‘Strateški partneri’ u ‘Dolini ćupova’ : Ima li kraja trakavici sa Grbavice, prvo se ukazao iz Londona Samir Cerić 2021. godine, prošle i ove godine Sanin Mrvić, i nestali obojica
U Bosni ‘veseloj’, čim neko spomene ‘strateške partnere’ ili ‘investicije uspješnih naših biznismana iz dijaspore’, pa i bilo kojih drugih biznismana mene prožigne. Znam da je u pitanju spletka, mućka ili pljačka, bez toga se ne da živjeti u ovoj državi gdje svako gleda kako će zaraditi ‘pošteno’ svoj prvi milion. Što sa vlašću koja se izverzirala sa ovim ‘ulaganjima’ nije uopšte težak zadatak.
Priča o ‘ulasku investicija’ koja se čuje svaki dan, ispričana je i zapisana u ‘Dolini ćupova’ na Grbavici uz FK ‘Željezničar’ dva puta i oba puta se završila kao u dobro izrežiranm filmu sa sretnim završetkom. Po ‘Željezničar’. ‘Spašavanje’ ovog stadiona i imovine je početkom 2021. godine započeo navodno ‘uspješni biznisman’ iz Londona Samir Crić, sa desecima nekakvih ‘uspješnih kompanija’ i sa milionima, no bajka je trajala svega šest mjeseci. Ispostavilo se da je ova baraba sve drugo osim ‘uspješan biznisman’, pukla je afera o istragama u Londonu i sumnjivim transakcijama Cerića i samo što smo se navikli na ono ‘sad će Željezničaru svanuti’, Cerić ‘prhnuo’ i nestalo ga iz Sarajeva. Više ga niko nije spomenuo. Uprava kluba je, iako je bajku o njemu plasirala u medijima, počela otkrivati zakulisne radnje ovog prevaranta koji je htio za početak ‘prodati pomoćno igralište’ i krenuti u investicije sa parama Kluba a ne sa svojim, tek kad se nisu ‘našli’.
Sve do tada je bio ‘odlično rješenje’.
Krajem prošle godine, jer smo zaboravili 2021, ponudili su nam opet sladunjavu ‘investiciju’ iz dijaspore i opet od ‘uspješnog biznismana’ iz Amerike Sanina Mrvića. Koji se, kao i svi emigranti iz BiH ‘snašao u dijaspori’ pa sa nekakvom farmom krava zgrće milione. Za razliku od Cerića, ovaj tip je odmah i oštro, tako su pisale novine, ubacio ‘svjež kapital’ od 700.000 KMa a za uzvrat je sa advokatima spremio ‘papire’ da on postane glavni i jedini i vlasnik i upravljač sa Klubom. Kada je Sud odbio takvu preregistraciju, Mrvić je par mjeseci ucjenjivao i najavljivao da se ‘povlači’ pa opet da ‘se vraća u klub’, da bi nam rekli definitivno – odlazi. I ne samo to. Njegova ‘investicija’ je zapravo bankovna pozajmica za koju se još ne zna ko će to vratiti i da li će Banka ‘staviti šapu’ na Klub kao hipoteku.
Želje i Cerića i Mrvića su bile iste. Ovladati Klubom, prodati kojeg igrača, uzeti a ne uložiti, ukrasti a ne investirati. Sve su to znali i u Upravi Kluba ali sad pričaju drugačije, logično. Prave se nevješti a bili u ‘talu’, da nije Sud reagovao, ‘Dolina ćupova’ bi bila dolina ‘našeg uspješnog biznismana’. Koji je krave i mlijeko čime se navodno bavio u Americi, zamijenio udobnijim biznisom sa više profita. Manje rada a više love, umjesto da muze krave u USA, muzao bi ‘Željezničar’. Upravi Kluba se ne može vjerovati samo iz jednog razloga. Svaki ‘strateški partner’ ili ‘ulagač’ ili ‘investitor’ bi trebao i morao dostaviti svoju finansijsku istoriju i ‘bonitet’, to je abeceda poslovanja, međutim naši ‘dembelani’ u Klubu to namjerno ‘zaborave’ pa stoga imamo ovakve tužne bajke.
Da stvar sa Mrvićem bude ljepša i pitkija, pa i jasnija, treba reći i ovo. Brat Sanina Mrvića je odavno preuzeo FK ‘Sarajevo’, klub koji je bio u vlasništvu i Vijetnamca i Indonežina i kog sve još ne, braća su odlično zamislila kako ovladati stategijom sarajevskog fudbala.
P.S. Naziv ‘Doilna ćupova’ za stadion na Grbavici je nastao kolokvijalno zbog sličnosti položaja stadiona koji podsjeća na jednu arheološku lokaciju u Laosu, Indokini, na mjesto ‘gdje sve protivničke ekipe gube nadu’. Obzirom na način kako se planira i hoće urušiti i opljačkati i ovaj klub, skladniji naziv bi bio ‘Ćupovi meda’.
photo : ‘spasitelji FK Željezničar’ Sarajevo, Sanin Mrvić i Samir Cerić, arhiv
