DVA ARŠINA PRAVOSUDNOG NAFTALINA , neslavna godišnjica – Navršile su se dvije godine odkada je presuđeni ratni zločinac general ArBiH Sakib Mahmuljin otputovao u Tursku da izbjegne zatvorsku kaznu od osam godina zatvora i niko ga ne traži, nema ga na potjernicama niti na spiskovima ratnih zločinaca bh pravosuđa niti na listama ‘majke nad majkama’ Munire ili Zukan Heleza …
Krajem ovog mjeseca navršile su se dvije godine odkako nas je napustio general ArBiH ‘gazija’ Sakib Mahmuljin. Dok mu se u sudnici izricala pravosnažna presuda kojom je osuđen za ratni zločin na osam godina zatvora, on je, budući da je umjesto u zatvoru čekao izricanje presude za najteže krivično djelo, kao i mnogi ostali ratni zločinci u BiH slobodno odšetao i nestao. Nije pobjegao sigurno. Iako je Apelaciono odjeljenje Suda BiH utvrdilo i kaznu i zločine počinjene 1995. u Vozući i Zavidovićima skupa sa mudžahedinima u ArBiH kojima je komandovao i ratovao, Mahmuljin je još, kako se ono kaže fino i pravnički ‘nedostupan’ organima države.
Dugo se šutalo gdje se nalazi i šta je sa njim, da bi tek nakon skoro pola godine od njegovog nestanka bh pravosuđe stidljivo objavilo kako je ‘lociran’ (ne navodi se ni grad, ni naziv bolnice niti čak Pokrajina ‘lociranja) u Turskoj gdje se navodno nalazi na liječenju, te da će se u skladu sa propisima ‘poduzeti odgovarajuće mjere’. Bošnjaci bi rekli ‘preselio’ (se) u Tursku.
E, te ‘mjere države’ govore da nije ništa poduzeto, da je ‘nestanak’ Mahmuljina isplaniran i da se čovjek fino odšetao i umjesto da odgovara za zločine, on je zapravo na službenom dopustu. Penzija generalska uredno teče jer niko ne utvrđuje ko je i kako prima, potjernice se ne raspisuju niti urgencije ako su one ikako i raspisane, nema ga na ‘crvenim’ tjeralicaam Interpola. Njegov prelazak bh granice je nepoznanica čak i za sveznajućeg novinara Avdu Avdića kojem se ne može sakriti nijedan prelazak granice helikopterom, avionom ili čamcem, sve on budno prati i potkrijepljuje google mapama i ‘track’ šiframa, čak ponekad i pokuca na vrata nekih pobjeglih ratnih zločinaca kao onomad što je u Srbiji pokucao, nema Sakiba ni na jednom od više spiskova i poluprivatnih potjernica ‘majke nad majkama’ Munire Subašić ili onih od besposlenog ministra tzv zajedničkih oružanih snaga BiH Zukan Heleza koji se također sa tim bavi u slobodno vrijeme kad ne proizvodi dronove i haubice ili se ne slika za ‘fejsbuk’, jednostavno Sakib je ‘u zemlju propao’.
U zemlju Tursku, svakako, gdje bi drugo. Srbi ‘propadnu’ u Srbiju, Hrvati u Hrvatsku a muslimanima je evo ratni zločinac odredio pravac i rutu u ‘našu’ sigurnu zonu. Kako nam je Turska ‘mati’ kojoj je Alija Izetbegović poklonio, ‘dao u amanet’ državu BiH, Sakib se u Turskoj osjeća kao kod kuće. Zvanično ga niko ne traži, nezvanično prima posjete jer u Tursku iz Sarajeva svaki dan neko ‘službeno putuje’, često ga nazove i jaran Bakir Izetbegović da se sa njim malo raspriča. Ne zna se da li je zadnjim kontaktom sa ‘bratom’ Tayibom Erdoganom uopšte pomenuo Mahmuljina, biće da je zaboravio. Zauzet je bio sa drugim problemima, sa Tayibom je tražeio posredovanje u hapšenju Dodika i približavanj BiH Americi i Trump-u.
U bh parvosuđu se sve manje čak i šapatom priča o Sakibu. Sve se svelo na poznato, kad hoćeš da prikažeš da si nešto uradio a ni onom (muškom) stvari nisi mrdnuo : ‘poduzeli smo što je u našoj moći’. Nema čak ni onog ‘on je i državljanin Turske koja neće izručiti svoje državljane’, ili ima on kao i većina Bošnjaka državnika i generala i imovinu u toj bratskoj zemlji negdje na obali mora, nema ničega. Dakle, sve je poduzeto da se Mahmuljin ne nađe. On je službeno odsutan. Kao i država. A zna se i zašto. ‘Nema izjednačavanja’, ‘kod nas nije bilo ratnog zločina i zločinaca’, ‘mudžahedini su naša braća u vjeri i branili su državu’, ‘Sakib je naš gazija a ne zločinac’, ‘Svi smo mi Sakib’ i sve u tom smislu.
Kao da se zločini mogu komparirati. I po vjeri i po propisima, ratni zločin je zločin. Sve dok ovakav narativ ne bude iskorijenjen, pojeftinjuju, na žalost, svi spiskovi pobjeglih ratnih zločinaca. Država nam je ovakvim (ne)postupanjem pojeftinila još davno, samom činjenicom da ratni zločinci dolaze na suđenje od kuće i da saznaju za presudu prije njenog izricanja.
photo : ratna fotografija – general Rasim Delić također ratni zločinac ArBiH sa jednim od najpoznatijih mudžahedina u ArBiH (Abu Meali), desno je Sakib Mahmuljin, arhiv
