Uz 100-tu godišnjicu od rođenja Alije Izetbegovića : sve je sa ‘JA’ i isto – samo Njega nema, ali ima Sina Bakira i još ‘sinova’, ima čak još i Nade Al-Isse, i dok je On u ‘džennetu’, šahovski turnir ‘sa bijelim figurama’se nastavlja u BiH.
*Mitologija i vjerska indoktrinacija ‘građanske i sekularne države’ BiH se nastavlja. Tako bi se najkraće mogla okarakterisati 100-ta godišnjica od rođenja Alije Izetbegovića, vjersko-državna manifestacija koja se ove godine smjestila u Zenicu. U Sarajevu će se doviti i memorisati po muzejima i ostalim spomenicima, na Kovačima obavezno, u Zenici je vrhunac da prostite parade.
No, bilo gdje da je, sve je isto samo Njega nema. Međutim, ‘živ je Alija samo što mi to ne vidimo da je živ’. ‘Šehid’ je. U Sarajevu je u tu čast turski školarac i načelnik opštine Novi Grad o trošku države uredio park uz džamiju i sagradio fontanu sa jarbolom (kod nas ništa bez jarbola i puta u visine), na mjestu gdje je trebala biti višespratnica ali nije moglo, ‘ugrožava se vidik džamije’ čij je glavni sponzor bio upravo Alija. Park dobiva pogađate li – ime ‘prvog predsjednika’. Koji nikad nije bio predsjednik već samo predsjedavajući ali gdje bi mi bez prekrajanja, laži i mitova. U Zenici sve kao i prije, kao uz dan smrti, kao uz dan kad je zatvoren prvi put, kad je prvi put prohodao pa ukrao prve demokratske izbore preko Abdića i sebi pripisao tuđe glasove, čak se i Sin Bakir ukazao u intervjuu za ‘Preporod’. I fino pojasnio ko je nama Alija.
‘Svaka država i svaki narod trebaju ljude poput rahmetli Alije’ – kaže Sin sve najljepše o svom Ocu. Razumljivo. A onda dodaje već pozanto. Ne bi bilo Bosne bez Alije, sa njim smo dobili naciju Bošnjak, nezavisnu i suverenu i priznatu državu u starim granicama, vjeru i identitet, sad to treba ‘razrađivati’ i to ‘igrajući bijelim figurama‘. Jer smo u prednosti. Saznajemo i kako je Alija imao teži zadatak od njega ali ima ‘nas 55%‘, sad treba samo pametno nastaviti tamo gdje je on stao. Dodao je kako mu je otac bio skroman, kako je u mladosti volio žestoku hranu a u starosti samo jeo puru.
* Zbilja, Bosni nikad kraja mitova i Alije. I njegovih mudrosti, makar bile ukradene kao one po onim kamenim piramidama ‘stelama’ što su bile posijane po Sarajevu pa nestale kad je raja prepoznala tuđe misli i rečenice ispod Alijinog potpisa. I uvijek je malo Alijinih parkova. I muzeja i spomenika.
Razumjeti treba sina Velikog Oca, ali radi istine treba reći : svaka zemlja bi trebala zabraniti zakonom Aliju Izetbegovića, dok Bakirove političke fraze ne treba uzimati čak ni kao vickaste. Da nije bilo Alije i SDA, imali bi najmanje milion Bosanaca u Bosni a ne u dijaspori, sa Bakirom ih je vani umalo dva miliona. Ne bi imali samo 23 % države, ne bi bilo genocida u Srebrenici, ne bi bilo oko 100.000 mrtvih i na hiljade invalidnih i silovanih žena. Ne bi bilo Daytona, Republike Srpske, Dodika, ne bi bilo ni Herceg-Bosne. Ne bi nam teritorije bile ‘očišćene’ onako kako je ko zamislio u ratu, ne bi bilo 200.000 stranih državljana Sandžaklija u Sarajevu. Ne bi Glavni BiH grad bio ‘čist’ i bez podstanara Srba i Hrvata, u BiH bi živjeli Bosanci, Srbi i Hrvati ne bi bili podstanari su sopstvenoj državi. Imali bi bosansku naciju i Bosance a ne izmišljenu kategoriju Bošnjaci ‘sa malo više bosanstva‘. Ma čak, možda, ne bi bilo ni Abdićeve ‘Autonomije’. Ne bi bilo pljačkaške privatizacije kojom je oteta državna imovina i raspoređena SDA tajkunima a radnici sa fabrikama bi bili daleko poznatija kategorija, ne bi kmečali za penzijski staž i neisplaćene plate. Ne bi imali IZBiH kao državu u državi i Reisat u srcu države koju kontroliše, sve bi to da nije bilo Alije izgledalo drugačije.
* Sada se mogu pričati bajke, narod voli to štivo, ali bez kulta običnog čovjeka i radikalnog vjernika zagovarača islamske republike BiH na čemu se i danas radi ‘samo sa bijelim figurama’, danas bi daleko bilo lakše u državi Bosni i Hercegovini. Možemo mi živjeti u zabludama samo to košta. Koliko smo suvereni i u granicama, znaju i grane na pticama, možemo i jesmo rijeke, mostove, ulice i silne džamije nazvali po Aliji, po njemu se nazivaju i konjske utrke, on je jedan obični tužni ‘rahmetlija’. Makar bio kao nekakav ‘šehid’ sahranjen na Kovačima. Državom BiH i to samo na jednoj trećini ne vlada čak ni Njegov Sin, vlada visoki bh predstavnika već evo tri decenije, dok odmah van Ivan sedla, ili na ulasku u Republiku Srpsku, prestaje svaka priča o Aliji.
Mit o Aliji i o rođacima i jaranima u vlasti nadmašio je čak i mit o Josipu Brozu, koji je bar imamo kakvog-takvog pokrića. Nije pomoglo čak ni lukavo izjednačavnje vehabija i mudžahedina sa partizanima koji prolazi i to debelo još jedino u glavnom bh Gradu i u Federaciji, u ‘ostatku’ cjelovite i nezavisne države takve bajke nisu u lektirama. Čak ni vickasta priča o skromnosti i ‘puri’ liči na tv sapunicu. I na Fikreta Abdića i njegovu dijetalnu šemu : kad su gosti tu – jedu se žitarice i povrće, čim odu – piči po janjetinu.
* Da li iko na bh ‘dunjaluku’ zna da li je Alija obični ‘rahmetlija’ samo izišao iz zatvora na čelo države, vjernik koji je zagovarao islamsku državu i o tome knjigu napisao (‘Islamska Deklaracija’) a knjiga je i danas baza SDA poimanja države (tako piše u programima SDA) koju prihvataju i ostale bošnjačke stranke tobože ‘probosanske’ i ‘evropske’, da li je u ‘džennetu’ ilu u ‘džehenemu’, čak? Ostavinska rasprava iza Alije još nije okončana i još se ne zna ni kome je državu ostavio u ‘amanet’, da li Sinu ili bratu Erdoganu, a Rijaset o tome šuti, dok ne spori ‘titulu’ umrlog na Onom Svijetu.
Sudeći po ovolikom opsjednutošću vjerom i Alijom i njegovim ‘zaslugama’, sigurno je u ‘džennetu’, tvrdi Reis iz svoje firme IZBiH a potvrđuju i mnogi ostali. Međutim, ako pročitamo danas reprintano štivo davno objavljeno izvjesne novinarke Nade Al-Isse, koja je nakon promjene vjere pekla zanat u Hrvatskoj a danas ‘fejsbuči’ po internetu, to je malo diskutabilno. Čak se, kaže ova žena o kojoj se slabo zna osim da je bila dopisnik RTBiH u Zagrebu u vrijeme rata a kasnije čak i uređivala neke listove u Hrvatskoj pa ‘pala u aferi Sanader’, da je o tome dvoumio i sam Alija.
Prepričava kako je jednom onako umoran došao iz Ženeve pa je baš to pitao.
“Allisa moja, hoću li ja u ‘Džehennem”, upitao me jednog dana r. Predsjednik nakon još jednog od mučnih sastanaka u Ženevi, pa na povratku još i s Tuđmanom u Zagrebu’ – kaže ova navijačka ratna novinarka posebno specijalizirana za ‘slavne bitke’ Petog Korpusa i ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića tada u Zagrebačkoj džamiji (e, evo baš se i ova kriminogena ahmedija prisjetila danas Alije pa udarila u patetiku i razmišljanje šta bi danas i kako bi danas bilo da je živ Alija, te smjestila Aliju ravno u ‘džennet’.). A ona, samo onako muslimanski odjevena kao i sve Nade mu odgovara ‘ma ti ćeš u džennet predsjedniče‘, ne sikiraj se. Jer Al Issa i Nada, obje u jednoj ličnosti imaju moć i znaju prognoze Božje. Onda je muslimanski zaključila, opet jer ima snagu i moć, da je Alija zapravo Pejgamber, jer ga je sam Bog poslao Bošnjacima. ‘Poslan je Bošnjacima na zemlju sa misijom’‘. Eto, tako nam Bog uvijek nekog pošalje. Svojevremeno je Bakir Izetbegović izjavio da nam je Odozgo poslan Tayib Erdogan a Nada našla Aliju, sad imamo najmanje dvojicu ‘poslanih’, a nezna se hoće li još koji stići, naknadno. Da bi slavodobitno dodala nešto što se teško da razumjeti. Ovako.
‘Jer borba A. Izetbegovića nije bila borba za sebe samoga, pa ni za politiku kao takvu, borio se za zemlju koju je volio, za koju je živio, za narod zbog čijeg je stradanja patio. ZA BOGA KOJEM SE ISKRENO UTJECAO’.
* Da se Alija borio za vjeru a ne za državu i u ime Allaha, to je dokazano ali ovo sa borbom za Boga ‘kojem se iskreno UTJECAO’ nije još dešifrirano. Ne zna se da li je Alija ‘utjecao’ na Boga ili je bilo obratno.
Jednom davno je i poznati ”Vlahomrzac’ hodža i Reis Kavazović sam sebe i nas preupitivao. ‘Šta bi bilo s nas da nije bilo Alije‘. Džaba mu pojašnjavati, zaključivao je isto kao i Bakir. Ne bi nas bilo nigdje ni od korova, a ‘vide danas gdje smo, ko smo i šta smo‘.
Zato neka se komemoriše i piše. ‘Turnir’ se nastavlja.
* učimo bosanski :
– šehid – onaj koji je poginuo na Allahovom putu
– rahmetlija – onaj koji je umro
– džennetlija – onaj koji je otišao ili ide u džennet, u raj
– džehennemlija – onaj koji je bio griješan pa ide u pakao , u džehennem
– ahmedija – kapa islamskog vjerskog službenika
photo : novinarka Nada Al Issa i Alija Izetbegović, ratna fotografija, Zagreb, arhiv
