SANDŽAKLIJE NAPRIJED, HRVATI – STOJ! Kad već kao stranci vladaju našom državom BiH, šta će Sandžaklijama spomenik? Premalo je ratnih spomenika i muzeja u Sarajevu i po njegovim brdima, treba ih saditi po ulicama umjesto drveća?
* Islamska Zajednica BiH je još pod palicom ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića a uz odobrenje Alije Izetbegovića, osmislila i kompjuterski obradila ‘građansku strukturu’ sekularne države BiH. ‘Okolo IZBiH kao prsten, ‘u sredini narod’ koge ‘čuva Ullema’. Vlast maloduslimana je u strogom centru bijelog kruga opčinjenog sa zelenim. Sve je to fino nacrtao pa još izmislio i nekavo ordenje i lente sa ‘bosanskim redom islama’ prvog, drugog, ako treba i trećeg ‘reda’. Umjesto bošnjačkog ‘reda’, tek da se ‘Vlasi ne dosjete’ da u ovakvoj državi nema Bosanaca. Upravo onakav kakav je jedan takav orden dodijeljen ‘bratu’ i donatoru iz Kuvajta (dr. Adil Fellah) oktobra 2012, kada je dobio priliku i čast da otvori udrugu ‘Vesatija’ – Centar za dijalog’ Vesatijja’ (‘srednji put islama’) u Sarajevu jer je dao lovu.
* U ovoj demokratskoj, suverenoj i napose nepokorenoj (po Denisu Bećiroviću) državi BiH, koju je Alija Izetbegović nacrtao kao ‘krijeposnu islamsku’ kakvu baštine i zamišljaju njegovi nasljednici danas, ima svakako mjesta i za ostale nacije. Pod uslovom da su ‘podstanari’, manjina, i da se ‘pridržavaju islamskih propisa’. U protivnom ‘neka razgule preko Drine, Une ili Korane’. Ako treba, ‘platićemo im preseljenje’. Ovaj zeleni omotač naroda u kružnim skicama Rijaseta, računao je na ‘braću’ iz Sandžaka, i na ‘ostatak’ u ‘zelenoj transverzali’ koja se proteže od Sarajeva do Sandžaka pa ide dalje na Kosovo i sve do Turske. Da bi ga podebljao i ojačao, još prije rata Izetbegović i SDA stranka su obećali spajanje sa ‘braćom’ u Sandžaku, kojima je BiH ‘otet majka’ (oteli nam je, ‘isčupali iz srca i duše’ – po Reisu hodži Kavazoviću, na Berlinskom Kongresu 1878) a uz pomoć ‘majke Turske’ koja je Bosni također mati. U ovom majčinskom zagrljaju dočekali su nas i prvi ‘demokratski izbori’ kada je SDA raspakovala puteve i puteljke ‘zelene transverzale’ pa navalila braća iz Sandžaka i razmilila se po Bosni. Iako Alija nije dobio većinu glasova, vidio je kolika je snaga u Sandžaku sa kojom može podebljati ‘zeleni omotač’ oko države BiH. Zato je eliminisao Fikreta Abdića kojeg je kao ‘kviska’ vukao po izbornim mitinzima, da bi oteo njegovo osvojeno na izborima mjesto u bh Predsjedništvu a za zamjenika postavio ‘Yugoslovena’ Ejupa Ganića, današnjeg sandžačkg tajkuna optuženog ratnog zločinca. Ganić je bio ‘pionir’ uvlačenja i doseljavanja Sandžaklija u glavni bh Grad i šire u većim razmjerama, sve ostalo je ‘naša istorija i tradicija’. Skoro sav Sandžak se preselio u BiH i dijasporu
* Jedan od glavnih razloga slijepog i po svaku cijenu ulaska Alije u rat nije bio u čežnji za ‘nezavisnošću’ i ‘demokratiji i pluralizmu’, bio je u tome što ‘Srbi drže sve pozicije u vlasti a mi većina’. Pored onog iz ‘Islamske Deklaracije’ o islamskoj državi Bosni. Da bi u čitankama umjesto Jove i Mile imali Husu i Hasu, umjesto bake i deke da bi nam priče pričale ‘nane’ i ‘dede’, poslije krvavog i bespotrebnog svima osim SDA i Aliji sukoba i stradanja uključujući i genocid u Srebrenici, dobili smo ono što smo tražili. Poslije je ‘Ullema’ sa Alijom na čelu promijenila i naciju, nestali Bosanci a stigli nekakvi konstitutivni Bošnjaci. Sandžaklije su bukvalno prihvatile Alijin rat a poslije su naseljeni po okolnim brdima Sarajeva, gdje je Izetbegović autobusima dovodio i izbjeglcie iz Srebrenice, kako bi imao ‘zeleni omotač’ što čvršći i što veći broj glasača. BiH je dobila i najnoviju kartu gdje je Sandžak pripojen državi.
* U ratu su bh glavni komadanti bili Sandžaklije, sjetimo se Sefera Halilovića ili Ramiza Drekovića, između ostalih. Poslije rata sve suzauzeli, od dječjih vrtića i Komunalnog do vrha vlasti. Sada nas po školama i ‘univerzitetima’ ne uče Srbi i Crnogorci, sada su to sve ’eminentna’ imena iz Sandžaka. Pola hodža po silnim muftijstvima su iz Sandžaka, glavni medijski magnati su nam Sandžaklije Hadifejzović Senad iz Sjenicu i Fahrudin Radončić iz Berana. Prvi privatni ‘univerzitet’ bio je onaj Sandžaklije Jusufhranića u Travniku, do jučer nam je rektor Univerziteta u Sarajevu bio Rifat Škrijelj iz Dašča Rijeke u Crnoj Gori, imali smo ministra sigurnosti Cikotića ‘Sandžu’, doktori, glavni specijalisti mahom su iz Sandžaka odakle su i vlasnici kaki novih privatnih bolnicai zubarskih ordinacija, čak i Reisa biramo skupa … Neda mi se više ‘googlati’ …
* Ako ste se pitali čemu ovaj poširoki uvod o ‘našoj braći’ koji su načisto okupirali Sarajevo i čitavu Bosnu (tako recimo, u Vel. Kladuši ili Cazinu, čak je i matičar iz Sandžaka kao što su direktori OŠ redom također Otuda, i ne smo ovdje), evo odgovora. Sve ovo što su ovi stranci, ‘braća u vjeri’ a što Sandžaklije svakako jesu za BiH dobile prije i poslije rata, nije im dosta, hoće još.
Hoće spomenik svojim ‘šehidima’ u Sarajevu, sad to traže i javno.
‘Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u BiH’ je ideju već razradilo pa u ime svog predstavnika (Bećo Hasanović, vojno lice u penziji) traže pogodnu lokaciju. Malo ugledajući se na Srbe i njihove spomenike stranim borcima, Rusima i Ukajincima, malo više da se što dublje potisne ideja o spomeniku Hrvatima kojeg vlasti u Sarajev nedaju postaviti, Sandžaklije koje ‘originalne predratne Sarajlije’ ne simpatišu i ne vole (‘to su šverceri’, ‘poznamo ih po trenerkama i jaknama’, ‘draži su mi i oni četnici sa Pala, već Sandžaklije, ‘unakaziše grad, zidaju na divlje kuće kud god okom pogledaš’,’ hodaju u vidnjaknama svi nalik jedan drugom ko jaje jajetu’ ‘ni uoči rata od njih se ulicom nije moglo proći, za rukav čupaju: devize, devize...), ipak se nadaju da će se njihova želja uslišiti. Kažu, poginulo ih je oko 600, preko 60 ih ima značke ‘zlatnih ljiljana’ a ima ih u Sarajevu blizu 200.000…
* I ja se nadam kao i ‘originalne Sarajlije’ da neće dobiti takav spomenik iako je moja nada veoma diskutabilna i graniči sa teorijom zavjere. Zato, jer kad već vladaju državom šta će im spomenik? Ionako je Sarajevo prenapučeno ratnim spomenicima i izgleda morbidno, tu se samo prave nekakve fiskije i ljljan-nišani i jarboli te džamije svakako, pored toga počeli su ubacivati i tenkove po parkovima. Tite mi, kao da je nama bh rat ‘bio epska ekskurzija’. Slažem se da je Sarajevo imalo žrtava u opsadi grada ali zar ne bi bilo praktičnije i državnički više ispravno sagraditi jedan zajednički spomenik a ne ređati ih na svakom ćošku. Pa da tu svi mogu doći a ne ići doviti Aliji uz svaku prigodu koja nema veze sa njim ni sa državom. Međutim, ratna epopeja je jača od budućnosti. Zato, pripremite se, budite spremni Hrvati. Biće vam ‘Stoj’, na red dolazi ‘Sandžak – napred’. Uostalom, imate Dragana Vikića i Željka Komšića i dosta vama je, i previše. ‘Oteta mati’ se ‘povratila’.
* Jedan razlog za spomenik ”Moćnim Sandžama’ kako sebe pjesnički doživljavaju ovi Srbijanci, stranci (moliću fino, ne vrijeđam nikog, čim moraju tražiti državljanstvo, stranci su!) u BiH je posebno interesantan. Kažu da su Sandžaklije bili bolji i veći i hrabriji borci od Bosanaca. Koji su vazda nešto zanovjetali i prigovarali a ovi samo izvršavali zadatke. Ovako, citiram, bošnjački ‘medij’.
‘A oni (Bošnajci, op. Cross) ostali vječito maštati o toj svojoj rođenoj majci. I upravo zato Sandžaklije jače osjećaju ljubav i žudnju prema Bosni, od njene bosanske djece, koja su ostala s majkom da žive i da se rogobataju, svađaju i ratuju…’
Koji je samo razlog više da ih volimo više. I da lakše razumijemo Hadžifejzovića ili Cikotića, Radončića ili .. ili .. bilo kojeg drugog ‘Moćnog Sandžu’ u vlasti koji ‘voli državu BiH i umire za njom‘ više nego svaki rođeni Bosanac. Isplati se.
A ima i o ovoga, što Sandžaklije ističu, ovog o ‘zelenom obruču’ države BiH s početka teksta, što je pjesnički uobličio akademik Abdulah Sidran, u zanosu poslije druge litrice u kafani.
‘A ovaj prsten oko Sarajeva / koji nas štiti / od njihovih je kuća napravljen. / Ni jedno još naselje nije palo ako su ga štitili oni/ naši Sandžaklije. / Gdje njihovih kuća nije bilo / otuda nas / danas / tuku vukodlaci….’
Eto, ako ne može koji ljiljan kao po okolnim brdima za Sandžaklije u centru grada, može li bar lanac kuća uz granicu BiH sa ostalim državama? Čisto radi preventive?
photo : struktura zelenog omotača’ IZBiH po Reisatu uz ‘novu’ kartu BiH, gore -Alija Izetbegović i ‘Hižaslav’ Cerić, arhiv
