Genocid u Srebrenici smo ‘brendirali’, sad je na redu seciranje – U moru publikacija, monografija, knjiga, konferencija i dokumentaraca u povodu 30 godina od genocida u Srebrenici izdvajamo Uputstvo aktivistice i novinarke Meline Borčak i Monografiju bivšem Reisu.
1. Monografija ‘Srebrenica-Potočari 1995-2025, Srebrenička dova’, drugi orden ‘Bosanskog islama prvog reda’ za ‘Hižaslava’ Cerića
Islamska Zajednica BiH preko državnih organa upravlja i rukovodi MC Potočari i islamizira genocid, dajući ovoj državnoj ustanovi isključivo islamski vjerski karakter, kakav poprima i ‘građanska’ bh država odavno. Jedan od ključnih uticaja na Potočare se krije u potpisanom Sporazumu ovog udruženja ‘Vesatijja’ (‘srednji put islama’) Centra za dijalog u Sarajevu sa IZBiH i postavljenjem za direktora ovog Centra sarajevskog muftije Ćeman Senada. Rođaka ‘američkog Reisa’ Ćemana u predstavništvu IZBiH u Washington DCu.
U ovom ‘Centru za dijalog’ u upravljačkoj strukturi je i dobro poznati bivši Reis ‘Hižaslav’ Mustafa Crić, a Centar je osnovan parama Kuvajta odakle se i danas uz državne pare finansira, lično ga je ‘otvorio’ još oktobra 2012. dr. Adil Fellah glavni lik ministarstva vakufa i islamskih pitanja Kuvajta, kojom prilikom se sastao i sa Bakirom Izetbegovićem i Zlatkom Lagumdžijom. ‘Brat’ iz Kuvajta je odabrao i arapsko ime za ovu udrugu i tom prilikom je od Reisa, ‘Hižaslava’, današnjeg penzionera i savjetnika Kavazovića dobio nekakav ‘Bosanski orden islama prvog reda’.
Ovaj ‘Centar’ je, kako javljaju ovih dana kad se na sve strane podsjeća, konferiše i izučava genocid u Srerbenici, održao promociju ‘Monografije ‘Srebrenica-Potočari 1995-2025, Srebrenička dova’ u Sarajevu. Ako ste očekivali monografiju o genocidu u Srebrenici, iako, ponovićemo stotinu puta, o genocidu se sve zna, u krivu ste. Monografija je zapravo ‘Bosanski orden prvog reda’ (valjda bošnjački kad već nema Bosanaca) za bivšeg Reisa ‘Hižaslava Cerića aktivnog člana ‘Vesatijja’ centra i oda njegovim dovama. Ima i o genocidu, ali više ‘uzgred’ i kao povod, Monografija je zapravo ‘nišan’, spomenik živom bivšem Reisu, budući da je ona uglavnom, sa slikom jedne majke Srebrenice na naslovnici, zbir dova i hutbi, govorancija u džamiji te silnih pisma i kolumni Mustafe Cerića posvećenih Srebrenici.
U Monografiji nema ni slova o rasprodaji srebreničkog cvijeta ‘autorskog prava’ ‘Hižaslava i njegove hanume Azre na kojem se ovaj najveći huškač i munafik kao i kriminalac ispod ahmedije debelo okoristio i na njemu zaradio, još i danas zarađuje i kači ‘svoj cvijetak’ gdje god stigne. Jednom je ‘stigao’ i okačio ga i čečenskom predsjedniku teroristi Kadirovu, uz njegov rođendan. Njegove dove, čak i one posvećene Srebrenici i žrtvama genocida koristile su samo njemu. Zaslužio je ne jedan već deset ‘bosanskih ordena islamskog reda’ iz kolekcije ordenja koje je dok je stolovao sam smislio zamišljajući se u ulozi doživotog Reisa. Šteta novca jer nije i neće završiti tamo gdje treba niti će poslije ove knjige negiranja genocida biti imalo manje.
2. Melina Borčak : ‘Smjernice za tačno izvještavanje i govorenje o genocidu u Srebrenici’ ili : i novinari i istoričari, svi natrag u školu
Pored ‘Monografije’ posvećene hodži Ceriću, u moru publikacija i knjiga nastalih seciranjem genocida, Haaških presuda i dokaza iz Haaškog suda te publikovanja preživjelih izjava svjedoka genocida što smo do sada već i čitali i znali, gdje će Emir Suljagić ove godine spiskati milione KMa braneći i genocid i negiranje od zaborava a sve sa pozivom na Rezoluciju UNa i bez i jedne presude za ovo krivično djelo zaštićeno i zakonima i medijima u BiH, izdavajmo i ovo ‘uputstvo’ mlade novinarke, aktivistkinje i autorice nekoliko dokumentarnih filmova, počesto i novinarke – Meline Borčak.
‘Uputstvo’ je platio Emir Suljagić i ne razlikuje se puno od već do sada rečenog u vezi genocida i njegovog negiranja, i, ako se ne pretvori u novi nametnuti zakon visokog bh predstavnika, neće puno opravdati svoju svrhu, ma kako već jeste izvikano i pomovisano. Posebno su interesantni zaključci ove novinarke na kraju svakog poglavlja. ‘Ovako se piše u medijima’, ‘ovako se treba pisati i izgovarati’. Klasična škola za ultimativnu promjenu mišljenja u vidu naredbi za novinsku profesiju i šamar svima koji drugačije budu u buduće pisali ili govorili o genocidu.
Melina je postala planetarno poznata kada je prije nekoliko godina u Njmačkoj gdje živi i djeluje uglavnom po socijalnim mrežama i suradnjom sa novinskim kućama, kad je izdala knjigu “Mekka hier, Mekka da” (Meka ovdje, Meka tamo, Meka ovamo) koja govori o islamofobiji, antiislamu i rasizmu, još više se ‘profilisala’ kao bošnjački lobista u Njemačkoj kada je kritkovala tv emisiju jedne Pokrajine ‘Suck Reis’ (slobodno prevedeno : ma pusti Reisa, otkači ga, otpusti ga), koju emisiju je uz pomoć kolege u Bundestagu Adisa Ahmetovića uspjela ‘skinuti’ sa tv programa. Nije dozvolila ‘izjednačavanje strana u sukbima u BiH’ i nije se složila sa jednom gošćom u emisiji iz Republike Srpske. Još više je omilila bošnjačkom rodu kad je javno stala u odbranu medijskih napada na sadašnjeg Reisa Kavazovića i njegovih huškačkih izjava.
Iako je u vrijeme počinjenog genocida bila u Njemačkoj, iako je po njeno izjavi za Slobodnu Bosnu 25.08.2022. izjavila kako je za negiranje genocida saznala tek u toj emisiji o Reisu (‘U početku još nisam znala za negiranje genocida. Prvo sam reagovala putem Instagrama gdje sam u svom storyju obznanila njihove izjave i faktografske greške. Vidjela sam tu fotografiju Ferhadije i popratnu poruku i to sam kritikovala. I već nakon 10-ak minuta dobila sam jako puno komentara, pa su oni vrlo brzo obrisali svoju objavu. Ipak, i dalje nisu htjeli ispraviti greške u emisiji’..), kao ‘stručnjak za genocid’ evo nakon nekoliko godina piše upustva kako razmišljati i pisati. Kojeg se svi odsada moramo pridržavati u protivnom možemo lako postati ‘negatori’. I završiti u krivičnoj prijavi ili na ‘stubu srama’ Suljagića i majke Munire Subašić.
U uvodu ističe kako su svi svjetski mediji umanjili priču o genocidu Srebrenice’, zatim razlaže i ‘secira’ definiciju genocida, raspad Yugoslavije, veliča naciju Bošnjak i uz svako poglavlje navodi kako treba pisati ‘tačno i profesionalno’.
– Koji god novinar za Srebrenicu ne napiše ili n izjavi da je tu bio genocid, negira genocid. To je negiranje genocida. Bez obzira da li je to vođeno neznanjem, ideološkim uvjerenjima ili strahom od kontroverzi – i dalje je riječ o negiranju genocida. Nazvati genocid genocidom nije „kontroverzno“ niti „zbunjujuće“, nego tačno. Koristiti izraz: Genocid;
– Uz genocid obavezno spomenuti glad, masovna silovanja i druge zločine, pored ubistava. Jer genocid nije samo masovno ubijanje i protjerivanje. Tu spada i nanošenje tjelesnih povreda članovima grupe, privođenje djece iz grupe u grupu (?), izgladnjivanje …
– ne koristiti riječ masakr jer ‘sužava obime užasa’, samo genocid;
– ne koristiti fraze ‘građanski rat’, već isključivo ‘agresija i agresorski rat’;
– za žrtve genocida koristit samo termin ‘Bošnjaci’ ako su muslimani, za one druge – “bosanski katolici” ili “bosanski pravoslavci”, umjesto “bosanski Hrvati” i “bosanski Srbi”.
– Koristiti izraz: ‘Posljednji genocid nad Bošnjacima, od 1992. do 1996. I jasno naglasiti da je genocid počinjen u cijeloj zemlji’.
– Odgovornost za potvrđivanje da je nešto genocid ne leži samo na sudovima, već i na stručnjacima za genocid i istraživačima. Dakle, može genocid i bez sudske odluke;
– Bosna i njena državnost su stariji od Yugoslavije;
– nema više onog mita: “Komšije koje su se iznenada okrenule jedni protiv drugih”. ‘Agresori su Srbi i Hrvati’;
– nema lažne ravnoteže i “bothsideisma’ – izjednačavanja strana;
– Koristiti : ne ‘koncentracijski logori’ već ‘logori za silovanje ili koncentracioni logori fokusirani na silovanje’;
– Koristiti aktivnu formulaciju. Na primjer, „VRS je počinila genocid“ umjesto „genocid je počinjen“ ili „došlo je do genocida“.
Poslije onog – Velika Srbija i Velika Hrvatska, dolazi još naredbi za novinare i medije generalno.
– Lokalni srpski kolaboratori, a ne „vojska bosanskih Srba“;
– Ne koristiti „paravojne formacije“, već ‘regularne jedinice pod direktnom komandom Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije i jedinice vojske samoproglašene Republike Srpske pod kontr Srbije’;
– „pomirenje“ podrazumijeva donekle izbalansiran sukob između dvije strane, a ne genocidnu agresiju jedne nad drugom;
– Izbjegavati izraz „etničko čišćenje“;
– ne koristiti ‘izdavjani su muškarci i dječaci vojne dobi“. To implicira da su ubijeni bili potencijalni vojnici – i time, posredno, legitimne mete za ubistvo.;
– Nikako pitati „Priznajete li genocid u Srebrenici?“ ili još gore „Da li je Srebrenica bila genocid?“ Ispravno pitanje je : „Jeste li negator genocida?“. Odgovorite sa -da- ili-ne;
– Brzo i transparentno ispravljanje grešaka novinara, uz izvinjenje ….
* Šta smo iz ovoga naučili? Ništa novoga. A opet, eto, moramo natrag u školu. I pripaziti šta mislimo i kako pišemo. Nije cenzura valjda?
photo : Melina Borčak, novinarka i aktivistica, arhiv
