U iščekivanju ‘GODOTA’ i presude koja ‘će biti a možda i nebidne’ : pritišće Dodik i Sud i državu ali Bošnjaci putem medija još više, onako ‘patriotski’ i uvijeno jedino visoki bh predstavnik relaksiran …
* U očekivanju dana ‘D’ (De Bogati Da vidimo Da li će se šta Desiti Dolje ..) kada bi trebala sutkinja Suda BiH Sena Uzunović izreći presudu Miloradu Dodiku, nad Bosnom a vrlo malo i nad Hercegovinom sručila se lavina pritiska. ‘Ajde što Dodik pritišće, hladna njegova fronta ne popušta, to mu je valjda zakonom dozvoljeno da se kao okrivljeni brani svim dozvoljenim sredstvima u ovom ćoravim okom vidljivom političkom procesu, ali pritisak Bošnjaka je iako zakamufliran još jači i suptilniji. Vlast, njeni predstavnici se razletili po kancelarijama EUROFORa, NATOa, stranih ambasada u BiH kao da su i vojska i policija Republike Srpske na linijama razgraničenja po Dayton-u. Raspisale se silne udruge, borci, ‘majka nad majkama ‘Munira Subašić sa ‘bratom’ Muratom piše ‘sitnu knjigu’, Ramiz Salkić vječiti uhljeb na platnoj listi entiteta pa Ćamil Duraković, ‘akademik’ muftije iz Canade Emir Ramić, svi pišu. ‘Državni udar’ je na sceni, ‘napadnuta zemlja’, svi U boj, Reis ‘Ajatolah’ se također oglasio, neda državu. Piše i notorni Ramo Isak prvi Pendrek FBiH, ministar tobože zajedničkih OS BiH Zukan Helez sa punim rezervoarima u dronovima ‘ne spava’, ne sluša Aliju, i budan je, nikad budniji. I nikad spremniji, a za što samo on zna.
* A tek mediji, to nije za priču ali se mora ispričati. Sipaju naslovi, pisma, analize, rek’o bi normalan ‘insan’ da je gotovo. A ništa nije gotovo, u BiH tek počinje, međutim kako god okreneš i obrneš, više je pritisaka na Senu Uzunović iz FBiH nego ‘iz onog’ entiteta. No, u medijima se servira obrnuto. ‘Dodik prijeti’. ”Šta čekaju organi države’. ‘Objavite rat, počelo je’. Ima nas koliko treba’…. Zbilja, ima nas ali kuda će mo? Šta će mo? Na Banja Luku, da ‘osvetimo’ Aliju Izetbegovića i dosanjamo nedosanjani san iz zadnjeg bh rata? Ili, šta?
Ne kažem da ne treba biti na sve spreman ali kad zatreba, ali luda nacijo, tako se ne brani država, a Boga mi ni sutkinja Sena, ubiste i nju i Sud više od Dodika. Određena policijska zaštita će joj trebati više poslije presude i treba je zaštititi od Bošnjaka, ako se oni ikako mogu zaustaviti. Pogledajte samo ovaj paradoks. Ako Dodik ne ustane pred sudijom, mediji reaguju. Sram ga bilo, ne poštuje Sud. Ako ustane i pohvali sutkinju : podvio je rep, prepao se i gotov je. Kuda gonite? ‘Oladite malo, stiže proljeće. Jok!
* U ovom naprđivanju i istresanju pravde i državne moći prema Dodiku, sve je dozvoljeno jer se ne radi ni o predmetu ni o presudi već o zacrtanom cilju državnom. O Dodiku. I o tome ko će u ovoj bh farsi pobijediti, ‘mi’ ili on. Pa će, osudom Dodika pasti Republika Srpska? Jadno je i patetično sve to i slušati i gledati ali mora se. Narcisoidni i slavom opijeni sandžaklija Senad Hadžifejzović koji već tri decenije na svom tv tornju ‘Face’ blebeće o ratu i opasnostima po državu ne može dočekati ‘kad će početi’. Napisao bi još jednu knjigu o ratu u živo, na kojoj je namlatio pare nekada, ne može preboliti što mu Dodik nije dao ‘nastavak’ intervjua pa secira iste gluposti i dovodi iste goste. Samo mu još fali Slobodan Vasković tajanstveni a sveznajući novinar koji je ‘sručio’ Dodika još prije dvije godine. Više od pola svog ‘centrifugalnog’ dnevnika posvetio je Dodiku i patetičnom ubjeđivanju šta treba uraditi Sena Uzunović. Klasičan pritisak ali njemu dozvoljen. Napravio joj i podigao nišan a ona još živa. ‘Pogledajte kako je sutkinja Sena pripitomila Milorada Dodika: „Natjerala ga da sjedi 9 sati!“. Stvarno. Trebala ga je po njegovoj volji natjerati da stoji toliko sati, jer valjda svi okrivljeni stoje čitav pretres. Još kad je dodao ‘Sena ga je pripitomila’, dođe nam kao da je Dodik kakva kućna živuljka.
* No, kad nema Vaskovića da nam osvježi pamet sa tajnog i sakrivenog mjesta, iz Banja Luke gdje radi i piše, onda je tu još jedan vrlo prepoznatljivi Srbin ‘iz reda Bošnjaka’. Profesor Dragan Bursać, inače stalni i plaćeni novinar ‘Al Jazeera Balkans’ produkcije i Radio Sarajeva. E, ovaj miljenik SDA ‘kružnog’ intelektualca Adila Kulenovića i ‘Koordinacije i Asocijacije Bošnjaka’ koji su ga već nagradili za patriotizam skupa sa vehabijama Sarajeva, sa umivenim pritiskanjem sutkinje Sene otišao je još dalje od isfotošopiranog Sjeničaka Hadžifejzovića. Njegov pritisak na Sud i sutkinju će ući u analne, pardon u anale spisateljstva po narudžbi.
Napisao je patetičnu i humornu kolumnu ‘Pismo Seni’ pa se dobro pokazao. Radi draga Seno po zakonu jer BiH je primjer pravne države i poštovaćemo kakvu god oduku doneseš ali moraš osuditi Dodika. Odprilke tako, ali evo malo i dječjeg sastava za lektiru u citatima.
“I zato Vas molim, sutkinjo Uzunović da ostanete ono što ste i do sada bili – profesionalac koji se vodi zakonom i savješću. Jer mi, građani Bosne i Hercegovine, ne tražimo osvetu, ne tražimo revanšizam, ne tražimo suđenje po narudžbi, suđenje iz hira, samo pravdu i istinu ištemo!” Ovo nije tekst o Miloradu Dodiku. Ovo je pismo podrške ženi i profesionalcu koji u narednih 120 sati samo treba raditi svoj posao – onako kako to zakon nalaže, kako pravda zahtijeva i kako savjest dozvoljava. Znam da Vam nije lako. Znam da prijetnje i pritisci dolaze sa svih strana. Znam da Vas pokušavaju poljuljati, zastrašiti, umoriti. Ali znam i da Vas ne mogu slomiti, jer pred Vama stoji samo jedno – zakon, pravda i ono zbog čega ste odabrali ovu profesiju – istina’.
Ovo je ipa najžešće. Ovo što će se desiti poslije izricanja presude, ovako to pjesnički doživljava kolumnista za tri bošnjačka lista.
‘… te srijede 26. februara u 13 časova, neka djevojčica u nekoj maloj sobi, u nekom gradu, sjedeći uz TV, poželi da bude Sena Uzunović. Za početak. A onda će, putem znanja i saznanja, postati ne samo naša, već i svjetska pravnica. Možda će jednog dana ona pisati presude, učiti druge kako pravo treba da izgleda, kako se zakon brani i kako se pravda ne povija pred silom..’
* Ko ne bi poslije ovoga pokleknuo, zaplakao pa osudio Dodika. Nije namijenjeno Benjamini Karić također svjetskoj pravnici sa Travničke katedre već zna se kome. Čitaj Seno, pa odluči i kaznu odmejri. Jer, u suprotonom, neka mala djevojčica neće nikada završiti pravo i biti kao Sena. A možda te pročitamo u tom slučaju u jednoj od budućih kolumni, nika d se ne zna.
Profesor Bursać će kao i njegova imaginarna dejvojčica poslije 26. februara postati Sena, osim ‘ako se ne odluči drugačije’. Vjerujem da je čitao poznati roman-dramu engleskog pisca Samuel-a Beckett-a, pozorišni komad izvođen skoro svuda po Svijetu ‘U iščekivanju Godota’ (Waiting for Godot, 1952), ako nije, što bi rekao rumeni Denis Bećirović ‘treba ga podučiti’ na to. Zato jer je drama u dva čina slična ovoj smišljenoj bh drami o Dodiku i sudskom procesu.
Podsjećamo, u njoj se u dva čina ‘vrti ista radnja’ i kad se zavjesa spusti, gledaoci a i čitaoci kad čitaju knjigu ne znaju šta se zapravo desilo, i da li se uopšte išta važno desilo. Kao ni da li glavni lik Godot uopšte i postoji. Najkraće. Par glavnih likova (Vladimir i Estragon te Pozz i Lucky), dvije skitnice, čekaju nekakvog Godota tokom čitave drame a niko ne zna zašto i da li će se pojaviti. Tokom čekanja, nekoliko puta pokušaju otići, ali ih neka nevidljiva sila (nada?) u tome spriječi. U dubini ipak vjeruju da će im biti bolje dočekaju li Godota. Takav neodlazak iz loše situacije zbog straha od još goreg ishoda vidimo i kod sluge Lucky-ja, kojeg gospodar tretira kao životinju te on želi otići od njega jer je nesretan, ali boji se da bi bez gospodara bio još nesretniji. Drama ne završava ništa drugačije nego što je započela, jer se ništa nije promijenilo.
* Knjiga mu se preporučuje čisto iz razloga da ne čeka da poraste. Ni on ni njegova djevojčica Sena.
* Visoki bh predstavnik Christina Schmidt je knjigu i pročitao i odgledao predstavu. Zato je sve ovo i zakuhao i postavio je na bh pozorišnu scenu.
photo : Dragan Bursać, profesor i novinar , arhiv
