OPA-CUPA, MI DVA SKUPA : Milorad Dodik je Bosnu pjesmom branio na Miljacki, Fahrudin Radončić je brani na Drini, ne zna se sa kim je država sigurnija, razlike nema ni pjesmi ni u instrumentu, ista melodija i obje harmonike skoro iste – italijanske.
Bosna i njene granice se brane ne samo foteljom, olovkom, vjerom, ‘šehidima’, džamijom, crkvom, patriotizmom ili nacionalizmom, one se brane i pjesmom. Pjesma nas je održala, estradi ‘fala’ i pjesmi malo ko odoli. Još kad je posebno komponovana da ‘naježi’, kad se pjeva iz duše i u pravo vrijeme, onda tek pjesma nađe put do srca. Pjesmi a posebno svirci ne mogu odoliti političari, oni posebno. Svi znamo da su oni ‘isti kao i mi’ i da se iza ozbiljnih riječi, skupih odijela i kravata, auta, jahti i limuzina nalaze ‘naši’ obični smrtnici koji nas čuvaju i brane, zbog čega nam je politika odavno prava elegantna estrada. Sjetimo se samo kako je Bakir Izetbegović nekada znao uživati uz Hanku Paldum ili Selmu Bajrami, pa Čović uz istu ‘divu’ ili još svježije, kako se ministar Zukan znao raspištoljiti na kafanskom stolu na Kupresu kad Thomson zapjeva… Ono jes’ da ilahije i kaside raznježe dušu ali brate, ništa bez harmonike. Za radi toga, vratimo se malo unatrag u jesen 2021. Kada je Dodik Milorad kao član Predsjedništva doveo harmonikaša i harmoniku u bh Predsjednišvo pa zapjevao ‘braneći Bosnu’ od Republike Srpske. A ‘gazija’ i ‘ljiljan zlatni’ Željko Komšić skupa sa ahbabom Džaferoviće Šefikom ljuti ‘ko puške’. Nije ih pozvao na žurku a Željko se taman kao i obično, pripremio uz par rakijica za novi radni dan. I uvijek ih zapošljava, neda immira. Ili moraju skidati zastave ili kao tada, slušati pjesmu iza zidova.
Sve što je dobro i što koristi odbrani države, treba uzeti kao praksu i zakon. To je uz ove opšte izbore skontao tajkun iz Crne Gore Fahrudin Radončić koji se iako stranac Crnogorac presvučen u Bošnjaka začešljao za stolicu člana bh Predsjedništva pa je na brzinu da bi dokazao da i on ima dušu i da pjeva bolje od Dodika, upalio harmoniku. Dodik je inače poznati mikrofondžija i pjevač i ovo je bila velika hrabrost Radončića ali se isplatilo. Umjesto svoje jahte ‘Montenegro’ koja bi teško plovila Drinom zbog veličine, izrentao je manji čamac i osoblje pa udario zapjevati. ‘Oj Sandžaku, moje rodno mjesto’, onu himnu od Rize Hamdidovića koja se može primjeniti i za Bosnu jer smo ‘mi’, kao što se zna – isto. Nas Drina ne dijeli kao u slučaju Dodika već spaja. Neka crkne Dodik i neka zna da Drina jeste i uvijek je bila granica a glumac Mirvad Kurić i Radončićev broj sa izborne liste razvlači spravu ko ‘jufku’.
Drina je odjekivala dok je sandžački ‘bijeli zub’ i široki osmijeh tercirao.
Ova svirka je odjeknula više nego ikakav predizborni govor Radončića sa Kovača odakle je uz dovu Aliji počeo ovaj izborni štimung demokratije. Nije utvrđeno da li je ‘Fahro’ pjevao tačno na sredini Rijeke ili pri kraju ali je svakako pokazao svoj izborni raskoš i umijeće i znanje iz geografije iako je nastavnik likovnog. Da su ga mogli čuti Lepa Brena i ‘Slatki greh’, i oni bi pali u sevdah tu baš na granici koja to nije, ali svi mi ostali i zaostali smo čuli. I zaključili. Oba pjevača su sposobni vokali, nema dileme. I oba su ‘branili’ granice i čak na sličan način, samo što mi to kod Dodika nismo prepoznali ali kod Radončića jesmo. Skoro da nema razlike između njih dvojice i žiri ‘Zvezda Granda’ bi, da je tu, imao velikih problem kod odluke. Oba bi završili uz ono ‘ide dalje’ u baražu, bi garant. Sličnost u tonovima i melodiji je donekle i razumljiva. Njima su i harmonike su skoro iste. I jedan i drugi su imali poznate italijanske, s tom razikom što je kod Dodika marke ‘Guerrini’ a ‘naš Fahro’ se odlučio za marku ‘Siwa & Figli’, onu ”ručne izrade’, kod njega nem improvizacije. Kod Dodika je asistirao muzičar a kod Radončića glumac, no melodija je skoro u bobu ista. Uostalom oba imaju bradu, što je ovom performansu dalo još veću dozu sličnosti.
Rezultat ove svirke je jasan. Država je sigurna, granica uspostavljena a estrada u vlasti dobila još jednog talenta pored Dodika-Fahrudina Radončića. Koji je ovom pokaznom pjesmom najavio da će i on kao i Dodik čim uđe, ako uđe u bh Predsjednišvo – zapjevati.
I mi harmoniku za trku imamo.
P.S. Svaka sličnost sa harmonikom, sa Dodikom i Radončićem i granicom na Drini, sasvim slučajno je – namjerna.
photo : Milorad Dodik i Fahrudin Radončić na estradi, arhiv
