SKUP SA ‘ŠVABOM ŠMITOM’ KOD BEĆIR-age : Dodik nam se jednostavno morao ‘desiti’, kad nešto silno želiš onda tako i bude – presuda Miloradu Dodiku je samo jedno od najgorih mogućih rješenja bh krize za koju su ako ne u svemu a ono u većem dijelu zaslužni bh tipovi balkanske politike i ‘zabrinuta’ Međunarodna zajednica koja promptno zasjeda sa zakašnjenjem od nekoliko svjetlosnih godina

 

* Ima tih na stotine performansi u veselom Sarajevu i još veselijoj Banja Luci, u Saraj-mahali i u Šeheru, jedna najavljena ovih dana je posebno interesantna, zove se ‘sajber-telal’, ideja reditelja i dramaturga Šemsudina Gegića. Nešto kao spoj ‘android’ vještačke inteligencije i domaće (turske a vječito naše) tradicije. Nekada, znamo, kad nije bilo televizora i posebno mobitela i interneta, vijesti su se razmjenjivale kurirom, poštom i ‘telalima’. Posebno plaćeni radnici su hodali ulicom i izvikivali i čitali saopštenja i vijesti, obavještavali raju. Nešto kao zvanični kolporteri, poslije je sve palo u zaborav, evo nas ponovo na povratku u prošlost. ‘Telalićemo’, nego šta, jer velim, naša raja je vickasta i dozlaboga dosjetljiva, samo će mo ovaj put osim prirodne koja nam fali koristiti i vještačku inteligenciju.

* Međutim, iskreno, džaba budućnost i napredak kad mi sebe vidimo u prošlosti, i, iako je ideja Gegića za pozdraviti (hajde nek’ se nešto dešava) i nije baš genijalna, telali su odavno u svakodnevnoj praksi, a najveći domet su u toj disciplini ostvarili bh, balkanski i regionalni političari i ‘vjerski lideri’ koji su odsustvo prirodne inteligencije koja nije potrebna u njihovom poslu zamijenili vještačkim telalima. Svaki dan, svaki minut, svake sekunde, njihove dubokoumne gluposti, opasne vratolomije i njihove bolesne ideje stižu do naših ušiju i očiju kroz medije koji su postali ‘talambusi’ (najavljivači) tih naših telala. Sa kojima se vode i Mjesne zajednice, i vjerske organizacije, opštine i Kantoni i što je najveselije telalima se upravlja i narodom i državom. Viđamo ne samo ovih dana već ovih godina i decenija kako nam ovom vještačkom ubijaju našu prirodnu inteligenciju no telali su naša stvarnost i budućnost koja je zapravo retuširana prošlost, stoga su samo mali dio onih gluvih i slijepih do kojih ne dopiru zvuci i slike ostali zaprepašćeni dešavanjima u bh državi ovih dana.

* A slika je ružna, žalosna, zvukovi talambusa još bizarniji i opasniji. Najavljuju se ratovanja iako ‘rata neće biti’. Ne zna se ni da li postoji vlast na nivou države, ne zna se ko i kada s kim koalira, ko je smijenjen a ko će tek da ‘nestane sa političke scene’, ko govori privatno a ko zvanično, ko kuda putuje i s kim se sastaje i u ime koga i čega, ne zna se ni šta nam je Ustav i zakon, gdje su granice i linije, šta nam je ‘izvorni’ a šta originalni Dayton te da li ga uopšte ima … No, telali govore suprotno. Sve je pod kontrolom, država je u punom kapacitetu, i ova ‘naša’ i ona ‘njihova’, nikad nismo bili spremniji i nikad bliže EU i NATO savezu, samo treba ‘hapsiti’ one koji ne poštuju organe države, ali ove ‘naše’ ne njihove organe, oni su nelegalni, smjenjujemo ministra-nije prošlo, smijenjujemo ga sutra, vlada u Tuzlanskom Kantonu pada za tri dana pa se opet povrati ali to je sve normalno, pišu se pritužbe, pisma, Reis brani državu hutbama i hurmama, Dodika treba izbaciti po svaku cijenu ne iz vlasti već iz politike, hoćemo strane sudije-nećemo strance u sudnicama, šta se čak, idemo li na Banja Luku, šta hoće ovi srpski izdajnici u Sarajevu, trebaju se vratiti u Banja Luku da zajedno branimo otadžbinu, evo rata, ovo je državni udar, šta čeka međunarodna zajednica …
Posebno je telal odradio svoje u procesu protiv Dodika ne zna se ko je više ogadio državu, Dodika i inteligenciju ljudi, da li telalci ili mediji koji talambusaju i naprđuju ili Dodik lično. Da bi nakon godinu dana od običnog političkog procesa i cirkusa pred Sudom BiH dobili presudu poznatu advokatima mjesecima prije izricanja i objavljenu u novinama par dana prije javnog izricanja, odluku kakva nije do sada izrečena nijednom bh telaldžiji političaru a ima ih na hiljade i nove imbecilne odluke Banja Luke u koju se umiješao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

* Dobili ono što smo svi priželjkivali : haj’mo sad sjesti pa razgovarati. Kao i jula 2023 i kao mnogo puta prije ili kasnije, sa istom temom ‘državni udar’.
Sa kim, pitanje je sad? Sa visokim bh predstavnikom Schmidt-om kojeg su kao i Dodik Bošnjaci izvrijeđali i omalovažili do kosti, onog koji je skupa sa američkim ambasadorom BiH Murphy-em osmislio ovu bh pravosudnu ujdurmu i sa međunarodnom zajednicom, dakle sa PICom – Vijećem za implementaciju mira čitavo ovo vrijeme sve posmatrala sa ‘zabrinutošću’?
Dakle, ništa ratoborni Zukan Helez, ništa ‘hapsač’ i patriota Ramo Isak, najveći telal rata Hadžifejzović Senad turski potomak, ništa kukumavke i pisamca Bećirevića te njegove silne slike sa svim ambasadorima svijeta, NATO čelnicima i službenicima OHRa uz svakodnevno busanje u junačka prsa, ili dove Željka Komšića po stratištima i spomenicima, ma kakve hutbe političara Reisa, pisma ‘majke nad majkama’ Munire Subašić i njenim predviđanjima i naredbama, džaba i parada vojnika ‘braće Turaka’ po Potočarima (otkud oni tu, da li su napadnuti Potočari ili možda direktor Suljagić, niko ne zna) opet smo na početku ničega. Zakazan sastanak jer je ‘predsjednik’ Bećirović primjetio da je ‘država u opasnosti’. Znači jednostavno ovako : talambusa(o)li smo bez veze, hajde da malo telalimo.

* Ako mogu, ja bih da ponovim gradivo. Da Bošnjaci nisu tražili ovo što su dobili, toga bi manje bilo. Umjesto zajebancija, doskočica i nadmudrivanja, imali bi manje problema. Međutim, njihov problem nije samo Dodik jer i poslije njega će biti isto a oni to znaju. Bilo sa njim ili sa opozicijom koju su nahuškali, neće ostvariti ono što planiraju. Nekakav ‘ulazak u Banja Luku otpočet krajem bh rata’. Napose, šta će tamo kad su planski iselili Bošnjake, one što nisu pobijeni mudrom odlukom Vođe da se uđe u rat, kako bi imali svoju (zna se i kakvu) državu. Da i ne spominjem da su im kost u grlu i Hrvati. Dodik je problem ne od zadnje ‘historijske presude’ (koja je historijska samo po tome što je u njoj osuđen Dodik) i da je visoki bh predstavnik htio, želio ili mogao, davno bi ga uklonio jer je imao milion čvršćih i razumnijih razloga, umjesto da zadire u promjene Ustava i krivičnog zakona zbog jedne osobe političara. Sa Dodikom VP je trebao otpuhati i ostale bošnjačke pa i hrvatske ‘dodike’, nametuti mogućnost vanrednih izbora i provjetriti državu. Kako se on odlučio na ovu drugu, za njega jednostavniju varijantu a za državu najgoru, stoga imamo ovo što nemamo. Sada, i da hoće, za mnoge poteze njegove je kasno. Jer i njegov šef, PIC je zahvaljujući decenijskoj ‘zabrinutosti’ a očiglednom nedjelovanju postao sistemski dio bh telala. Podijeljen i poprilično štićenički zbog žrtava i bh rata za jednu stranu, zato ni od ovog spasilačkog sastanka junaka Beći-age ne očekujem bog zna šta. Osim da bar zbog slikanja na sastanku ukloni onu ratnu zabranjenu zastavu sa ljiljanima ispod koje paradira iako zna da ju je ukinuo neki drugi visoki predstavnik pa time kao i Dodik čini krivično djelo jer ne postupa po propisu visokog predstavnika. Ili, osim eventualnog odobrenja ‘Švabi Šmitu’ da poništi ove igrarije u Banja Luci i da utaba temelje za novu optužnicu. Da pokaže da nije niski već visoki predstavnik.
Ili možda kakvog prijedloga od predsjednika Trump-a? Mada je veliko pitanje da li mi imamo išta da ponudimo kao protuuslugu. Sve što smo imali vrijedno u državi već smo proćerdali, on neće olako da trguje na taj način a i njega smo već u startu uz izbore zbog vjere i ‘braće’ otpisali prerano.

Naravno, ‘telalski na naš način’, rastelalili smo u istom stilu i poruku njegove administracije u vezi presude Dodiku. Na način da smo tekst ‘primili k znanju’ ili ‘prihvatili’ odmah istelalili kao ‘podršku presude’.

photo : sa jednog od čestih sastanaka sa VP BiH Christian Schmidt-om kod Denisa Bećirvića, arhiv