‘INVESTICIJE SA KOVAČA’ VRIJEDE I ZA POTOČARE : Koliko vrijedi Emiru Suljagiću i Muniri Subašić par čarapa ‘made in Türkiye’ sa likom ratnog zločinca Ratka Mladića a koliko poštanske markice Turske sa likom Dodika?
– Emir Suljagić, šef ‘districta Potočari’ je kako nam javljaju, ‘oštro reagovao’ na izjavu i potez EU komesarke ‘naše Slovenke’ Marte Kos uoči ‘more biti bidne – more biti ne bidne’ njene posjete Crnoj Gori i najavljenog susreta sa Andrijom Mandićem predsjednikom crnogorskog Palamenta, ‘četničkog vojvode’ kako ga je Suljagić nazvao. Pohvalio je Martu što je odbila zakazani dolazak u Srbiju zbog sahrane ratnog zločinca Mladića ali istovremeno joj je podbacio ‘licemjerje’ najavom dolaska u Crnu Goru kod poštovaoca lika i djela ratnog zločinca. Pa je upitao otvoreno ‘kako će pogledati majkama Srebrence u oči’ ako dođe do ovog susreta?
Ujedno je uputio i kritiku EU Komisiji zbog ‘amnestiranja predsjednika Srbije i njegove odgovornosti za organiziranje ove sahrane’.
– Dobro je Kos ‘prošla’, mogla je ‘zaraditi’ i sankciju – zabranu ulaska u Potočare. Takve ‘fetve’ odatle stižu često, zadnji put smo to čuli uz usvajanje Rezolucije o Srebrenici UNa maja 2024. godine, kada je Munira Subašić u ime udruženja i Potočara rekla da ‘svako onaj ko nije glasao za Rezoluciju nije dobrodošao u Potočare’.
Slažem se da je učešće Srbije u sahrani Mladića očigledan sraman čin, dok je dženaza ratnom zločincu Rasimu Deliću čin dostojanstva i zahvalnosti ali ništa novo na Balkanskom nebu gdje su ratni zločinci heroji i ‘gazije’ i često u vlasti, međutim ove ‘fetve’ iz Potočara nisu uvijek iskrene i polako ali sigurno prelaze u otvorenu privatizaciju ovog groblja žrtva genocida, često i u ucjene zaradi političkih ciljeva. Podsjećamo, kada su juna davne 2015. godine Naser Orić i tadašnji načelnik Srebrenice Ćamil Duraković uhapšei pri posjeti jednom džematu u ovoj zemlji a po potjernici iz Srbije, Ćamil koji je odmah pušten je zagrmio. ‘Ako se Naser ne pusti na slobodu ili ne izruči organima države BiH’ koji su to promptno zatražili navodeći da će mu se suditi u BiH, ‘neće biti Komemoracije u Potočarima jula 2015’. I bi Naser predat Sarajevo, popio je kafu sa tužiocem i pušten kući, i bi komemoracija, međutim ostade gorak ukus. Naser je važniji od žrtava, moglo se lako desiti da ih se ne sjetimo tog jula.
– Ova privatizacija i ucjene su se dešavale i u nekim drugim slučajevima gdje je Munira Subašić ‘krunisala’ a zatim skidala krunu ‘hrvatskoj predsjednici Kolindi, sve zavisno od toga šta je ova rekla-kazala, ponovilo se to i nakon glasanja u Skupštini UNa uz Rezoluciju o Srebrenici i genocidu. Bilo je, ko nije za Rezoluciju taj nije dobrodošao u Potočare. Razmotrićemo i one ‘suzdržane’, i oni su griješni. Svijet je zaista licemjeran, priznajem, ali licemjerja ima i u Potočarima u organima vlasti ovog ‘districta’, koji se i ponašaju kao vlasnici ‘districta’, no preko toga se olako prelazi čim se doturi kakva donacija ili ‘hedija’, zabrana se zaboravi. I posebno, ‘amnestija’ se olako daje braći muslimanima, lakše nego ‘onim drugima’. Ni mjesec dana te 2024. nakon UNa i Rezolucije, delegacija UAE je boravila kod Munire i Emira i učila dove žrtvama genocida a vidjeli smo da su se ‘uzdržali’ da glasaju za Rezoluciju što je po stavovima iz Potočara skoro ravno glasanju ‘protiv’. S pravom se onda treba pitati koji su razlozi natjerali šefove Potočara da promijene svoje naredbe? Vjerovatno je lova u pitanju ili nekakva ‘investicija’ ružno je reći ali to često odlučuje o obrazu i jednih i drugih. I onih koji izdaju zabrane i onih kojima je zabranjeno. Još sličniji primjer je Turska. Jeste, glasala je za Rezoluciju UNa ali nikada nije u svojim državnim organima donijela Rezoluciju ili Deklaraciju o genocidu u Srebrenici i osudi Srbije, dok javno po medijima i sastancima stalno naglašava ljubav prema Bošnjacima i žal za žrtvama. Slično se ponijela i uz sharanu ratnog zločinca u Begradu, Mladića. Oglasio se ‘glasnogovornik’ Ministarstva vanjskih poslova Turske nakon skoro sedmicu čekanja i prozivanja zašto Turska šuti. Obzirom kako se oglasio govornik bilo bolje da je šutio. Između ostalog, bezlično a ‘oštro’ osuđena je sahrana ne navodeći ničiju odgovornost, ni države ni državnika Srbije. Bilo je i ovoga. ‘Sve žrtve zaslužuju pijetet’ umalo dodavši pa i Ratko, uz ono ‘treba raditi na mirnoj i zajedničkoj budućnosti’ i slične budalaštine, da bi na kraju bilo dodato da se ‘suosjećaju sa žrtvama u Srebenici’. Iz štaba za praćenje, uzbunjivanje i javljanje u Potočarima ni slova ni glasa na ovu šutnju i besramnu izjavu glasnogovornika umjesto predsjednika ili državnog Parlamenta, a kamo li da se izrekne kakva slična ‘fetva’ ili prijetnja kao ostalim neposlušnicima. Ima i dokaz za to. Pored nezvaničnog stava države BiH koji se prati kao zvanični da je Turska osvjedočeni prijatelj i ‘naša majka’, još prije par godina Suljagić je sve objasnio. Javno se zahvalio Turskoj za lovu, ovako, citiramo njegov navod iz medija dana 18.07.2023. godine. “Da nije Turske, države i Vlade, Srebrenica MC bi još uvijek bio hrpa starog gvožđa koja curi na sve strane. Pomoć koju je Türkiye pružila Memorijalnom centru Srebrenica se mjeri milionima eura”.
– Eto, daš milione eura ili KMa i sve ti je oprošteno, i bol je blaža. Znao je slično Suljagić cipelariti i bivšeg visokog bh predstavnika po njemu ‘Švabu’, ‘Nacistu’, Hitlera’, onog ‘koji Bošnjake trpa u geto i čini holocaust’, sve dok ovaj nije posegnuo za ‘nametanjem’ pa doturio Suljagiću za njegove megalomanske projekte 6 miliona KMa namijenjenih za komemoracije. Od tada je ‘Švabo Šmit’ ugledni diplomata i politčar i čest gost u Potočarima, takav je i ostao zapisan u istoriji Potočara. Pare namijenjen za komemoraciju za više godina unaprijed iz svjetskih donacija su završila na raspolaganju kod Emira, da bi već slijedeće godine član odbora za komemoracije Hamdija Fejzić zakukao kako nema para za komemoraciju koja je ‘upitna’ a onda je vlada iz Sarajeva ‘uskočila’ i namirila. Slično je reagovao Suljagić i na jednu kritičku izjavu nekog Njemca na fejsbuku pa ga je nagrdio i popljuvao da bi se čovjek izvinuo i pitao može li se ‘popraviti’ i poslati kakvu donaciju. Dobio je naravno potvrdan odgovor, zašto da ne, pare sve liječe. Za čitavu BiH pa i za Potočare vrijedi ona ‘zlatna’ Bakira Izetbegovića da su Turci najveći ‘investitori u BiH’ jer se to mjeri po prisustvu na Kovačima, na groblju njegovog Ćaće i najvažnijeg ‘šehida’, međutim odoše nam sa tom kalkulacijom Potočari u privatizaciju i lovu, a što nije fino ni po Onima Gore – ni po Ovima Dolje zakonima pretvarati bol za žrtvama u lovu i sadaku. Ali je dozvoljeno prema ‘potrebama’ i prema braći kod koje se nesmijemo ogriješiti.
– Kad već znamo da Turska samo gradi džamije i mejtefe po BiH i ulaže u Kovače i Potočare, dok prave investicije idu u Srbiju gdje gradi fabrike i ulaže novac, vrijedi podsjetiti i priupitati i Suljagića i Muniru još samo ovo. Koliko vrijedi par čarapa ‘made in Türkiye’ sa likom ratnog zločinca Mladića pred dolazeću zimu? Ako neće javno da to saopšte i ako već šute o čarapama, neka bar napišu jedno pismo adresirano za Istambul, i neka na njega nalijepe markicu sa likom ‘četnika’ Milorada Dodika koji je prisustvovao sahrani zločinca Mladića. Naime, Erdogan je lično dao printati poštanske marke sa facom Milorada juna 2021. godine, pa iako nisu za poštanski promet, imaju svoju vrijednost. Vrijedi ih iskorititi, da ne truHnu u muzeju u Turskoj.
Sa samo jednom rečenicom u pismu. ‘Kako će te pogledati majkama Srbrenice u oči’?
photo : ljubav Turske prema Srebrenici i žrtvama je neupitna, arhiv
