ĆAMIL, NAIDA I USAME ‘bin’ ZUKORLIĆ NA ČELU KOLONE : Kad bi svi iz kolone ‘Marša mira’ ostali u Srebrenici kad u nju dođu bilo bi povratnika, ovako kič i estrada, nelegalne zastave BiH, Turske, Rijaseta i Palestine, uniforme i beretke, estradizacija i već viđeni vjerski i politički štimung, ni nalik na proboj preživjelih genocida
* Podsjećanje na genocid u Srebrenici ne samo 11. jula već i ranije, pretvara se u besmisleni i skupi kič i estradizaciju i Potočara i žrtava za potrebe vodstva Potočara, vlasti u Sarajevu i Rijaseta. Nažalost, iz godine u godinu sve to postaje poligon za bildanje nekakvih atrofiranih mišića i nemoći, pozornica za slikanje i povod za raspravu u koju se ne smije niko upustiti. Hoće se pokazati da ‘nas nisu ubili, da nas ima mashanllah’, i sve to postaje pored ‘crvenih linija’ nešto kao ‘naša tradicija’ sa kojom se dokazuje da ima Bosne na ‘svakom pedlju države’.
Sve je to sa Potočarima u redu, treba podsjećati na genocid i na istoriju ali od svega toga uz 11. juli svake godine, Srebrenica se izostavlja i od žrtava ostanu samo rijetki kadrovi ukopanih ostataka kostiju, sve ostalo je promocija politike i vlasti preko žrtava. Nigdje nema ni Srebrenice ni Žepe, od Potočara se pravi mali grad, budući ‘bošnjački District’.
* Danas je krenuo ‘Marš mira’ iz Nezuka prema Potočarima i blizu 7,000 učesnika će kažu pješačiti 100 km istim putem kuda su se povlačili borci, narod, žene i djeca iz opkoljene Srebrenice, da bi 11. jula stigli na finalnu komemoraciju žrtava i ovim se kažu organizatori pokazuje kako se i kuda probijalo spašavajući živote.
Ni nalik na nekadašnji bijeg i proboj. ‘Marš mira’ liči na paradu vojske, vlasti, djece i vjere i sa svojim koloritom podsjeća na sve samo ne na ono što je nekad bilo. Kada bi se samo oni u prvim redovima, koji mora se reći, neće pješačiti već su tu samo da se uslikaju a onda će sjesti u džipove i mercedse i dovesti se u Potočare, da ne kažem čitava kolona poslije ove parade odlučili ostati u Srebrenici, tek onda bi mogli reći da se ‘povratnička ideologja’ pretvara u realnost. Ovako, može ih biti u koloni i 15 hiljada, poslije podne u Potočarima osim ukopanih neće ostati niko od povratnika a u Srebrenici niko osim pasa lutalica. Neće tu ostati ni šef Potočara Suljagićć, ili Munira Subašić jer oni tu dolaze ‘na posao’ a žive u udobnim kućama i stanovima u Sarajevu. Isto to praktikuju i političari iz Srebrenice koji su ili u Tuzli ili u Sarajevu, ovdje i danas su radi parade. U Potočarima neće ostati ni ministrica školstva Katona Sarajevo Naida Hota Muminović koja se obukla u ‘tradicionalnu’ pakistansku nošnju i dovezla sarajevske đake da ih iskoristi te stala na čelo kolone, neće ni Usame ‘bin’ Zukorlić, ministar bez ičega u vladi Vučića, koji je također sa Ćamilom Durakovićem na čelu sa Sandžaklijama. Sve će to ‘prhnuti’ poslije slikanja a onda će mo čitati kako vole ‘Bošnjake’ i paze na žrtve. Uostalom, i ćaća Usame umrli Muftija je isto radio. On je pored tri žene imao i tri lične karte : jednu iz Novog Pazara, jednu iz Sarajeva a jednu iz Srebrenice.
* Oni koji su prije tri decenije spašavali svoje gole živote nisu ovako paradirali. Nisu imali ni staze ni odmorišta, ni šaatore ni hlađenje, sve je to naknadno izgrađeno radi ‘žrtvenog tutizma’. Bježali su i umirali. Danas su na svakih nekoliko km vojni šatori, vreće za spavanje, hrana i piće, kao da se radi o kakvom izletu a država plaća. Osim toga, iz Srebrenice se nisu spašavali Turci i Palestinci a vidimo da su se barjaktari pored nelegalne ljljan zastave naoružali i sa ovim obilježjima, čime je ‘Marš’ bez ičeg drugog ispolitiziran i zloupotrijebljen. Zastave IZBiH su ‘logične’ jer iza vlasti u Sarajevu stoji Rijaset, ali nešto je posebno u ovom ‘maršu mira’ upadljivo. Uniforme i beretke, te nekakve uniformisane ‘amazonke’ (kao one čuvarice Moamera Gadaffia nekada) sa oznakama ArBiH su prava ‘atrakcija’. Šta se hoće ovim pokazati? Da li znaju Suljagić, Reis ili pijani samoljubljeni ministri u vlasti koji ovo finansiraju, da je Srebrenica tada bila demilitarizovan zona. Po ovim slikama izgleda sasvim drugačije. Daju povoda da se iz entiteta kaže kako su ‘proganjali naoružanu bandu i ArBiH’, a nije bilo tako.
Jedne godine u gradu Utica NY, uz ‘dan sjećanja’, paradiralo se u uniformi i sa zastavom jedne brigade iz Srebrenice, slično su organizovali sjećanje i džemati u New Yorku.
* Uniforme i beretke neće nikog impresionirati osim organizatore, što i jeste cilj ovog događaja u kojem vlast ne žali para bačenih u besmislenu i negativnu promociju i genocida i žrtava. Dok će zastave Palestine i Turske itekako pomoći. I dokazati da je ArBiH bila baš onako multietnička, svjetski multietnička.
Poslije ‘Marša’ će doći bicilisti, pa motoristi, pa auto-reli, šta još ostaje. Ringišpil i pečena janjetina uz pivu?
Svakako da teba ove ‘izletnike’ i nahranti i napojiti i obezbjediti im da spavaju, pa ljekare i vojnu pomoć sa šatorima i agregatima, da se zna da su oni što su spašavali svoje živote sve to imali, bez pitanja koliko to košta i ko će platiti. U bošnjačkoj ‘kulturi sjećanja’ a preko leđa žrtava genocida, neumjesno je i nekulturno to pitanje uopšte postavljati i razmatrati. Znamo unaprijed dio odgovora : Zukan Helez je dobar dio platio našim parama. Uostalom, još do današnjih dana se ne zna plata ‘majke nad svim majkama’ Munire i Emira Suljagića, sve druge osim Reisove su javne. Bez obzira što se samo od sebe ovo pitanje nameće, o tome se neće čuti. ‘U svetinju’ se ne ‘barkće’ a nacionalna sramota je ne dati što više, da ostaneš upamćen. Bolje bi bilo vlasti da su sa tim parama u cilju zajedištva obnovili koji bunar u okolici Srebrenice da onih par hiljada nesretnih povratnika o kojima niko ne brine imaju bar vodu. Kad već nemaju ni bolnicu ni restoran ni škole. Ili da se asfaltirala koja ulica u gradu umjesto puteva do vikendica ‘povratnika’ političara koji su ‘povratnici’ samo jer svrate ponekad na grill ili žurku poslije lova.
Da, ali tada to ne bi bilo ‘sjećanje na žrtve’. Ovako je isplativije i bolje.
* U ovom besmislu ‘sjećanja’ bilježimo još jedan kuriozitet kojeg su vlasti ukrale od komunista i pripisale sebi. U dan 11. juli, pripremljene žrtve za ukop se pokupe iz mrtvačnice koja je daleko van Sarajeva a onda ih kamionom ‘vozaju’ po Gradu umjesto da ih voze u Potočare. I ne samo to, uredili su da se u 12 sati oglašavaju sirene i da se staje mirno na ulici kao nekad što je bilo u dan smrti Josipa Broza.
I od toga naprave ‘paradu’ a sve bi trebalo obaviti dostojanstveno kako to žrtve zaslužuju.
photo : detalj sa ‘Marša mira’, Nezuk, arhiv
