Tragom bh propisa : u praksi je teško, skoro nemoguće riješiti se ološa i kriminalca načelnika, premijera, ministra ili parlamentarca, ko je donosio propise taj je znao šta radi, zaštićeni su više nego indijske ‘svete krave’, ‘slučaj’ uhapšenog načelnika opštine Stari Grad Hadžibajrića ipak u vrh zaštićenih stavlja stolicu načelnika …
Da, nema sumnje, za s(r)tanje u BiH najviše su krivi propisi i bh narod. Onaj ko je donosio zakone u BiH uz i poslije bh rata, znao je odlično ‘šta radi’ i bio je dobro posavjetovan jer je donoseći zakone koji najčešće štite samo vlastodršce i zbog takvih nakaradnih propisa sistem je iznad svega. Božanstvo, moć i sila.
Kako su propise donosili oni koji su bili u vlasti (to su predstavnici triju nacionalističkih stranaka koji su uz manje kozmetičke promjene i danas na vlasti) krojili su ih kao košulju po svojoj mjeri i nikada ih neće bez sile, motke i batine ni promijeniti. Međutim, bh narod ovakav kakav je, neće zbog zatrovanosti mržnjom i religijom te ratnom podijeljenošću ništa učiniti revolucionarno, on je, taj narod, predviđen da mazohistički kmeči i arlauče po medijima a tajno da se dodvorava, svaki svojoj vlasti.
Stoga iako propisi nisu ‘svete krave’ i nisu bogomdani i vječni (naprotiv, oni i postoje u demokratskim i normalnim državama da prate potrebe građana i promjene i da se mijenjaju), jesu oni koji su u vlasti zahvaljujući upravo takvim propisima a ponajviše ignorantskom i nezainteresovanom ruljom naroda. Zbog čega kod nas u BiH i najveće koruptivne akcije i krivična djela ostaju daleko ispod nacionalnog i etničkog, dok je snaga naroda kao po pravilu usmjerena ne protiv svojih vođa i lidera već protiv međunarodne zajednice koja ima svoj dio krivice (jer ima moć i mehanizme da otjera i smijeni bandite u mafijaškoj vlasti ali svoje ovlasti usmjerava prema zahtijevima naroda i odbija to uraditi zbog svojih interesa i globalnih ciljeva) ali ju je lakše amnestirati od odgovornosti nego narod.
Nema državnog organa ili ustanove koja se neće ‘zakačiti’ za propis, ‘zakonitost’, ‘legitimnost’, ‘sud, pravdu i demokratiju’ kad ne odradi potrebno ili ništa poduzme, zakoni joj to dozvoljavaju. Zato imamo ili pravosnažno osuđene ili u istrazi ili optužene nosioce vlasti u zakonodavnim klupama, zato imamo političkog uticaja na sve i svašta u BiH, zato nam sudije i tužioci ‘odgovaraju’ samo disciplinski iako su u teškim krivičnim djelima godinama, zato imamo policajce i inspektore dilere i saučesnike u krivičnim djelima, među parlamentarcima ratne zločince, razbojnike i profitere, nemoćnu inspekciju, i da ne nabrajam dalje, a svi su ‘po zakonu’ čisti i sposobni da primaju ogromne plate za nerad i još odlaze u penzije sa visokim otpremninama ili na ‘bijeli hljeb’ kao heroji.
Nema zakonima zaštićenije klase kriminalaca kao što su političari usljed čega se gade svim razumnim građanima ali većina ih ipak doživljava kao junake i zvijezde. Teško je i skoro nemoguće pobrojati ovu zakonsku idilu u zaštiti kriminala nosioca vlasti, ovdje će mo se osvrnuti na funkciju načelnika kroz ‘slučaj’ uhapšenog Ibrahima Hadžibajrića iz opštine Stari Grad u Sarajevu.
Sve ‘po zakonu’, teoretski postoji mogućnost da se ovaj načelnik-štetočina koji je u pritvoru i pod optužnicom pomakne sa funkcije i da se odblokira čitava Opština pod uslovom da sam podnese ostavku. Kako on na to ni ne pomišlja jer je kao i svaki bh političar ‘po zakonu’ nevin dok se ne dokaže krivnja (a teško da će se ikada dokazati jer mu krivnju dokazuju slični ili isti kao i on i pod palicom političkih partija nosioci pravosudne vlasti uz medije koji svaki pokušaj krivnje u startu razvodne, nedaju na ‘svoje’), onda ‘po zakonu’ nastaju vratolomne zavrzlame smjene načelnika.
Mora se raspisati referendum pa da građani odluče o opozivu a to košta stotine hiljada KMa, zavisno od opštine do opštine, postupak referenduma čak da je danas raspisan neće se dovršiti do kraja godine. Onda CIK, Centralna izborna Komisija, ako 51 % glasača bude glasalo za opoziv raspisuje druge izbore za izbor novog načelnika gdje u ‘igru’ a ‘po zakonu’ ulijeću političke partije pa nam eto dodatnog troška i oduzimanja vremena. Onda slijedi ‘potvrđivanje’ izbornog mandata pa tek onda konstituisanje opštinskog vijeća, brat-bratu čak da raja izglasa opoziv načelnika Ibrahima to znači da je opština Stari Grad blokirana od njegovg hapšenja 09. maja sve skoro do Nove Godine.
Dakle, sve je to ‘uslovno’, jer se vrlo lako može desiti da narod ‘neda svoga’ načelnika pa da referendum propadne kada idemo ‘Jovo nanovo’, a građani ne mogu u opštini uraditi ništa, niti Opština može obavljati poslove za građane. Neće načelnik da dadne ostavku sa kojom bi se sve to riješilo brže i bezbolnije jer on samo ‘koristi svoje pravo’, o moralnosti nećemo ni slova. Neki predstavnici opštinskog vijeća na muci i u panici javno na tv mole građane da izađu na refrendum i čak govore građanima kako da glasaju (‘za opoziv načelnika’) prijeteći u suprotnom haosom i problemima i za grad i građane, što je nonsens samo po sebi i nema veze sa Ustavom i pravima građana da glasaju onako kako hoće budući da im se skoro ultimativno nudi referendum sa ultimativnim ishodom glasanja.
Također, ovi vlastodršci opštine Stari Grad bez ikakve bojazni da će tužilaštvo ili policija išta poduzeti tvrde kako već aktivisti ‘pojedinih političkih partija’ agituju po mjesnim zajednicama ‘da se glasa protiv opoziva Hadžibajrića’, što u startu ovom budućem referendumu a ‘po zakonu’ daje karakter farse i dramskog teatra. Iako njihove tvrdnje nisu bez osnova obzirom na ‘stanje’ u bh politici i mafiji u njoj, iako se može osnovano pretpostaviti da se radi o ‘aktivistima’ SDA i NES partija koje nakon gubitka vlasti svakodnevno podmeću ‘klipove’ i zamke dokazujući da bez njih nema ni države ni opštine, referendum o opozivu je upitan i zbog djelatnosti Islamske Zajednice BiH koja će tek uslijediti po minberama i džamijama kad se referendum raspiše budući da bez njih ništa u politici ne prolazi ispod radara jer su u vlasti također, a raja sluša i previše političara korumpiranog Reisa Kavazovića. Naime, neposredno prije hapšenja (04.05.23) Hadžibajrić je Reisu Kavazoviću uručio plaketu opštine najveće priznanje ‘zlatni Sebilj’ kao da je Reis u najmanju ruku sagradio ovu Otomansku hair česmu, dok su donacije ove opštine Reisu i podrška Reisu uz svaki ‘napad’ dušmana kao i rukoljubi uz Bajram bili dostatni da Reis njegovo hapšenje poprati onim obaveznim ‘hapse se samo Bošnjaci’, što sve u zbiru govori da IZ neće stajati po strani kod referenduma o opozivu načelnika ahbaba.
Uz najbolju volju i najbolje prognoze, Hadžibajrić će bez obzira bio u zatvoru ili na slobodi, zahvaljujući ‘propisima’ još dugo ostati načelnik. Opština i građani neka se pate. ‘Neka crkne kome smeta…’
Sličnu zaštitu imaju i ostale funkcionerske stolice, stoga se ne pitajte što ‘radni vijek’ načelnika tako dugo i uspješno traje, po dvadeset i više godina. Ili što ih ne može niko spriječiti da sami donose budžet i raspolažu parama, da dijele otkaze neposlušnima kako i kad odluče (kad Sud nakon godina sudovanja vrati na posao odbačene načelnik ih opet neće zaposliti a iz budžeta će im dati naknadu za vrijeme dok nisu radili, jer ga po ‘zakonu’ neće tužioci goniti za neizvršenje odluke Suda), da dijele pare svojim privatnim firmama (gdje po zakonu oni nisu u sukobu interesa), da prodaju opštinske stanove jaranima po cijeni od 300 do 600 KMa po kvadratu kao što je Hadžibajrić činio…
Pa njih, evo, ‘po zakonu’ ne možeš ni smijeniti. Ni Hadžibajrića u Sarajevu, ni Abdića u Vel. Kladuši ni Ljubišu Petrovića u Bijeljini …
photo : načelni Hadžibajrić Ibrahim uručio najviše priznaje opštine ‘zlatni Sebilj’ Reisu Kavazoviću, arhiv
