Denis Bećirević i dova za Nijaza Durakovića političara i komunistu : IZBiH odlučuje ko će se sahraniti najbliže do Boga, otima i mrtve ako su velikani
Isto što se dešava na ‘šehidskom’ groblju Kovači u Sarajevu, dešava se i sa ukopima umrlih u haremima džamija. Znamo da su odlukom Rijaseta i familije na Kovačima pored Alije Izetbegovića najpoznatijeg ‘šehida’ tu sahranjeni ne samo oni ‘poginuli na Allahovom putu’ već i jedni od većih ratnih zločinaca tipa Cace i Ćele, ima čak i ‘šehida’ poginulih u kriminalističkom obračunu po ulicama Sarajeva. Odluke Rijaseta o dodjeli ‘titule šehida’ iako kontroverzne i diskriminirajuće jer dijele Bošnjake i borce u smrti i njihove potomke poslije, provode se a praksa nastavlja.
Kako BiH nema uređene državne propise ni grobna mjesta za bh velikane (osim već prebukiranog manjeg dijela na groblju ‘Bare’), ukop se obavlja po odlukama Kantona i Opština u suradnji i dogovoru sa Medžlisima, gdje je mjesto počivališta za zaslužne osobe u vjeri, politici, nauci i umjetnosti IZBiH pronašla rješenje u haremima džamija. Nekakva Komisija od tri člana po molbi ili preporuci familija donosi odluku ko će u harem džamije najbliže Bogu, pa kako je IZBiH u državi sve preotela, nastala je prava jagma za bh velikanima koje treba smjestiti u harem džamije. Bez obzira što se zna po islamski propisima ko može a ko ne može na tim mjestima biti sahranjen, po kojima tamo mogu počivati samo najodaniji vjeri, Rijaset je pored silnih novotarija u svim segmentima vjere, kao što su one da može čak odrediti i promijeniti termin klanjanja džuma-namaza, ma može se klanjati i dva puta petkom ako ‘potrebe’ nalažu, hareme džamija pretvorio u groblja bh velikana po njihovom izboru, koje zdušno otima i prisvaja.
Ako te sahrane u haremu, kao na Kovačima, ne mora značiti da si velikan, ali vjerskoj državi ta ‘čast’ je značajna ne samo za IZBiH već i za familiju. Tamo će, naime biti više slikanja i zvaničnih sjećanja nego na ‘običnom’ ukopnom mjestu’ negdje u prikrajku kakave livade ili brda. Kako se u BiH ne samo vjerski već i državni praznici obilježavaju uglavnom po ‘šehidskim’ grobljima i haremima džamija, tim je ova ‘potreba’ sahranjivanja značajnih osoba iz bh života države poprimila sve širi i češći oblik vjerskog marketinga. Vidjeli smo na primjeru sadžačkog muftije Zukorlića koliko je važno to mjesto, njega su prekopali sa seoskog groblja u Tutinu gdje je želio počivati i prenijeli u harem džamije u Novom Pazaru samo s razlogom da bude više posjećen i ‘vidljiv’. Isto tako u haremu Ferhadija džamije ukopan je mimo svih islamskih propisa pisac i akademik Abdulah Sidran, o čemu smo pisali, iako se za života deklarisao kao ateist i tražio da ga tamo ne ukopavaju, familija je odlučila drugačije.
Stare džamije glavnog bh grada, kao npr Ali-pašina u Sarajevu pravi su spomenik kulture pod zaštitom države u centru grada, tamo je najveća potražnja i kako se počelo praktikovati, ovaj spomenik i bogomolja postao je alternativa za groblje velikana po odabiru Komisije Reisata. Ako bi se moglo prihvatiti da se u harem džamije sahranjuju ‘šehidi’ komandanti ArBiH, dobitnici ‘zlatnog ljiljana’, reisi i odabrane hodže, nikako nije za razumijevanje da se tu, ako Komisija odluči sahranjuju oni koji uz svo poštovanja umrlog i porodice tu ne pripadaju.
U haremu ove pomenute džamije je, kao što znamo sahranjen je i Nijaz Duraković prije 13 godina, 28. januara, poznati bh intelektualac, pisac i državni političar i akademik, i bez obzira na navodnu želju familije i odluku Medžlisa, njegov mjesto nije za harema. On je bio i ostao velikan i njemu je mjesto na groblju velikana. Ali takvog mjesta nema u BiH namjerno, pa onda Rijaset otima. Razlog : jednostavan. Nijaz je bio vječiti komunista a znamo da islam ne može smisliti te ‘fašite i nevjernike’ koji su po bivšem Reisu hodži Ceriću ‘veća opasnost od četnika’, bio je član CK Jugoslavije i član predsjedništva CK SKJ, predsjednik bh Komunista nekadašnjeg SK BiH, političar, član ratnog bh Predsjedništva, koliko se zna nije baš posjećivao za života džamije niti je pokazivao praktikovanje vjerskih aktivnosti, dapače, neka nam oprosti, volio je dobru kapljicu isto kao i akademik Sidran, no Rijaset ga je smjestio u harem. Čak mu je i nadgrobni spomenik po ‘šehidskim’ pravilima.
I neka je, da nije mnogih do Nijaza, ne bi bilo ni to sporno. No, tu dmah u blizini Durakovića ukopani su mnogi bez ikakvog reda i rasporeda. Ili nam se samo pričinjava?
Kao, šta znam, evo par primjera. Enver Čaušević, osnivač profašističkog magazina ‘Valter’ i nekadašnji predsjednik Udruženja novinara BiH. Čaušević se posebno istakao 1990. godine objavljivanjem knjige ‘Ilidžanci’, koja nema ama baš nikakve zasluge ni za vjeru ni državu. Pa onda, tu je ukopan i komandant sarajevske Profesionalne vatrogasne brigade Kenan Slinić koji je na ‘Allahovom putu’ ubijen 1993. u Alipašinom Polju. Metkom ljubavnice.
Rasim Dupljak, prijeratni potpukovnik JNA u Regionalnom štabu Teritorijalne odbrane je također sahranjen do Nijaza, iako nisu zabilježene njegove posebne zasluge ni za vjeru ni državu, onda tu leži i Izet Mustafić, ključni (zaštićeni) svjedok na suđenju u ‘slučaju’ Asima Fazlića, tada optuženog “zbog ometanja istrage i pomaganja osumnjičenima za ubistvo Taiba Torlakovića te zadržavanja potjernica za osumnjičenima koje je debelo naplaćivao, a i prije toga osuđivan zatvorskom kaznom. Zatim, još jedan velikan Mujo Zulić, penzionisani komandant Armije BiH, koji je ubijen u klasičnom mafijaškom obračunu isto tako je među velikanima i do Nijaza Durakovića …
Denis Bećirović je sjećanjem na smrt Nijaza Durakovića bh velikana 28. januara ove godine učio dovu Nijazu, ali ona se proširila i prema ostalim ‘velikanima’. Čuo ju je i Hasan Muratović, poslijeratni premijer vlade BiH, i on je tu sahranjen 2020. Kao kad Bakir Izetbegović dovi ocu Aliji na Kovačima a dova ‘stigne’ i do prvih do Alije koji nisu nikako za Kovače ali tu su. Bećiroviću doktoru islamskih tema nije teško doviti kao ni većini negovih kolega tobože komunista koji su odavno na ‘šehidskom putu’, to mu je u habitusu i opisu poslova. Crvena kravata koju ‘fura’ je odavno pozelenila.
Čitav život je na državnim jaslama i u SDP stranci nekadašnjem SK BiH i komunista kojem je predsjedavao umrli Duraković, i njemu se smiješi jednog dana ovakvo mjesto za velikane.
A zasluge su mu – ama baš nikakve. Ako ne bude u haremu, po čemu će mo ga zapamtiti?
photo : Denis Bećirović na grobu Nijaza Durakovića u haremu džamije, arhiv
