UN – ‘sigurna kuća’ za nesigurne i izgubljene : VP Schmidt ‘ukopao’ BiH i njene organe svojim Izvještajem u Vijeću Sigurnosti, ‘Lakišića harem’ u njegovom izlaganju je vrhunac političke gluposti, u Sarajevu se sa tim hvale i naslađuju i kreću u nove avanture u državnoj vlasti, Milorad Dodik prepoznao zaključke i komentare članica VS UNa i njegov poziv na dijalog ne treba ignorisati …
* Ako se mislilo da će Željka Cvijanović, predsjedavajuća bh Predsjedništva biti ‘crna ovca’ ovogodišnjeg Izvještaja VS UNa o BiH (bh, zapravo bošnjački plaćeni državni mediji su to nagovještavali danima već poznatim stilom i paljbom, kao ona se ‘obraća privatno’ a ne ‘službeno kao naš Denis Bećirović’), ubrzo nas je VP BiH Christian Schmidt uvjerio u suprotno. Iako pod sankcijama Amerike, Cvijanovićki je odobreno da uđe u USA i da se obrati Vijeću Sigurnosti što je ona kao i drugi članovi Predsjedništva iskoristila. Pored već poznatog iz Republike Srpske o nepriznavanju Shmidt-a kao legalno izabranog VP za BiH, o potezima vodstva entiteta koje je BiH kao i VP oglasio ‘udarom na državu’ i na ustav, navela je kako je sve to plod djelovanja ‘Šmita’ koji je svojim potezima i nametanjem uzrokovao političku krizu u BiH, te kako entitet priznaje Daytonski Sporazum i suverenitet BiH po njemu, bošnjačka ekipa vlasti a posebno mediji, dočekali su ne samo njenu pojavu već i izlaganje kao odličan štimung za najniže uvrede i omalovažavanja.
* Sa druge strane, ako se pažljivo isčita Izvještaj Schmidt-a, više štete je u njemu za državu BiH od izlaganja Željke Cvijanović, međutim ideološki i politički slijepcu u medijima su mu izrekli niz pohvala, rijetki su primjeri kritike. Da ne elaboriramo kompletan Izvještaj, pomenućemo samo dvije stavke u njemu koje indirektno ‘ukopavaju’ i državu i njene organe da je prosto neshvatljivo kako se to u medijima sakriva i izbjegava.
Prvo, Schmidt je naveo, citiram ‘kako je ova zemlja (BiH, op. Cross) poprište izvanredne političke krize, najteže od Daytonskog Mirovnog Sporazuma’. Osmah zatim dodao je kako ‘još uvijek ne vidi indikacije da se radi o sigurnosnoj krizi’.
Ovim je ‘ukopao’ i sebe samoga, jer se vidjelo i zna se da je Dodik, kao osoba označena uzrokom i pokretačem krize u BiH, optužen i osuđen na osnovu njegove izmjene Krivičnog zakona BiH, zbog čega je dobio još nepravosnažno godinu dana zatvora i šest godina zabrane bavljenja politikom. Dakle, proces je čisto političke prirode koja je proizvedena nametanjem i izmjenom jednog člana Krivičnog zakona, kako bi se mogao Dodik procesuirati. Umjesto da, kad je već politička kriza nastala donošenjem niza nelegalnih propisa u entitetu Republike Srpske, ili da se Dodik procesuira za lako dokazljiva krivična djela, umjesto da Schmidt reaguje u skladu sa Bonskim ovlastima i smijeni Dodika, on se upustio u izmjenu propisa kako bi se Dodik mogao procesuirati za krivično djelo napada na ustavni poredak, kojeg su bh mediji već unaprijed opisali kao ‘državni udar’. Prebacio svoj tanjir na bh domaće vlasti. A zna se da definicija tog čina nema uporišta u radnjama počinioca niti one čine obilježja tog djela. Slijedom toga, kad je već riječ o političkoj krizi kako je krizu u BiH opisao Schmidt, uslijedilo je njegovo dodatno ‘samoubijanje’ tvrdnjom kako ‘ne vidi indikacije sigurnosne krize’. Čemu onda silne domaće i Interpol pojernice (odbijene jer su političke, op. Cross), zveckanje ratom, šarade sa državnim Agnecijama, svakodnevno naprđivanje i ‘fejsbučenje’, podjebavanje i ono već udarilo na vrh glave ‘gotov je’, kako bi se po svaku cijenu izvelo hapšenje i zatvaranje Dodika? A nije se maklo dalje od internet šenlunčenja.
Sa samo ove dvije izjave, Schmidt je načisto ‘razvodnio’ i sve dosadašnje i buduće aktivnosti državnih agencija i pravosuđa, i uveliko im otežao budući rad.
* No, njegova kontardiktornost i politička nepismenost nije stala samo u ove dvije ključne stavke. Navodeći u njemu i ‘slučaj’ u Mostaru u vezi zahtjeva IZBiH za gradnju džamije i islamskog centra na mjestu gdje se već godinama radi na izgradnji Hrvatskog Kazališta, Schmidt se postavio direktno u ulogu glasnogovornika Reisa svoga prijatelja sa kojim je svako malo vremena u razgovorima i dogovorima i u ulogu tumačenja lokalnih propisa. I nije mu prvi put da interveniše u vezi džamija, već je jednom to obavio uz džamiju u Rebranima. Ako je htio ‘internacionalizirati’ vjerski lokalni spor oko gradnje džamije na prostoru tzv.’Lakišića harema’ a zapravo centralnoj gradskoj zoni pa da time olakša posao Reisu i Bošnjacima, postigao je suprotan uspjeh i veći problem : izazvao je dodatne mržnje i svađe u Mostaru a Vjeće UNa pretvorio u pričaonicu. U nešto kao ‘sigurnu kuću’ za ‘ugrožene’, kao da ne zna da su u tim kućama kao u svakim sličnim ‘sigurnim objektima’, više ugroženi oni koji se štite. UN je odavno postala svjetska pričaonica a u zadnje dvje godine Srbija i BiH su je svojim delegacijama pretvorile u Balkansku kafanu.
* U Izvještaju je ‘Šmit’ navodio još šta je sve uradio, bolje da nije jer je dosta toga uradio nakradno, da bi se na kraju žalio i na budžet koji mu je ‘skresan’ za skoro pola miliona KMa, svašta je još tu nabacao, ne vrijedi pomena. U BiH, u Sarajevu su ovakvim njegovim nastupom prezadovoljni, njima je najvažnije da se tu reklo da se ‘neće dozvoliti razvaljivanje Daytona’, neće biti nikakvog odcijepljenja i da će se ‘sve poduzeti da se očuva sverenitet i nezavisnost države’.
Jedna od najvećih gluposti i drskosti je izišla iz usta bh ambasadora pri UNu notornog kriminalca i političkog uhljeba ‘tajnog hadžije SDPa’ Zlatka Lagumdžije, koji je pobjedonosno uzviknuo kako je ‘ovo jedna od najvećih do sada pobjeda naše diplomatije’.
Dok su bošnjački mediji namjerno Izvještaj i diskusije prekrajali i cenzurisali. Obavezno se isticalo kako je ‘neupitan suverenitet i nezavisnost BiH’ te kako je u njemu označen ‘krivac za pripremanje secesije (Dodik, op. Cross) a što se neće dogoditi jer to se neće dozvoliti’, što, ako će mo pravo nije bilo upitno ni prije ove sjednice Vijeća, ali one najznačajnije diskusije i najznačajnije osobe u ovoj ‘Pričaonici’ zvanoj UN, svjesno su zaobišli. Riječ je o američkom ambasadoru u UNu (John Kelley) i njegovoj kratkoj diskusiji. Podržao je rad VP BiH i rekao, citiramo.
‘SAD ostaju privržene podršci Bosni i Hercegovini i Dejtonskom mirovnom sporazumu.Pratili smo nedavna dešavanja u Bosni i Hercegovini sa zabrinutošću i pozivamo lidere da rade na deeskaliranju situacije i da se uključe u dijalog’.
* Već par mjeseci mediji u svrhu odbrane posrnulih bh političara samo jurišaju dronovima, puškama i prijetnjama, ‘bagerima’ i nekim novim koalicijama, odbacujući svaki poziv na dijalog, stoga je ova izjava ciljano nestala u izvještavanjima. Međutim, Milorad Dodik ju je prepoznao i po drugi put pozvao na razgovore u svrhu rješavanja krize u BiH. Izjavu su u startu listom odbili uz već znano : sa kriminalcem i bjeguncem od države samo mogu razgovarati tužioci i sudije’.
Nemoguće je zamisliti život u BiH bez ovakvih i još gorih i primitivnijih osmišljotina pijanog Zukan Heleza ili manekena Rame Isaka, džematlija spremnih za bitke uz Prvu ahmediju, Sandžaklije Hadžifejzovića i njegovih ratničkih ‘Face’ bubnjeva, SDA ‘zaključaka’ i poziva u boj, sveznajućeg gatare-novinara Slobodana Vaskovića ili patetičnog Bursaća junaka ‘Al Jazeera Balkans’ produkcije i plaćenog komentatora Radio Sarajeva, međutim kad-tad razgovaraće se. Što prije ove ‘gazije’, ‘patriote’ i ‘domoljubi’ skontaju izjavu Schmidt-a i američkog ambasadora, pa čak i onu nedavnu uz EU koja poziva na deeskalaciju i razgovore, biće za BiH neke nade. Razgovarati se mora i uvijek se razgovaralo, čak i kad se ratuje. Nisam za trgovinu Dodika sa tužilaštvom na način kako je to prezentovao davno, ali nisam ni za ove ideološke dimne zavjese i bolesno zveckanje ratom, ili za ove medijske primitivne budalaštine koje samo truju i državu i narod. Obrazloženje ‘kako bi svako onaj ko bi pristao razgovarati sa Dodikom u trenu postao izdajnik i politički mrtvac’ je obična populistička floskula. Uostalom, oni koji izbjegavaju razgovore o mirnom rješenju krize krivi su za krizu kao i oni koji su je uzrokovali.
I politički su odavno mrtvi, samo što to tobože ne vide.
photo : VP BiH Christian Schmidt i Željka Cvijanović srpski član bh Predsjedništva, UN, arhiv
