Nikšić NIKAD SPREMNIJI za odbranu države – tek planira vojnu fabriku u Cazinu : dok državnu namjensku industriju (ot)kup(lj)uju zeleni bh tajkuni i stranci Nermin Nikšić se priprema za rat i otvara vojni pogon – namjenske fabrike u Cazinu
– Kažu, Nermin Nikšić je ‘tevćelija’ (jadnik za žaliti, onaj kojeg svako može prevariti), ne zna voditi državu, neelokventan je, ne zna sastaviti tri rečenice bez poteškoća, svašta govore. Raja k’o raja, ‘sine, svašta se kaže kad se priča’, što bi rekao neponovljivi Ćiro Blažević, Nikšića ne treba podcijeniti, u njemu talenat ‘čuči’. Njega treba ocijeniti.
Ne samo zbog talenta, ima u njemu i smisla za pragmatičnost, za politiku, za biznis posebno.
Evo, dok se u BiH bukvalno ‘ratuje’, dok država puca po svim šavovim, dok Ramo Isak hapsi sve redom osim Dodika, dok Zukan Helez iftari i iftarima brani državu a sarajevska ‘trojka’ uživa u čarima ‘najdražeg’ praznika Ramazana, dakle, dok nam javljaju da ‘mirno spavamo jer neće biti rata osim manjih ratnih incidenata'(?!), Nikšić je sa svitom osvanuo u Cazinu. Kod načelnika vehabije Nermina Ogreševića predsjednika aSDA stranke koja se par godina zove umilno ‘narodni evropski savez’ dogovara nešto što je sada državi BiH najpotrebnije : izgradnju namjenske fabrike u Krajini. Da imaju Krajišnici sa čime ratovati, jer Nikšić je malo veći ‘patriota’ od svojih kolega, on misli unaprijed.
– Namjenska industrija mu nije strana, nije ni njegovom bratu koji je u toj branši odavno a i premijer sa njim (da, to je onaj premijerov brat kojeg je onda još dok je bio pri put premijer uvalio na državna jasla tako što je kod glasanja otišao u WC da izbjegne nepotizam), nije mrska ni njegovom jaranu nekadašnjem njegovom ministru Nerminu Džindiću a oružje je u miru i u ratu najbolja roba.
Cinici bi rekli da je ‘malo poranio’ ali zna šta radi, ‘sreću je ugrabio’. Njegova strategija je jasna i nimalo drugačija od one prijašnje vlasti. Sve što je u vlasništvu države treba da crkne, budućnost je u privatluku. Zato ide u ‘izgradnju namjenske industrije u Cazinu’, vojnog pogona. Zapravo fabrike koja će kratko ili nikako biti državna već fabrike jarana. Ako to ona već unapijed nije, jer ne znamo ništa o odlukama ni o ulagačima ni sredstvima, niti da li je riječ o pogonu već postojeće fabrike. Ako mislite da nema logike jer imamo namjenske industrije u BiH koliko hoćeš, svaki dan se hvalimo profitom i spremnošću te proizvodnje, u krivu ste. Sve te ko fol fabrike u državnom većinskom vlasništvu su odavno pred vratima privatizacije i ponajmanje većinski državne, zahvaljujući dakako našoj pametnoj vasti. Nekadašnja pljačka državne imovine preko’Alijinih certifikata’ koja je udarila temelje zakonske kriminogene privatizacije za odabrane, nastavljena je već više godina preko sarajevske berze ‘SASE’. Tu se iza očiju javnosti odvija nezapamćena rasprodaja svega što je državno. Njen direktor izvjesni Tarik Kurbegović koji je na bh berzu uveo i islamske indexe trgovanja kao naš najveći uspjeh u EU razvoju trgovinam dionicama, aktivno učestvuje u ovoj zakonskoj otimačini državne imovine, tu se rasprodaje i nemjenska bh industrija. Kupovinom dionica i papirima privatnih stranih i domaćih kompanija ili papirima off shore bankovnih računa ‘mahnute’ su velike količine dionica vodeće bh namjenske industrije pogona ‘PRETIS’, ‘BINAS”, ‘IGMAN’ i tako redom, tako da je vlasnička struktura sada već drugačija nego prije. Neki kažu Amerikanci su kupili većinski pakte ovdje, drugi kažu sandžački advokat i vlasnik slične industrije u BiH Kolić Fahrija ondje, spominje se i zeleni bošnjački tajknun iz Goražda Hamid Pršeš ili čak i magnati Ahmetlići, no niko tačno ne zna. To su ‘strogo pov podaci’. Dok ih saznamo, neće više biti državne namjenske industrije, biće samo privatna namjenska patriotska eskadrila.
– Ako ste se slučajno zapitali zašto fabriku Nikšić nije ušicao u Vel. Kladuši, jer Cazin je daleko razvijeniji od ove opštine, nije teško dokučiti. Cazin je i u onoj a i u ovoj vlasti ‘oaza’ ulaganja i napretka, Velika Kladuša je bila i ostala kažnjenička. Džaba sveizvikani novi načelnik Horvat poslije Abdića, džaba najvaljivane promjene, za Kladušu nema nade. Jer, osim ovog patriotskog čina i mantre Sarajeva da je Cazin ‘herojski’ a Vel. Kladuša ‘izdajnički’ grad, Nikšić ovim potezom sa ‘jednim metkom ubija dva zeca’. Prvi je jasan sam po sebi i već smo ga pojasnili, drugi je čisto praktične prirode svojstvene našem ‘premijeru tevćeliji’. Naime, ovim potezom Nikšić ‘smiruje javnost’ i straši neprijatelje i ponovo sklapa đavolji savez sa lokalnim političkim šibicarem i trgovcem glasačkih ruku u državnoj vlasti Ogreševićem, koji mu je kao Ramo Isak potreban u ovoj bh pretumbaciji vlasti i sastavljanja kakve – takve većine izbacivanjem kadrova SNSDa Dodika.
Jeste, vječiti načelnik Cazina ga je već jednom izigrao prije dvije godine kad je pristao uz njega pa ga napustio kad mu se izmakle silne obećane fotelje, sad obojica računaju da su se našli na pravom mjestu. Još Nikšić kaže ‘da ovo nije slučajno’ i da nije onako ‘izabran Cazin’ i da je ovim ‘pokazano da imamo rezerve koliko treba’. Naravno da nije, već smo to rekli. Samo, dok mu pogon proradi, veliko je pitanje šta će braniti i od koga. No, to je već u domenu njegovog poznatog patriotizma i još većeg privatnog pragmatizma.
photo : Nemin Ogrešević načelnik Cazina i premijer Nermin Nikšić, arhiv
