Sve su majke iste ali jedna je ‘najdrugačija’ – Munira Subašić : Potočari i udruga ‘majke nad majkama’ su rupa bez dna, Munira neda ništa ‘srpskim majkama’, a vlast neda Muniru
Kad god se kaže ‘pomoć za Srebrenicu’ ili ‘donacije za žrtve i povratnike Srebrenice’, znaj da pomoć i lova ne vide Srebrenicu ni povratnike, sve završava u ‘Districtu Potočari’ ili u udruženju ‘Majke enklave’ Munire Subašić, ‘majke nad svim majkama’.
‘Za Srebrenicu’ su otišle milijarde ratnih i poratnih donacija, stotine miliona KMa se tobože tamo sliva svake godine u ime i za račun povratnika iz Predsjedništva, od vlade u Sarajevu ili vlada po Kantonima ili od načelnika opština (ovdje se ne računa budžet Potočara za megalomanski broj uposlenih na određeno ili na vrijeme po ugovoru koji podaci su tajna kao i Reisova plata), međutim povratnike samo sahranjuju u Potočarima, oni rijetki i najuporniji žive u zabitim selima, u kaljugama i jedva se do njih može i doći. Vlada je oformila i poseban ‘Ured za Srebrenicu’ (za sada samo direktor i jedan zaposleni) iako pogrešnog naziva, jer je to Ured za Potočare. Munira Subašić i direktor Emir Suljagić su prepuni planova, ideja i projekata i uvijek im je malo, koliko god da im daš. Znaju da su na braniku ‘crvene linije’ Bošnjaka i gdje god da pokucaju na bilo koja vrata, tu se ima šta uzeti, ko nedadne taj je izdajnik i negira genocid.
Iako na genocudu i Emir a posebno Munira ‘jašu’ godinama i iako ne žive tu među onima za koje se bore već u Sarajevu (Suljagić ponekad svrati i u svoj stan u Bratuncu) odakle dolaze na posao, genocid je postao ‘plemeniti konj’ kojeg mogu samo odabrani jahati. I nije zdravo, čak zabranjeno je naljutiti ‘majku nad majkama’ i njenog ‘sina’ Emira, naprotiv, vlast i Rijaset u BiH se takmiče ko će dati više ali ne svojih već tuđih, budžetskih para, tako operu svoju nečistu i prljavu savjest i postaju patriote i domoljubi bez granica. Tako odrade svoju brigu o žrtvama genocida i povratnicima.
Koliko god da se dadne, ‘majci nad majkama’ Muniri, njoj je uvijek malo, ona se izverzirala u toj patriotskoj trgovini do beskraja i kad su pare u pitanju ponaša se kao na aukciji. Ove sedmice, vijest kako je Ured za Srebrenicu dao od para iz budžeta Kantona Sarajevo srpskom udruženju ‘Mozaik’ u Srebrenici 47.000 KMa, naljutila je Muniru i odmah je reagovala. ‘To je nedopustivo, time se gura prst u oko i sipa so na nezacjeljive rane koje u svojim srcima nose žrtve genocida i njihove porodice’. Pa je još dodala kako će se ‘sa tim parama snimati film o srpskim majkama Srebrenice‘, što je dakako po Muniri nedopustivo jer osim nje, druge majke ne postoje. Dobrim dijelom je već odavno dokazano da u Srebrenici nije bilo srpskih ni bilo kojih drugih majki, osim Munire. Vlada je dala i Muniri ali nije smjela dati drugim majkama, ostaje manje za Muniru. Srebrenica po Muniri nije dio BiH a ni sve majke nisu iste, iako ova baba – SDA političarka zna često reći kako su ‘sve majke iste’, kako je ‘svačija bol ista’ te kako po njoj ‘mi odgajamo i nas i našu djecu da nikoga ne mrze i sa tim se ponosimo‘. Jednom davno se proslavila izjavom o svojoj plati na tv (‘jebeš 5 iljada maraka, šta je to‘), isto tako slavu je stekla i izjavom u vezi genocida u drugim mjestima u BiH. Kada je ova kandidatkinja Bošnjaka za Nobela mudro izjavila da se brine samo o Srebrenici kad su joj prigovorili da zaboravlja Foču ili Prijedor, ‘neka i oni sebi naprave udruženje pa neka se bore’.
Ured vlade za Srebrenicu, odnosno za Potočare i to direktor Mirza Ibrahimović je odmah kao i uvijek kako reaguju kad Munira napada, krenuo sa izvinjenjem i tvrdnjom da pare nisu dodijeljene, što onda znači da je ‘majka’ debelo slagala, ili ona ili direktor. Pa je naveo kako se daje Potočarima, ‘jednom smo dali 200.000, drugi put 100.000, pa za spomenik ispred UNa (gdje je direktor bio sa Munirom na otvoru, op. Cross), dajemo i davaćemo uvijek’, direktor je sve pobrojao, ali sve to na stranu, vijest je otišla preventivno i Munira je pokazala kako se sa vladom radi bez obzira o načinu raspodjele ovih para. Slično je i njen direktor Suljagić ratoborno prozvao istoričare Sarajeva jer mu nisu došli na neku od stotine njegovih performansi u Potočare ovih dana i pošteno ih izvrijeđao.
A srpske majke? Šta će mo sa njima? Ma ništa, pošto u Srebrenici i njenoj okolici nije niko od Srba poginuo, to onda znači da tu nije nikad ni bilo nijedne srpske majke, ako je koja i bila, izrodila je ‘gnocidaša’ i ne treba joj ništa dati.
Iz udruženja ‘Mozaik’ se nisu oglasili niti je potvrđeno ili negirano da su sa tim eventualnim parama planirali snimati film o kojem Munira govori. Reagovanje Munire Subašić su osim nje potpisale još tri slične udruge majki u Srebrenici. Bošnjačkih, naravno.
Ako su pare i bile predviđene za ovo srpsko uduženje, sada je kristalno jasno da će odluka biti promijenjena.
photo : direktor Ureda za Potočare Mirza Ibrahimović, arhiv
