‘HIŽASLAV’ CERIĆ, MUNIRA SUBAŠIĆ I ‘AKADEMIK’ ZUKORLIĆA IZ DŽEMATA U CANADI : kao u dobrim vicevima, peticija online za prijem BiH u NATO, samo nek’ je veselo i nek’ se ‘tarlaha’…
Ono što obično viđamo i slušamo u dobrim starim vicevima, u BiH se javlja kao naša realnost. Jedna od njih je zapravo ‘Munira politika’ koju kao državnu prihvataju, koriste i sporovde u djelo bh vlasti bošnjačke provijencije. Iako je Munira Subašić predsjednica ‘nevladine udruge Majke Srebrenice’ izravan ogranak SDA stranke i Islamske Zajednice BiH koja se već decenijama bavi vanjskom i unutrašnjom državnom politikom svoje jedine i jedino priznate ‘stranke Bošnjaka’, i ostale bh političke partije nastale iz legla SDA budno prate u stopu ideje, planove, zahtjeve i strategiju iz ‘Distrikta Potočari’. Uz već poznatu mantru ‘crvenih linija’ i uz zloupotrebu žrtava genocida, koje linije se ‘ne smiju zaobići niti preći’.
Tako se došlo i do ove najzadnje ideje nakon 11. jula ove godine i ‘historijskog govora’ Munire Subašić uz 30 godina genocida i komemoracije žrtava, u kojem je prozvala i po ko zna koji put okrivila Međunarodnu zajednicu, UN i EU za ovu tragediju i zločin u zadnjem bh ratu, te skoro ultiamativno zatražila prijem ‘preko reda’ BiH u EU i u NATO Savez. Nakon nekoliko dana, poslije Potočara, Munirine ideje su osvanule u online peticiji prema NATO Savezu i prvi potpisnici su već poznati. ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić, savjetnik sadašnjeg Reisa Kavazovića, ‘akademik’ muftije Zukorlića iz džemata Hamilton Canada poznati džamijski ‘istraživač genocida’ Emir Ramić iz fantomskog ‘instituta’, slijedi ga ‘800 potpisa intelektualaca i akademaca’, među kojima je i bivši komunista a sadašnja ‘komunjara’ i borac jedino za naciju Bošnjak dr. Ferid Muhić iz Skoplja te ostaale lita IZBiH, među kojima ima dosta i akademaca iz Sarajeva. Bošnjački portali su linkovali peticiju na bh i na engleskom jeziku, sa pozivom : navalite i potpisujte.
Viđali smo do sada slične peticije za ‘priznavanje imena Bošnjak u dokumentima dijaspore Amerike i Canade’, za ‘halal ishranu’ ili ‘priznavanje Bajrama kao državnog praznika’, za ‘odbijanje gostoprimstva pojedinim predavačima ili gostima u Americi ili Canadi’, za ‘puštanje ezana sa džamije’ i slično, sve sa namjerom da se potpisima izvrši pritisak na one koji o tome odlučuju i najčešće se ‘peticiralo’ senatorima i guvernerima, te opštinskim načelnicima, ali nikad nije zabilježeno da se online peticijom traži ulazak jedne zemlje u NATO Savez. I to smo dočekali.
Ako mislite da Munira i njeni pratioci ne znaju da se ulazak u NATO dešava potpisivanjem ugovora države i ovog Saveza, da su pored saglasnosti sve tri strane u državi BiH moraju za to obezbjediti ogromna sredstva, da BiH nije usvojila jedinstven stav u tom pogledu i da nema nikakvog ugovora, grdno se varate, sve se zna. Međutim, važno je da se ‘tarlaha’ i da se ‘dešava’. A čim se ‘dešava’ mi ‘postojimo’. Ima ‘nas’. Značenje ovog žargonskog izraza je višestruko, od onog ‘bez veze’ pa do ‘mlaćenje prazne slame’ ili ‘mlaćenje mudima’ i nije nam nepoznato.
To što je vickasto ne znači pak da nije i korisno. Imaćemo se čim zabavljati i nadmudrivati, nova ideja i novi stari razlozi za svađe, raskol i udaljavanje jednih od drugih.
Ali se isplati. Osim toga, prvi smo u historiji : online članica NATOa.
photo ilustracija : prijem u NATO Savez, arhiv
