Optužnica protiv Dudakovića pisana ‘begovicom’? ‘Begovicom’ se služi Sebija Izetbegović, Radončić, Ejup Ganić i stotine hiljada Sandžaklija u Sarajevu, pravilno je ‘izgovara’ i Fuad Kasumović i ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić koji je kao i načelnik Zenice naziva ‘ćErilicom’ …
– Najbolje bi bilo da se u suverenoj i demokratskoj državi BiH, u zemlji begova, šejhova, hodža i hadžija piše ‘begovicom’, da nam se pismo tako zove a jezik da bude umjesto bosanski – begovski. Bilo bi manje bespotrebnih svađa, kontinuitet ‘našeg jezika’ bi bio upotpunjen i ne bi sakrivali diplome ispisane na ćirilici a koristili prijevode na bosanski kao dokaz našeg identiteta uz tvrdnju da ne razumijemo strano i tuđe. To bi lakše svarili i Srbi i Hrvati, kad je zapravo istina da svi govorimo i razumijemo isti jezik, samo se ‘pravimo Englezima’ bez ikakve veze sa Engleskom. Ova podvarijanta ‘ćirilice’ koja se od kraja bh rata zove ‘bosančicom’, negdje u zapisima i ‘zapadnom ćirilicom’, izmirila bi naše narode i narodnosti dok bi begovska država dobila autentično pismo i ne bi se svađali zbog nepostojećeg razloga za svađu.
– Vidjeli smo u postupku optuženog ratnog zločinca generala ArBiH Atifa Dudakovića zvanog ‘Duče’, koji se vodi već deceniju i gdje su već milioni države potrošeni na advokate i sudovanje, računajući istrage i ostale pravosudne zajebancije i coronu bez ikakvog izgleda za osuđujućom presudom (u BiH to neće desiti ne zato što nema krivičnog djela već zato što je to ‘sudska praksa’ kod optuženika bh generala i ostalih za ratne zločine), da se u tom postupku razvodnjavanja, vještačenja i maltertiranja preživjelih svjedoka, najviše rasprave po ročištima odvija na prigovore odbrane kako je ‘optužnica pisana na ekavici i diktirana iz Beograda’ pa je nerazumiju ni optuženi ni advokati. Dakle, u prenesenom značenju : pisana je ‘begovicom’, dok sve ostalo iz optužnog akta postaje nebitno.
Ekavica se u BiH u startu izjednačava sa omrznutom srpskom ‘ćirilicom’ ne samo u predmetu ‘Dučea’, gazije i heroja, pa nam tako uz izbore zenički gradonačelnik Fuad Kasumović poručuje ‘ja vam neću govoriti na ‘ćErilici’, ne znajući da kad govori načelnik ne piše i da brka pismo i govor, no svi ga razumiju i aplaudiraju. Ako nam je ‘ekavica’ zapravo ‘ćirilica’, onda je to ‘zapadna varijanta’ naše ‘begovice’, onda to dalje znači da ‘begovicom’ u Sarajevu ‘zbori’ nekoliko stotina hiljada naturalizovane braće iz Sandžaka, valjda zbog egzaktne naučne doktrine ‘Hižaslava’ Cerića da je ‘naše bosansko pismo ustvari ćErilica’ – kako on kaže – ‘koju su nam oteli Srbi’. Znate, mi moramo i jesmo u svemu prvi ali dugi nam sve pokradoše.
– Slušajući tako Radončića, Sebiju Izetbegović Ganića i ostale ‘viđene patriote’ i tajkune Sarajeva, ne možeš se oteti utisku da je primaljivija ‘begovica’ od svake ‘bosančice’ ili kakve druge varijante, međutim u BiH ima drugo nepisano pravilo. Nije važno kako se govori, važno je ko to izgovara. Otuda dolaze prigovori na optužnicu ratnog zločinca Dudakovića i ahbabe, dok braća mogu ako treba i pisati ‘ćirilicom’ a ne samo govoriti ekavicom budući da je neupitno da oni, čak i kad to čine, misle i postupaju begovski i ‘begovicom’. I njima je sasvim dozvoljeno da tako govore i pišu, drugi, kao na primjer ministar Vojin Mijatović, moraju paziti kako koriste strani jezik i pismo a ‘nama’ je suđeno da smo stalno nedorečeni i nedefinisani, što uvijek daje prostora za zajebancije i svađe. Kao, kad ‘mi’ možemo i zovemo ‘sebe’ muslimanima, drugi ‘nas’ time vrijeđaju i svode na bilo šta. Zato nam se desilo da nam se država zove Bosna a jezik bošnjački i nacija isto takva. Šta znam, da imamo dvije zastave, da imamo dva CIKa, jedno je Centralna Izborna Komisija a drugi taj isti organ nam je Centralno Povjerenstvo, umalo Poglavarstvo, ili da nam je Vijeće ministara isto što i Ministarski Savjet, Kantoni nam mogu biti i Županije, ma neda mi se dalje nabrajati… Zato bi najbolje bilo da uz slijedeći popis stanovništva ako i kad dođe do njega, marketing glasi ovako. Nacija – Bošnjak, pismo – begovica, vjera – islam.
– Iako izgleda kao šega, stvar je ozbiljna. Jer, ‘begovica’ je dobila već zasluženo mjesto u Muzeju Islamske Zajednice BiH, bh ‘Ajatolah’ Kavazović je to objavio. Da, to nije Muzej koji prokišnjava i u kojem radnici nemaju plate kao što su ostali Muzeji države BiH, to je nešto slično kao Muzej Alije Izetbegovića koji također ne prokišnjava ‘fala valstima’. Tu u taj Muzej je kvazi Reis političar ubacio pismo dvije stare žene iz Hercegovine, sestre Šemsu i Begzadu Gavrankapetanović kao pravi primjer bh pisma ‘begovice’ na kojem pismu su ove sestre pisale Franji Josifu. Žaleći se na oduzetu imovinu. Ova pisma su odmah dobila kategoriju ‘majkina pisma’, kao ono ‘majka Munira’, Tetka Zilha’ ili ‘nana Fata Orlović’, i nije isključeno da neće biti dokaz u budućnosti o povratku imovine IZBiH koja im je ‘ne zakonito oduzeta’. Reis je, jer ne može bez toga, ubacio ono što je želio na način da je ‘begovicu’ proglasio ‘bosanskim jezikom’ umjesto pismom (‘Pismo je na bosanskom jeziku, ali pisano begovicom’), nešto slično kako i Fuad Kasumović govori ‘na ćErilici’, što opet dovodi do poželjne nedoumice i rasprave, ali srećom nije ispustio značenje i vrijednost tog pisma.
– Mislio sam svoju dipomu ispisanu ‘begovicom’ prevesti na bosanski i notarski ovjeriti kao i Bakir Izetbegovič što je uradio sa Daytonskim izgubljenim originalnim Sporazumom, da me ne vraćaju sa konkursa jer ‘nisam nostrificirao stranu diplomu’ i da me zbog toga ne proglašavaju četnikom i izdajnikom, međutim tek sad vidim kolio sam bio vidovit.
Iako u BiH proganjaju jedino Dragan Čovića što mu je diploma ‘na ćErilici’ a tako i njegov potpis, dok pola takvih istražitelja ima ‘prevedenu’ ili kupljenu diplomu (iz Podgorice, Beograda, Banja Luke… ), mora se reći da su ove na ‘begovici’ ipak daleko kvalitetnije, bolje i patriotskije. Uostalom, i Povelja Kulina Bana na kojeg se od jebe zaklinjemo je ispisana jednom vrstom ‘begovice’ zvanom ‘Zapadna ćirilica’ ili ‘bosančica’.
Reis koji umjesto one svoje sa ‘begovicom’ potura onu na arapskom sa prijevodom, to je potvrdio.
photo : pismo ‘begovica’ ili ‘bosančica’, arhiv
