SRAMOTA! DOVE ŽRTVAMA PRIMAMO SAMO ONLINE : Potočare je juna 2015. zbog hapšenja Nasera Orića tadašnji načelnik Srebrenice Ćamil Duraković umalo zatvorio, direktor i CEO Emir Suljagić je ‘dolinu bijelih nišana’ zamandalio jučer, razloge je pojasnio političar i vlasnik Reis Kavazović
– Da su žrtve genocida i M.C. Potočari privatna prćija Reisa, Munire Subašić i direktora Emira Suljagića iako su državna institucija u to smo se uvjerili više puta, kao što smo se do sada nebrojeni broj puta uvjerili da se kosti žrtava iskorištavaju i zloupotrebljavaju u političke i privatne interesne svrhe. Da bi neko došao iskazati suosjećanje i pokloniti se žrtvama, mora imati dozvolu direktora ili ‘majke nad majkama’. Mora biti poželjan, prijatelj BiH, uzoriti Bošnjak, mora se znati ponašati, paziti kako izgovara riječ genocid’ i nesmije biti na ‘listi srama’, spisku sastavljenom po Muniri Subašić. Donatori se podrazumijevaju, oni su uvijek dobro došli. Bio diplomata, političar ili državnik BiH ili susjedne zemlje, pravila su ista.
– Privatiziranje ovog najpovlaštenijeg groblja u BiH smo verbalno vidjeli davno, u stvarnosti prvi put juna 2015. Tada je naime i Švicarskoj uhapšen neoptuženi ratni i više puta optuženi poratni zločinac Naser Orić glavni distributer kurbanskih kožica Rijaseta skupa sa tadašnjim načelnikom Srebrenice Ćamilom Durakovićem, pošle ‘gazije’ službeno u jedan od džemata u ovoj državi na sastančenje. Ćamila su saslušali i pustili odmah a Nasera zadržali i to po potjernici iz Srbije pa je Ćamil zaprijetio : ili Nasera na slobodu ili neće biti 11. jula ni komemoracije. Šta se može, važniji je Orić od sjećanja i žrtava, i bi pušten Naser. Da se ‘brani’ pred Sudom BiH i srećom, nakon popijene kaHve, Ćamil dozvoli komemoraciju – Naser slobodan.
– Privatizaciju ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića koji je na cvijetu Srebrenice zaradio lovu do neba već smo apsolvirali više puta, a kačio ga je svakom ko je spreman platiti 5 KM za njegovo autorstvo, ma čak i teroristima tipa Ramzana Kadirova u Čečeniji, oštricu strogosti privatizacije je osjetio i Dritan Abazović bivši premijer Crne Gore na komemoraciji 11. jula 2022. Kada se zbog jedne rečenice morao izvinjavati Muniri Subašić pod prijetnjom da bez izvinjenja, neće biti više dobrodošao u Potočare. Dritan je rekao između ostalog što nije sporno – ovo.
‘Genocid nije počinjen nad Bošnjacima, nego nad ljudima. I nijesu ga počinile vojske, nego politike zla, smrti i prevara’. Izvinjenje je moralo doći, inače .. i došlo je. Jer, svaka riječ se ovdje stavlja na kantar, osim ako ju nije izgovorio direktor Suljagić, on kao i njegova uža ekipa imaju imunitet na svaku brljotinu ili mudrost.
Koji direktorsku dužnost obavlja kao i svaki vlasnik magaze ili dućana, onako kako on odluči ili njegov mentor i šef Reis Kavazović, inače gruntovni vlasnik čitavog kompleksa. Tako će ležerno ‘tvittnuti’ uz neku reakciju Vojina Mijatovića jer tvitter je njegova mantra i doktrina za kojom luduju Bošnjaci a pršte od muke Srbi i Hrvati ili strane diplomate januara ove godine kako je to njegova zemlja i dok je tu tako će i biti.
‘Dok sam ja ovdje glavni, biće onako kako ja hoću – poučio je preko Vojina svim Srbima da bi ‘zakucao’ porukom. ‘A vi kad dođete, preuzmete, zauzmete ovaj komad zemlje u Potočarima… tad vi možete kako ste zamislili.
– Posebno je interesantan svakodnevni napad Suljagića bio na VP BiH Schmidt-a kojeg je načisto urnisao i popljuvavao iz dana u dan skupa sa Reufom Bajrovićem najpoznatijom zvijezdom USAIDa u BiH, dajući mu nacistička imena i tjerajući ga kući sve dok siroti ‘Švabo’ nije skontao šta uraditi. Čim je ‘nametnuo’ februra 2023. Suljagiću 6 miliona KMa iz budžeta namijenjeih za komemoracije, Schmidt je postao Suljagićeva ‘sveta krava’ i stalni gost Reisa i Potočara.
No, pravu potvrdu prljavog političarenja i trgovine sa Potočarima i žrtvama genocida ne računajući bitku za Rezoluciju o Srebrenici UNa ili nametnuti Zakon o zabrani negiranja genocida prethodnog VP BiH Valentin-a druga Inzck-a, doživjeli smo ovih dana kada je CEO ove firme Suljagić zatvorio Potočare do daljnjega.
Uključio se direktno u politički, medijski i svaki drugi progon protiv Dodika da bi kao svoj privatni dućan zaključao MC i otišao u Sarajevo. Munira u Ameriku, Ćamil iz Banja Luke u vikendicu na Kragljivodama, ‘nana’ Fata u Franfurt a Suljagić u Sarajevo, ostali zaposleni ‘kud koji mili moji’. Nakratko je pojasnio da ‘radnici nisu sigurni’ a njemu su najvažniji ‘bezbjednost uposlenika i povratnika’ pa kako direktor SIPAe Darko Ćulum nije prihvatio njegov zahtjev da se ‘uhapsi Dodik odmah’, osjetio se nesigurnim. Odlučio da u sva dešavanja u BiH i kod Dodika i u Sarajevu ‘upregne’ Potočare, to uvijek i nažalost ‘pali’.
Bilo je to svakako izneađenje jer je hrabrost Suljagića neupitna i bila na nivou svega par dana ranije dok se naprđivao putem interneta i najavljivao držani udar i sve što dolazi sa tim, začikujući tužioce kao i ostali bh političari da ‘krenu u akciju’, hrabreći ‘svoj narod da ostane miran’, u koju svrhu mu je gostovao i jaran Željko Komšić, pomagali su mu čak i turski pripadnici EUROFORa koji su na njegov zahtjev paradirali Potočarima, međutim šef magaze nas je najednom susreo sa ‘ne postojanjem garancija o sigurnosti’ zbog čega M.C. Potočari kao nekad u coroni prelaze na online djelovanje. Svega dva danara, tačnije 05. marta tvrdio je da se Srba niko ne boji jer ‘nemaju kapaciteta’ a osim toga zamastio još ovako.
‘Ma, dajte, molim vas, viđam ja te ljude svaki dan. Kakav crni kapacitet, pola njih nema pola zuba. Drugo pola ima 20 kila viška. O čemu pričamo? To ne izgleda kao policajac… a naši nabildani i snažni ‘
– Februara ove godine je umjesto o pravnoj nesigurnosti i prijetnjama pisao ovako i imao prije zaključavanja Potočara slatka snoviđenja oko zbivanja u RepubliciSrpskoj i u BiH.
‘Vjerovatno se jedini više od Dodika radujem kraju Dejtonskog sporazuma koji je sašio mrtvačke gaće samo za nas, nastavak borbe sa jednom ili obje ruke vezane na leđima. Veselim se obnovi Armije RBiH, AID-a i drugih institucija koje će konačno moći da tretiraju srpski projekt u BiH onako kao između 1992. i 1995. – agresivni neprijateljski projekt koji mora biti smrvljen kao pitanje egzistencijalnog imperativa’.
– No, da bi praznična pauza sjećanja i tajnovitost Suljagića bila upotpunjena potrudio se hodža Kavazović SDA političar i ‘bh Ajatolah’, koji je naširoko iznio šta žulja i njega i direktora. Hoće nakon 25 godina da Potočare obezbjeđuje bosanska policija a ne oni koji su počinili genocid, da Potočari postanu zaseban ‘Distrikt’ i da se u zaštitu Potočara koji su ugroženi uključi Međunarodna zajednica.
Iako nema sumje da je bilo i internet ili telefonskih prijetnji Suljagiću, jer on sa prijetnjama počinje i završava svaki radni dan, razlog katanca na ‘dolinu bijelih nišana’ je jasan. Ide Bajram i treba se nadati još kojoj nametnutoj odluci ‘postača’ i ahbaba Schmidt-a. Sramota. Očekivana.
I veliko pitanje u zraku : a šta će mo sa datumom 11. juli, i on dolazi kao svi ostali dani? Hoćemo li se komemorisati online ili će ‘straha’ Suljagića nestati do tada?
photo : montmontaža Cross Atlantic, Emir Suljagić, zaključavanje Potočara, arhiv
