UPUTSTVO ZA OVJERU, MOKRI I SUHI PEČAT : Da li su u pitanju ‘nadrinotari’, ‘nadriadvokati’, elementarno i namjerno nepoznavanje propisa, ili je ‘nešto treće’? Ima i politike …
Činjenica je da se dozvola Javnog Notara u Americi dobije i drugačije i na jednostavniji način, činjenica je da među takvim Notarima ima i mnogo onih koji sa pravom nemaju ‘blage veze’, međutim isto tako je činjenica da se međudržavni ugovori moraju poštovati, kao i dokumenta ovjerena potpisom i pečatom Notara u USA. Notar u USA je državni službenik, ukoliko se posumnja u istinitost i zakonitost ovjerenog dokumenta, za to je predviđena procedura. No, većina bh Notara i advokata u BiH uzimaju sebi za pravo da preko leđa stranaka vode ‘javni rat’ protiv Notara u USA, pa tako obezvređuju ovjerena dokumenta, dovode u sumnju notarski posao, maltretiraju stranke, nerijetko bi i da ‘razgovaraju’ sa Notarem koji je ovjerio dokument. Onako, ‘po naški’, stavljaju se u ulogu međunarodnog sudije.
Da pojasnimo. Notar u USA (ovdje govorimo o državi New York ali uz manje kozmetičke razlike, skoro sve je isto i u ostalim saveznim državama) može biti svako punoljetno lice koje položi ispit Notara, nakon čega po zahtjevu državnom sekreterijatu države u kojoj će obavljati notarsku praksu dobije registracioni broj i pravo narudžbe potrebnih pečata. Za razliku od BiH gdje notar može biti samo onaj pravnik sa diplomom, iskustvom i položenim ispitom, ovdje to nije slučaj. Zašto? Zato jer Notar u Americi ne može davati pravne savjete ili sačinjavati određena dokumenta, njegovo je da identifikuje stranku i da, ako nema smetnji dokument ovjeri u prisutnosti stranke. Američka pragma i praksa tako dozvoljavaju pa se može desiti da neki ovjereni dokument ne liči ‘pravnički’ na notarski akt u BiH koji je previše formalan, kitnjast (vosak, špaga, pečat, korice …) i prevaziđen, ali to automatski ne znači da je nelegalan ili nevažeći.
Isto tako to ne znači da zbog toga Notari u BiH mogu klevetati Notara u USA, ili čak neprihvatati njegov pečat i potpis, budući da ga na to obavezuju međunarodni sporazumi i ugovori između BiH i USA. Ukoliko se posumnja u neistinitost ovjere ili kakvu drugu nezakonitost, mora se provjeriti sve to na nadležnom mjestu. Ili kod službenika Okruga – County države Notara (svaki Okrug daje nadležnosti Notaru za sebe) ili kod sekretara države koji daje dozvole.
Ne može se, a dešava se, desiti da Notar u BiH jednostvno kaže ‘ovo ne valja’, ili ‘ko ti je ovo ovjerio’, ‘ovo je nepismeno’. Ili čak ‘daj mi telefon da ja sa njim razgovaram’. Stranke su ovim potezima na gubitku i dodatnom maltretiranju. U toj raboti bh Notari su se osilili pa su počeli čak dostavljati strankama i pismena ‘Uputstva kako se vrši ovjera’. gdje traže kako će dokument izgledati (ako nije navedeno ‘Ja dolje potpisani …’, ili ‘u moje ime i za moj račun’, ne valja dokument..), kako će Notar izvršiti identifikaciju stranke na njihov način, traže da Notar dadne svoje komplene podatke, i tako redom. Hoće mijenjati propise države u USA.
Ima i ovoga. Sa ovakvim ‘mudrostima’ Notarima se pridružuju i advokati, koji su otišli dalje od Notara. Tako u jednom slučaju na Sudu u Districtu Brčko, jedan vrli advokat je osporavajući ovjereni dokument svašta nadrobio. Pored onoga ‘ko je taj, daj mi telefon da sa njom – sa njim popričam’, ‘znam ja tamo kod vas može Notar svako biti’, ‘ovako ne bi ovjerila ni frizerka’, tu u postupku uključio se i sudski prevodilac. Koji je, valjda po uzoru na bh zbilju konstatovao da je dokument ‘pisan na ćirilici’ (a nije), takvim pismom se Notari ne služe u Americi iako mogu, iz sasvim drugih razloga, što je non-sense i klasična ali opasna budalaština. Ima zahtjeva da ovjera bude završena tako da ‘mora’ biti na dokumentu i ‘mokri’ kako oni zovu ‘ink’ i suhi (reljefni) pečat, što u USA uopšte nije potrebno, dovoljan je potpis i ovjera ink pečatom.
Pojedini ‘pametni’ Notari i advokati čak dostavljaju i obrazac apostille pečata, za kojeg su tek nedavno čuli iak se koristio i prije bh rata, opisujući kako ‘mora izgledati upravo tako’. Slijedom čega stranka hoće taj isti pečat advokata i Notara, teško stranku ubijediti da se to ne može, jer apostille obrazac i pečat daje sekreterijat države, nakon što službenik Okruga izda potvrdu autentičnosti advokata i njegovog potpisa.
Bez zluradosti i sa istom dozom cinizma, moglo bi se konstatovati i na isti način posumnjati i u dozvolu nekih bh Notara ili češće advokata, budući da se zna da se diplome štancaju i kupuju skoro na svakoj benzinskoj pumpi, dok se sudački i pravosudni ispit umjesto kao nekada u Minstarstvu pravosuđa polaže po Kantonima pred osobama političarima koji ama baš ‘za prave’ nemaju nikakve veze sa pravom. Ali, nije to način korespodencije i poštivanja prava.
Mogu se prihvatiti primjedbe da su neka dokumenta ovjerena u Americi da kažemo netipična jer kao što rekosmo nisu svi pravnici i najmanje su to, mnogi ne poznaju dovoljno ni bosanski jezik i hoće ovjeriti i nečitke kopije koje im dostavljaju ‘advokati’ ili ‘notari’, ili ubaciti na već postavljene crtice dodatne podatke, no ne može se to osporavati na ovakav način. Niti se može postići da dokument u USA kod Notara izgleda isti kao u BiH.
Da li je u pitanju ‘nadrinotarstvo’ ili ‘nadriadvokatura’ da bi se kod stranke koja vodi spor u BiH icijedilo više novca ili je namjerno nepoznavanje propisa, čak možda i nešto ‘treće’, ne zna se. No, zna se da ova pojava uzima maha. A statistički podaci govore da su krivični postupci za razliku od BiH u Americi protiv Notara i advokata mizerni i skoro nevidljivi, u BiH su nažalost sve češći.
Valjda zbog mokrog i suhog pečata.
photo : ilustracija ovjere Notara u BiH, arhiv
