtiće za djecu u svom gradu, sve se izgubilo u osmijesima, podršci i zagrljaju.
A šta su i šta je ‘naša sića’ od državnika i političara prema ovoj dvojici? Pa da se ne provesele kad utihnu izborne fanfare? Niko i ništa. ‘Džirlo’.
photo : ponovni susret Donald Trump i načelnik NY Zohran Mamdani, arhiv
