‘istraživač’ Muhamed Mahmutović i sumnjivi advokat Atajić: Na ovako ‘pismenu’ ponudu nagodbe u postupku prinudne naplate 140 miljardi dolara, teško da će iko odgovoriti
* Prije dva dana objavili smo reprizu medijskog titranja i ‘halakanja’ sa milijardama (vidi tekst u podrubrici ‘Dijaspora’ pod naslovom – Dokle će Ramo (a nije Isak) da ‘pokreće’ i okreće milijarde?) koje navodno u izvršnom postupku potražuje advokat Atajić Ramo na osnovu pravosnažne dvije presude američkog Suda od 1993. godine u sporu desetak silovanih žena protiv Radovana Karadžića od Srbije, Republike Srpske, Crne Gore, Hrvatske i BiH. Za razliku od ranijih godina, na ovu trakavicu koja je od 5 milijardi dostigla tražbinu od 140 milijardi, ovaj put se u priču upecao džamijski pacov i samozvani ‘književnik’, odnedavno ‘novinar istraživač’ bh parlamentarca Zlatka Miletića i jedan opozicionar Aleksandra Vučića, Nikola Sandulović, lider Republikanske stranke. Sandulović je upozorio na ‘opasnost’ od ove tražbine na ime odštete za genocid’ jer se Vučić oglušio na ponudu nagodbe, dok je šegrt ‘Hižaslava’ Cerića Mahmutović posegao za filmskim prilogom sa Atajićem i kraćim tekstom pod naslovom ‘Kako su silovane žene iz BiH pobijedile Radovana Karadžića na američkom sudu’, presudom teškom 140 milijardi dolara’.
* O ovom postupku ponude za nagodbu smo sve rekli, ovdje smo očekivali u ovom prilogu na web stranici ‘istraživačkog novinara’ Mahmutovića i na web sraoni Bošnjaci.net osim senzacionalističkog i uhu dragog naslova nešto od novih činjenica, međutim tako nešto očekivati od obojice, ‘isplatilo’ se jedino u nekoliko stvari.
Prvo, penzionisani advokat sa sumnjivom diplomom i univerzitetski profesor Atajić Ramo skrušeno i izgubljeno je mašući originalnim presudama (koje nisu sporne) potvrdio ‘najglavniji adut’ od ranije a to je ‘pečat apostille’ na presudama američkog Suda sa čime je ‘sve rečeno’. Ponovićemo opet, taj pečat se stavlja na svaki dokument strane države koji se planira upotrijebiti u drugoj državi, dakle i na rodne listove ili izvode smrti, na punomoćja ili diplome i nije uopšte glavna stvar u prinudnoj naplati. Glavni dokument u tom postupku bi trebale i moraju biti odluke Sudova zemalja dužnika o ratifikaciji stranih presuda, a to niti spominje Atajić (jer ih nema, takva dva zahtjeva su davno odbijena, jednom na Sudu u Sarajevu a drugi put u Zagrebu) niti šta o tome zna ovaj samozvani pisac iz Krakače kod Cazina. Činjenica da se ‘pečat apostille’ uzima kao glavni dokument u postupku izvršenja sama po sebi potvrđuje naše sumnje u diplomu ovog advokata. Drugo, Mahmutović navodi a Atajić potvrđuje kako je ponuda za nagodbu osim predstavnicima država dužnika poslana i ambasadama Amerike, Njemačke pa čak i u UN, čime samo potvrđuje svoje ‘advokatske sposobnosti’ međunarodnog prava. Naime, svaki brucoš pravnog fakulteta zna da te ustanove nemaju blage veze sa prinudnom naplatom.
* A kad smo kod ‘frcanja’ milijardi, Mahmutović je ‘istražio’ a Atajić potvrdio kako će se ova tražbina ‘prodati’ nekom u Londonu ili u Americi i onda ‘stiže sigurna para’, sve će se plijeniti, čim rok za nagodbu istekne pred kraj jula ove godine. Uz dodatak da je dnevna kamata koja čeka dužnike milijardu i dvijestotine miliona dolara.
Aferim za milijarde. Atajić je vidno ljut i uzbuđen jer ‘niko još od zvaničnika kojima je upućen prijedlog nagodbe prije prinudnog izvršenja nije odgovorio, i baš ih briga’, posebno ga razočarao Denis Bećirović. Slijedom čega je malkice i priprijećeno navodom da bi u konačnici taj dug mogla platiti država BiH, ‘jer Republika Srpska nije država’.
Iskreno, kad se pročita nepismeni i neprofesionalni dopis ponude za nagodbu, čisto se sumnja da će uskoro kakav odgovor i stići. U dopisu Atajića se tako pogrešno navodi ime srbijanskog predsjednika (Aleksendar umjesto Aleksandar) i adresa ‘Andrićev Venac’, bez broja kao ‘Andriev Vencat’. Očigledno je pošiljka morala ‘zalutati’. Adresa crnogorskog predsjednika je navedena kao ‘Karadozijektije’ ili tako nekako, Željka Cvijanović je postala ‘Zeuka’, Denis Bećirović je ‘ućenni Clann Predsjedništva sa adresom ‘1H Sarajevo’, Borjana Krišto je dobila titulu, pokušaćemo je prepisati mada više liči na turski ili nordijski – ‘hucarvištrjisvnik inćau vnistar HH Bin BH’, a Konaković ‘ministar vainjah poslova’. Dodik je po ovom ‘službenom dokumentu’ Atajića umalo postao Kunta Kinte, ovako : ‘predsjednik Uredno odstavlijanja Hjvle Kliiuata’, adresa ‘Bride Luka’…
I tako dalje, do vrha bahatosti i neukosti. Čak iako je Atajić tipkao na njemačkom a nije, previše je od neozbiljnosti u ovako ozbiljnoj stvari.
I ono najaslađe. U memorandumu ove zvanične poude za prinudnu naplatu 140 milijardi dolara nagodbom nema zvanja advokata, ima drugo zvanje : ‘stalni SUDSKI TUMAĆ za NJEMAĆKI i slovenski’. Sa vidljivim, dosadnim i nepravilnim slovom ‘Ć’ umjesto slova ‘Č’ bosanskog jezika u bitke za ‘naše žrtve’ kreće umjesto advokata ‘tumaĆ.
Da su se djeca igrala pisaćom mašinom ili kompjuterom – bolje i zvaničnije bi ‘ispalo’.
Žrtve svakako zaslužuju satisfakciju i tačno je da su ‘pobijedile Karadžića na Sudu’ međutim na ovakav način izgubiće bitku van Suda sa ovakvim ‘stručnjacima’.
photo screen : službeni dopis advokata Atajić Rame državama radi prinudne naplate 140 milijardi dolara odštete, arhiv
