Utica NY, udruga ‘BACA’ i turska fiskija ‘SEBILJ’ : spajanje na gradski vodovod može postati ‘sveta voda’ pa čak i liječiti ljude, ako se ne odluči drugačije, odličan primjer imamo u St.Louis-u gdje je ‘Sebilj’ zapušten a ‘blessing water’ – presušila
Završetak radova na replici sarajevskog ‘Sebilja’ u gradu Utica NY se odvija u euforiji i poznatom zanosu. Zašarafljeno je ‘specijalno bosansko drvo’ a da nismo još saznali vrstu drveta i razliku između američkog ‘plajvuda’ i izrezbarene autohtone bukovine, niti smo saznali koliko je koštala ova vjersko-politička ujdurma ‘historijskog značaja i našeg nasljeđa’. Mala džamija napreduje i hvala Onom Gore, i ovom Dolje – načelniku Utica NY Mike Galime koji je prepoznao vrijednost Otomanske imperije u našim srcima, dobili smo još jednu, petu po redu džamijicu. Specijalnim donatorima će mo se zahvaljivati gledajući njihova imena na basamcima.
Nelegalna šefica kriminogene džamijsko-političke udruge ‘BACA’ Hanka Grabovica uz ‘volontere’ džematlije izvršila je spajanje ‘Sebilja’ na gradski vodovod i po drugi put ponovila hadis iz Svete Knjige : ovdje će poteći sveta voda iz gradske pipe. Ovako, kao njen hodža : ‘omogućiti vodu drugima ili pomoći da voda poteče jedno od najvećih i najljepših dobrih djela koje čovjek može učiniti. U Bosni to zovemo hajr voda-voda dobra i blagoslova‘. Za načelnika i Amerikance koji jedva čekaju da navale piti vodu iz pipe, to zvuči ovako : ‘… In Bosnia, we call this hajr voda – water of good deed and blessing… Prošle godine Hanka je u ‘finansijskim konstrukcijama’ predvidjela stavku od $1,400 mjesečno za vodu, jer nismo u Bužimu da se nakačimo na ‘sveti izvor Svetinja’, sve se plaća.
Neka bude tako. Međutim, vrijedi podsjetiti, na što je i ukazao izvjesni ‘javljalac’ na ‘fejsbuku’ udruženja (ako mu je to pravo ime, Senad Jatić), da voda ne mora uvijek da teče kud Hanka reče, pozivajući se na St. Louis i tamošnji ‘Sebilj’ koji je halabučno izgrađen još 2013 a svečano ga otvorio Željko Komšić, ‘naš predsjednik’. ‘Tekla je jedno vreme u St. Louis voda na Sebilju jedno vrijeme je bilo fino, niko vise nit ide nit održava kako je postavljen tako stoji žalosno’. Iako mu je šefica odmah odgovorila da joj je žao ali se nada da će se to obnoviti a za Utica-u ona zna kako će biti. ‘Mi u Utici se trudimo da naš Sebilj ostane živ i da voda uvijek teče, jer to je simbol života i zajedništva’.
U St. Louis- ima blizu 70.000 bh emigracije, ali da se zna, čim je presušila državna sisa, voda je nestala. I ne samo voda, ‘Sebilj’ izgleda očerupano i zapušteno o čemu piše i web ‘stlouiscitytalk.com’ a toliko je izvikan (bio) i toliko para ulupano u njega da nas je umalo posramio hvalom. Strah me da i kod nas ne ‘presuši’ brzo, jer lako se pozivati na hadis, vodu, dobra djela i bunare, jer nismo u Africi ili na pijesku Bliskog nam Istoka, ovdje dolar određuje pravila a ne Hankini citati ‘hadisa’, a hiljadu i pol dolarčića svaki mjesec samo za vodu nije malo. Osim ako ‘BACA’ ne objavi da ova sveta voda iz gradske kanalizacije liječi ljude pa bolesna raja navali.
U prošlom bh ratu pjevalo se junački i orilo ‘voda teče kud Babo reče’ (Fikret Abdić, op. Cross) ali odmah je stigao kontrastih iz Bužima i tamošnjeg hotela ‘Radoč’ gdje su u podrume vođeni uhapšeni ‘Babini ratici’ i premlaćivani i ubijani u ‘Bužimskom drešu’ (ubace zatvorenika između dva reda tabadžija pa udara ko stigne i čime stigne, najčešće šlaufom za vodu, op. Cross), koji je glasio ovako. ‘Voda teče kud Babo reče. Poslije bužimskog dreša-voda teče kud “šlauf” reče’.
Znam, Hanka je upregnula i ‘babine bivše specijalce’ i samohvalne autonomaše’ pa misli da zna pravac vode. Jok! Šlauf određuje i tok i ljekovitost. Ako on ‘presuši’, ode i ‘dobro djelo’ u p… eršun.
Šta hoću reći? Ma samo to da ne zaboravimo St. Louis. I tamošnji ‘inat’ spomenik kojem su pridodali i gazibo u istom stilu, od kojeg smo možda čak i nacrte dobili a ‘platili’ ih.
Ako već nije kasno, sakupljene pare iz Hankinog ‘šlaufa’ su poprilično iscurile odavno.
photo : Sebilj’ St. Louis, zapušten i oštećen, zadnja slika – ‘svečani otvor’ 2013, arhiv
