Yo, Wolf, don’t push us to war, You do not have any chance : Kad ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić ispriča bajku sa Pešteri iz Sandžaka to više nije bajka, to je bošnjačko naravoučenije i ‘hadis’ još od Šerifa Konjevića do današnjih dana
Priču o bajci i bajkovitoj Bosni i zlim vukovima, prvi put je ispričao i opjevao legenda Ex-Yu estrade, nenadjebivi Šerif Konjević. Znamo to svi osim njega koji se ne voli sa tim hvaliti jer on bajke doživljava i prepričava drugačije, zavisno od publike, čak će ponizno reći kako je pjesma ‘Vukovi sa Drine’ (‘Kuda ideš sine, sa puškom u ruci, idem majko branit Bosnu napali je bijesni vuci, refren : vukovi su prešli preko Drine mili sine, ako poginem ti narasti i osveti me…’) nastala spontano i iz emocija ali nepoznata ‘jer je to snimio samo za ženu i užu porodicu’, ako je još ko to odslušao, to je njegov a ne Šerifov problem, slušao je uz vlastitu odgovornost.
Onda su Šerifa iskopirali do neslućenih visina jer naravno laže, pjesmu možete i danas naći i slušati na internetu, i bez vukova u bajkovitoj Bosni život je naprosto nemoguć i neisplativ. Vuk je kao u svakoj bajci krvoločan, sa očnjacima i zlim očima i ugrožava, ujeda i tamani nevine i nezaštićene kakvi su ne samo kozlići, jarići, ovce i jaganjci, baba sa kolačima i Pepeljuga već su takvi i tisućama godina Bošnjaci a sa njima i muslimani. I osim Drine, sa srpskog Istoka, u bh bajci se vuk sve češće pojavljuje i sa hrvatskog kršćanskog Zapada. Ušao je čak i u karikaturu, prevazišao je naše čitanke, udžbenike istorije i vesele sveske i svijet je odavno spoznao kako ova životinja nasrće na sretnu i zadovoljnu Zemlju koja nikom nije ništa nažao učinila, koja se samo brani ‘merhametom’ i vjeroma i koja stojički i hrabro opstaje i pobjeđuje kao u svakoj bajci o pravednosti.
Pobjeđuje zato jer u priči uvijek imamo glavnog junaka koji nadmudri zločestog vuka. Savremena doba rađaju nov junake, kod nas su to ‘gazije, jedan među odabranima je i ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić. ‘Emeritus blesitus’ ispod ahmedije, ‘akademik’ muftije iz susjednog dijela naše države Sandžak ‘koji nam je istrgnut uz srca u Berlinu’, bivši Reis a sadašnji savjetnik bh ‘Ajatolaha’ Kavazovića. U najnovijoj verziji bh bajke, ahmedija nam je primjerak vuka donijela upravo otuda iz Srbije sa bajkovitih planina Pešteri čime bajka postaje zaokružena. Povod je bio historijski govor ‘Hižaslava’ na skupu u Zagrebu posvećenom Daytonu a prije toga i govor Željane Zovko u EU parlamentu te jasan i precizan stav ‘gazije’ Zukan Heleza o ‘ustaškoj kopiladi’ i ‘retardima U Hrvata’. Ne pitajte otkud ‘Hižaslav’ tamo, on je svuda jer ‘kad institucije ne rade svoj posao’ a ne rade jer SDA nije u vlasti, onda na scenu stupaju ‘gazije’ njegovog tipa. Kad je Max Primorac, suradnik Fondacije ‘Heritage’ u Americi i blizak suradnik Trumpa pomenuo ‘treći entitet u BiH’ kao mogućnost reorganizacije države jer Bošnjaci ugrožavaju prava Hrvata, koji je prisustvovao Konferenciji, rođen je novi junak.
Jeste, ahmedija je reagovala na izjave Primorca u Zagrebu, jeste, to je urađeno uz prijeteći muslimanski prst i ono ‘historijsko’ – ne gurajte nas u rat podebljano na engleskom da Primorac bolje razumije, ali taj susret i Konferencija nisu unijeli vuka u bajku. Vuk je stigao nakon hvale na muslimanskoj tv Hayat’ gdje je ‘Hižaslav’ gostovao da bolje pojasni situaciju.
A gdje ćeš bolje to opisati nego sa bajkom, koju Cerić otpočinje sa pričom iz Sandžaka jedne ‘nene’ upućene čobaninu. Koja daje ‘direction’ i kaže, kako postupati sa vukom. Prvo, kaže ‘nena’, ti moraš prvi zpaziti vuka, drugo, moraš ga gledati u oči, treće, ne smiješ bježati. Tako je nastala najnovija bh bajka o Primorcu-vuku i sinu ‘nene’ sa Pešteri-hodži Mustafi. Mustafa je gledao Primorca pravo u oči, Primorac je izgledao prvo kao janje, takvi su svi srpski i hrvatski vukovi, a onda je pokazao svoju vučiju ćud. Isukao očnjake, podvinuo rep i zarežao. Onda Mustafa nakon gledanja u oči nije bježao već govorio. I to samo tako, kako je ‘nena’ pripovijedala. I vuk se povukao, šta će drugo. Da nije, odmah bi Cerića dolaskom u Sarajevo zatekao treći entitet na Ivan sedlu pored onog drugog u Banja Luci. Srećom, imali smo ovakvog ‘predstavnika’ nikoga i ničega osim IZBiH, i zemlja je spašena.
Vuk nije imao kao ni prije njega slični vukovi nikakve šanse. Mi uvijek pobjeđujemo. No way, no chance, we always won!
Naravoučenije. Ako hoćeš opstati među vukovima u srcu države ‘u svojoj zemlji i u svojoj vjeri’, u stanu u Hrvatskoj u vučjoj jazbini, bilo gdje u svojoj avliji, ako želiš sretno živjeti u bajci, slijedi upute ‘hadise’-ahmedije. Jer život u bajkama nije jednostavan ako bajke ne razumiješ. Ni u kom slučaju, iako živiš u bajkovitoj ‘deželi’, ne obraćaj pažnju na sličnu priču iz sretnog djetinjstva o vuku, ovcama i čobaninu, koje su – što je dokazano, propagandne lekcije ‘dušmana’ iz velikosrpske i velikohrvatske literature. Koja glasi, parafrazirano ovako. Jedan čobanin sa povikom ‘eto vuka’ uznemiravao je selo više puta, vuka nije uopšte bilo. Kad je konačno i stvarno vuk upao u selo, čobanina niko nije poslušao, mislili da laže kao i uvijek. A vuk poklao sve ovce.
P.S. svaka sličnost sa ‘Hižaslavom’ Cerić Mustafom, Maxom Primorcem, vukom i ostalim likovima iz bajke, sasvim slučajno je – namjerna.
photo ilustracija : Šukrija Mehonjić, ‘šipak’ vukovima, karikatura, arhiv
