FETVA REISA I NEPOSTOJEĆE VEHABIJE : ‘Rasčistili’smo sa Srbima, sad su na redu Hrvati : Bošnjaci su se upleli u ‘šejtansko kolo’ vjerskog nacionalizma i pljujući po ‘tuđim’ žrtvama obezvrijeđuju i svoje

 

kolektivna dženaza u Pijedoru
Danas je u Prijedoru obavljena kolektivna sahrana (dženaza) i sahranjeno je sedam žrtava ratnog zločina u Prijedoru, zapravo sedam nekompletnih i tek nakon 30 godina djelimično identificiranih posmrtnih ostataka. Ukop je vodio lično Reis Kavazović koji je između ostalog naglasio da su ‘sile zločinačkog mraka izvršile organiziran stravičan zločin sa elementima genocida’, da muslimani ‘imaju pravo na istinu‘ i da ‘neće prestati zahtijevati pravdu za zličince i zločine, da se ne zaboravi i da se zločin ne ponovi’. Sahranjeni su proglašeni ‘šehidima‘, dakle ‘borcima na Allahovom putu’, budući da ove ‘titule’ Reisat dodjeljuje po svom nahođenju. Nije direktno rekao ali mislio je na ubice srpske zločince. Denis Bećirović i Bakir Izetbegović su bili malo ‘precizniji’. Bakir je zločine u Prijedoru gdje je smrtno stradalo, ubijeno, preko 3000 ljudi, žena i djece okvalifikovao genocidom iako za takvu kvalifikaciju ne postoje pravne sudske odluke, Bećirović je u političarenju i govorancijama bez kojeg više ne ide ni ovakav ispraćaj žrtava čak ni u Srebrenici, uperio jezik i prst prema Srbiji. Svi su jedinstveni u traganju za istinom o nevinim žrtvama Prijedora i ‘doline Sane’. I sahranjene žrtve i vođa dženaze Reis, te posebno govornici su poznati, imaju ime prezime a dženaza je bila javna.

kolektivna sahrana na ‘Pješčari’
Jedna druga također kolektivna dženaza (jer je bilo više lica, najmanje sedam vehabija) i javna, budući da se prenosila uživo tik-tok aplikacijom, obavljena je dan ranije na kompleksu spomen obilježja hrvatskih branitelja ‘Pješčara’ kod Travnika, održana je pod vodstvom vehabija i upućena hrvatskim braniteljima poginulim u zadnjem bh ratu.
Ciljano, provokativno i unaprijed isplanirano, ovaj vjerski muslimanski namaz na ‘Pješčari’ katolicima Hrvatima iako je želio postići slavu, ‘patriotizam’ i ‘brigu za bošnjačke žrtve’, zatamnio je zapravo zločine u Prijedoru i obezvrijedio i tamošnju dženazu i nevino ubijene. Grupa vehabija za koje tvrde u BiH da ih nema, da nisu nikada ni postojali, zapravo su sljedbenici mudžahedina i vehabija bh rata, došli su na ovo sveto mjesto Hrvata gdje je sahranjeno 69 pripadnika HVOa ‘Vitez’ (a ranjeno najmanje stotinu) pa junački izvrijeđali i poginule i žive Hrvate (ko kaže da ne smijemo doći, evo nas, hajte amo ‘Matani’), paradirajući sa nacionalistički poklicima i pozivajući na nove ‘pobjede’. Vehabije i mudžahedini su ovaj spomenik skrnavili i prije ovoga u dva navrata, skidanjem i cijepanjem zastave ili na sličan način, ovaj put su da bi dokazali ‘ko su šta su i odakle su’, po onoj od ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića koji je vehabije nazivao ‘originalnim muslimanima’, mrtvim hrvatskim borcima ‘klanjali dženazu’, imitirajući islamski namaz uz divljanje i navijanje uživo’.
Kao što smo rekli, u Prijedoru su i žrtve i govornici poznati, na ovoj ‘kolektivnoj sahrani’ zajedništva i države BiH počinioci, njih osam su  još uvijek sa inicijalima. Dvojica su iz Sarajeva, dvojica u bjekstvu ostali sa drugih Kantona. A događaj, iako teško krivično djelo, u medijima je nazvan ‘incidentom’. Nije mu data velika pažnja, posebno od strane ‘državnika’, koji uz sličan ‘događaj’ prema Bošnjacima ‘skaču kao opareni’ i svi se sjate u ‘posjetu’ porodicama žrtava. Tu ne računam na bošnjačkog člana bh Predsjedništva Komšića, on je zauzet pripremama za Bužim i proslavu ‘slobode’. Tamo je svakog augusta jer sve uredno plati iz kase Predsjedništva, i ima ključeve tog grada, ali ne javljaju se ni ostali, čak ni Duška Jurišić, poznata zaštitnica ljuduskih prava ako su imalo bošnjačka.
Vjeruje se da će ta kvalifikacija i opstati, prateći slična ‘događanja’ odranije može se očekivati da u duhu mudre izreke Alije Izetbegovića za terorizam i nacionalističko divljanje – ‘neke domaće naše budale’ –  i ovo ostane u domenu ludosti.
Ovo bošnjačenje poratnih mudžahedina treba ostaviti tužiocima i Sudu, međutim ovakav odnos prema žrtvama i spomenicima svima osim ‘našima’, najblaže rečeno stvara klimu omalovažavanja i negiranje i bošnjačkih žrtava. Jer, histerično reagovanje ne izostaje na svaku kritiku bh rata koju neprihvataju Bošnjaci i svaki pomen bošnjačkih žrtava osim ‘svetosti’ izaziva i medijsku i galamu bošnjačkih predstavnika u vlasti. Pod mantrom ‘ne mogu se izjednačavati zločinci i zločini’ ili ‘mi smo bili najveće i najbrojnije žrtve’, sve druge žrtve već uhodanim stazama postaju nevažne i dozvoljeno ih je skrnaviti i negirati.

sad su ‘na redu’ Hrvati
Vidi se, zna se, da smo to sa Srbima davno ‘rasčistili’ i odavno entitet Republika Srpska je za Federaciju dijaspora koja mora nestati. Od zadnjih opštih izbora odkako je SDA/DF/Reis snažna neprincipijelna koalicija izgubila vlast, svo oružje i oruđe se upire prema Hrvatima. ‘Sve se dalo Hrvatima’, ‘izdajnička trojka poklonila dravu Čoviću’, ‘ustaše i UZPovci preuzimaju vlast’, ‘HDZ čuva i štiti Dodika’, pa onda ‘Lakišića harem‘ i ostali ‘haremi’ od Trebinja do Stoca, ‘nedamo Željka Komšića’, ‘biraćemo i dalje Hrvatima našeg člana Predsjedništva’ kao što to radimo već 16 godina, zatim juriš na vladu Hrvatske, ‘sve nam namještaju velikosrpske i velikohrvatske službe bezbjednosti’, ‘Hrvati i Srbi su podstanari u državi BiH’, da ne nabarajam dalje. Pokušalo sa kao sa opozicijom entiteta Republika Srpska protiv SNSDa i sa svađom u hrvatskom korpusu, na kraju evo, stigli smo do vehabija i mudžahedina. Koji ni hrvatskim mrtvim borcima ne daju mira, posthumno ih islamiziraju’ klanjajući na spomeniku, na njihovim kostima. Po svoj prilici da su Bošnajci odlučili da iz ‘uspavanih ćelija’ pređu u probuđenu javnost i da dokusure državu BiH. Neće se to desiti sa ovim morbidnim tik-tok snimkom, on je samo šećer po pilavu, ali izgleda da je neko došapnuo i Reisu i Bakiru da je ‘stigao vakat’. Da se konačno razdružimo, da se ostvari san Alije  Izetbegovića, san o ‘krijeposnoj islamskoj državi‘.

‘vakat’ je FAKAT
Ova ideja koju javno čuvaju kao zmija noge, izleti ponekad. Jer mora ostati tajna (‘ko bi na to i pomislio, bio bi politički mudrac‘), praktičnije je da to odrade drugi. Tako će Reisu Kavazviću  ‘izletjeti’ u intervjuu za BHRTV 18.11. 2021. kada je o bh državnosti rekao ovako. ‘Ne prave države ljude nego ljudi i narodi prave države. Mi Bošnjaci sada idemo od one teze, dok je Bosne bit će i Bošnjaka. Nije istina! Nije istina, Bosne nije bilo petsto godina ali Bošnjaci su opstali. Mnogih država nije bilo ali su narodi opstali. Moja teza je suprotna- dok je Bošnjaka bit će i Bosne’.
Prije njega mogućnost razdruživanja je spomenuo nekadašnji komunjara a sad Bošnjak sa nargilom akademik dr Ferid Muhić, poznati galasnogovornik IZBiH. Kada je za crnogorsku tv ustvrdio ‘kako bi bilo najbolje da se podijelimo i u miru živimo‘. Uz razdruživanje, tu je podrazumijevao i ‘malo Sandžaka’. Nedavno je o crtačima nove mape BiH govorio trijezno notorno pijani ministar Zukan Helez, a crtali su, kaže Bošnjaci, pred njim. Što bi rekli u SDA kao na izbornoj paroli ‘vakat je’.

Čak iako to imaju na umu, Bošnjaci se ne bi trebali ovako ‘igrati’ sa Hrvatima. Osim ako su odlučili reći istinu. Ima milion razloga za to. Referendum o nezavisnosti nikad ne bi prošao bez njih, vlast se u BiH ne može konstituisati bez njih, pola BiH stanovnika ima hrvatske putovnice, Hrvatska nam je prvi susjed i bedem za ulazak u EU, ekonomski i ulaganjem smo vezani najviše uz Hrvatsku… Zar se misli da će se vehabijama, mudžahedinima ili sa Arapima lakše u EU nego uz Hrvate? Ako je neko iz međunarodne zajednice čak tako nešto i došapnuo Bošnjacima, nisu dobro čuli i razumjeli. Ako misle da je Rezolucija UNa o genocidu u Srebrenici sve riješila, pogrešno su sve preveli, garant. I pokazali. Odmah nakon ‘Pješčare’, pucalo se po Novoj Bili uz arapaske ISIL zastave.

sve žrtve su iste, samo su neke manje ili nisu žrtve uopšte
Zastave Palestine, Irana, Turske ili zastave ‘Islamske države’ nisu ključ do ‘krijeposne islamske države BiH’, ma kako to izlgledalo kao slatka stvarnost. I ključ i brava su u iskrenoj namjeri i njenom saopštenju. Ili, da budem precizniji, u strpljenju Hrvata. Mogu vehabije pišati i zapišavati a Bošnjaci zataškavati, no treba znati jedno. Sve dok Hrvati ne dadnu zadnju riječ, sudbina bh države je nepoznata. Zato bi bilo najpametnije da i ‘ullema’ i vlast, a što je isto, umjesto fabrikovanja istorije, umjesto tajnog razdruživanja kažu hoće li zajedničku državu ili hoće li svoju ‘fildžan’ islamsku tvorevinu. Za početak, neka se, kad već u Sarajevu ne mogu biti Hrvati načelnici ili donačelnici, dozvoli bar spomenik poginulim Hrvatima koji su branili Sarajevo. Ili, neka se recimo Komšić imenuje za načelnika Bužima a mjesto prepusti onima kojima pripada. Ma znam, zvuči kao utopija, ali neka bar kažu da ima vehabija i mudžahedina, dokle će ih sakrivati a oni sve vidljiviji.
Na dženazi u Prijedoru, svi govornci su vazili o čuvanju digniteta žrtava i njhovim pravima što je sasvim u redu. Međutim, šta je sa pravima ostalih žrtava? Ša bi sa Kazanima i nakaradnim spomenikom Benjamine Karić, načelnice za baklave, ćevape i ostalu dokolicu? Kad će iko iz reda Bošnjaka stati i pokloniti se dostojanstveno žravama drugih naroda, kad već to traže od svih u Svijetu? I kad su ‘sve žrtve iste’. Ako već neće dati naklon i oprost srpskim žrtvama, šta čekaju sa stratištima Hrvata? Ta nije valjda da ArBiH nije nikoga ubila ili počinila kakav ratni zločin, makar ‘iz nehata’? Ako nije Selmo Cikotić, da li je bar išta ‘skrivio’ nestašni ratni heroj ‘gazija’ zločinac Sakib Mahmuljin? Koji se baškari u Turskoj a njegovi ‘pioniri’ klanjaju po spomen obilježjima.

primjer za udžbenike o žrtvama
Koliko Bošnjaci drže do vjere po kojoj je ‘samo jedan nevini život ravan ubijenom čovječanstvu’, dokazuje ovaj zapisani prilog Zilhada Ključanina o žrtvama. Novinar i profesor koji nije više među živima, pisao je upravo o ovoj ‘tužnoj dolini Sane’, odmah po ulasku časne ArBiH u Sanski Most, koja nije počinila nikada nikakav zločin.
“Vozam, vozam, vozam se. Po Sani. Snivao sam dan kada ću se vozati po BOŠNJAČKOJ Sani. Po čistom bošnjačkom gradu, bez ijednog Srbina. I evo, dočekah taj dan. Ako se izuzmu zarobljeni Srbi, koji već, evo, čiste, pod stražom, sanske ulice, u Sani nema Srba. (…) Ali, tješim se, velik je sanski otpad, primiće on još tone i tone preostalog vlahaluka.”
…. “U Ugljeviku ima 500 srpske siročadi. Masallah! Armija BiH je do sada poslala u džehenem 50-ak tisuća četnika. Eyvallah! Srpske majke će ubuduće, što bi rekao Ibrišim, rađati grumenje leda umjesto djece. Insallah! (…) Srbin se približava čovjeku samo onda kada je mrtav. Ili zatvoren.”…. “Svakim danom zakuka stotine vlahinja, žaleći Miluna, Lazara, Trivuna, Gojka, Spasana… Svakim danom čuje se lelek vlaških narikača. Svakim danom sve je manje četničkih smradova i krmaka. Svakim danom vazduh iznad bošnjačkih glava je čišći.”

A vehabije, mudžahedini i ostala naručena opasna vjerska boranija, šta će mo sa njima? Ništa. Nema ih, nisu nikad ni postojali, ako je ‘neko od braće pomagao’ u bh ratu, onda su nam to ‘namjestili Hrvati, svi strani vojnici su imali hrvatska dokumenta’. Eto, jednostavno a sočno. Osim toga, ‘fetvom’ Reisa Kavazovića koji je kao i njegov prethodnik ljubitelj i zaštitnik ovih stranih koljača u redovima ArBiH, nestalo ih je kao da ih nije ni bilo. ‘Od februara 2016, svi paradžemati se stavljaju pod kišobran IZBiH’. Tako je vješto hodža ‘vlahomrzac’ sa horor očima pod pritiskom Amerike ‘ukinuo paradžemate‘ i vehabije. Sve što se nalik na njih pojavi poslije tog datuma, ‘nema veze sa islamom’.

Ako bi se zajebavali, ali nije nam to namjera. Paradžemata ima u BiH itekako, o njima brine država, Sud kad se vrate sa ratišta Sirije, o njihovim bradama odluke donosi i UstavnI Sud BiH. A put od klanjanja namaza Hrvatima ili Srbima do terorizma kao što je onaj u Bos. Krupi kada je maloljetnik vehabija iz škole paradžemata usmrtio Srbima policajca a ranio Bošnjaka, vrlo je kratak.

photo screen : vehabije na spomeniku Hrvatima na ‘Pješčari’, arhiv