BOŠNJAKE NA INAUGURACIJI TRUMPa PREDSTAVLJA ‘MUNIRIN KANDIDAT’? : Ministar BiH Dino Konaković: lobiranje je bacanje para, imamo mi ‘naše’ džematske domaće i posebno u dijaspori udruge i silne ‘institute’ i ‘udruženja’, drugo nam ništa ne treba osim ‘Munirine politike’
* Dan inauguracije američkog predsjednika Donald Trumpa je tu, svi se pitaju ko je pozvan na dernek. Po upućenim pozivnicama može se odprilike vidjeti kako će se najveća svjetska sila zauzimati, odnositi i koliko i kakve pažnje će posvećivati susjedima i ostalima.
Iako se kod Donald Trump-a nikad ništa ne zna do kraja jer je prepun iznenađenja i kod njega ne vrijedi ona ‘po jutru se dan poznaje’, prisutnost čelnika država je ipak ‘neki znak’ i velike su želje i očekivanja pozivnica. Sudeći po stidljivim nagovještajima Zapadni Balkan će propustiti ovu ‘žurku’ ili će tamo biti ‘reda radi’, što ponavljamo ne mora puno značiti, međutim indikativna je činjenica da pored tolike buke i hvale bh diplomatije i njenih ‘uspjeha’ a što je sve sevirano čak iz EU, iz BiH ‘Preko Bare’ nema putnika. Pozivnica bh ambasadoru u USA Sven Alkalaju se ne računa budući da po tradiciji obično i uvijek ambasadori dobiju pozivnice, to je domaćinski kućni red.
* Ako znamo da je čitavu prošlu godinu skoro sva bh elita vlastele bukvalno noćivala u Americi i u UNu, od ‘majke’ Munire Subašić’ i ‘brata’ Murata Tahirovića pa sve do šefa bh diplomatije Dine Konakovića i bošnjačkih članova bh Predsjedništva Bećirovića i Komšića kada smo obavještavani kako je cijeli Svijet uz nas, posebno Amerike, ako uporedimo svakodnevne izjave američkog bh ambasadora u BiH mr. Murphy-a i njegove stavove i akcije u BiH o ‘partnerstvu’, ‘ljubavi’ i očuvanju suvereniteta države sa – nula pozivnica bh vlasti za ovaj važan događaj, onda se ne možemo upitati koliko su izjave Konkovića stabilne i čvrste i pouzdane? Naime, i sam nije pozvan ni on niti je pozvan bilo ko drugi, međutim Konaković ležerno na tv izjavi da je to nebitno i da to nema veze sa lobiranjem, po njemu je lobiranje zapravo bacanje para. Kaže, ‘šta vrijedi Dodiku što je spiskao milione dolara na lobiranje po Americi kad je pao i ponižen, nema ga’. Dodavši da BiH nema para za lobiranja i da umjesto toga za BiH lobiraju po Americi brojna udruženja i pojedinci a da je to ‘neprocjenjivo bogatstvo’.
* Naravno Konaković zna da su pozivnice za inauguraciju popriličan odraz lobiranja kojeg on sa razlogom zanemaruje. U Americi je najjača doktrina i vjera – dolar i interes, tako se ovdje snagom lobija mjeri i snaga i prepoznatljivost jedne države u ovoj moćnoj svjetskoj sili, i, iako se mora uvažiti da zbog složenosti državne i sistema i donošenja odluka nije lako izdvojiti pare u tu svrhu, Konakovićeva teza nipošto ne pije vode. Zato, jer pored detektovanog problema, Konaković u diplomatiji ma kako se on volio pohvaliti nije odmakao od lobiranja i javnog predstavljanja države vani od ranije uhodanog sistema prethodne vlasti. Oslonio se i oslanja uglavnom na ‘podobne’ ambasadore Bošnjake i na džematska i slična tobože ‘nevladina’ udruženja širom Amerike i to mu je dovoljno. Zbog toga nam je i diplomatija u Americi šuplja i prazna i odviše poznata.
Ako ne računamo lovu koju su bh putnici ulupali samo prošle godine u vezi Rezolucije o genocidu i troškova ambasadora Lagumdžije, koji uzput nije uopšte pozvana inauguraciju’ od čega BiH baš i nema neke velike koristi a samo se o tome priča kako nas je ‘svijet prepoznao’, da li iko može izračunati koliko su para skrkali ti ‘neformalni bh lobisti’? Po džematima, bošnjačkim vijećima, institutima, nacističkim web portalima i štokakvim ‘vijećima’, fondacijama i ‘asocijacijama’, budući da je notorna laž da oni za državu lobiraju ‘pro bono’. Debelo su plaćeni raznim kanalima od kojih mnogi vode i do Konakovića a rezultati nikakvi. Sve se svelo na to za koju sliku ispred Bijele Kuće ili sa kakvim senatorom ili kongresmanom onako ‘na margini’ i uz put, i o permanentnom tarlahanju o žrtvama, zločinima, žalbama i pismima, te sesijama po džamijama. Što bi trebao biti dokaz uspjeha diplomatije.
* ‘Munirina Politika’ je sintagma koja je dobila ime po majci nad majkama’ Muniri Subašić šefici udruženja ‘Majke Srebrenice’ i ona je uglavnom okosnica i unutaranje i vanjske bh politike. Ona vrijedi ne samo za Muniru i njene inicijative, zahtjeve ili putovanja, postala je simbol i sintagma za djelovanje i ovih ‘lobista’ Konakovića pa i njega samog, zbog čega smo došli u sitauciju da je predstavnik Republike Srpske šef predstavništva ovog entiteta u Beču Mladen Filipović pozvan a Konaković ili bilo ko drugi nije. Uz njega pozivnicu u džepu imaju i izaslanik Dodika Marko Romić te njegovi savjetnici Siniša Mihailović i Zlatan Klokić. Nije za radovanje već smo zbog onog o ‘bačenim parama’, uz pitanje : šta je sa savjetnicima Bećirovića i Komšića, recimo?
Iz Srbije u Washington DC ide Marko Đurić bivši ambasador u USA a sada kolega Konakovića ministar vanjskih poslova i ministar privrede Srbije Basta Rade. Iz Hrvatske su pozvani poslanik u EU Nikola Bartulica i čak nekoliko advokata, Slovenija je dobila najviše pozivnica zbog Melanije Prve Dame, pozvan je sav njen komšiluk u ‘Deželi’. Pozvani su čak i predstavnici Kosova i Sjevene Makedonije.
* Konakoviću i BiH ostaje utjeha da je iz Crne Gore (‘naš dio Sandžaka’) pozivnicu dobio ministar vanjskih poslova mr. Ervin Ibrahimović. Tip koji je ispred ‘Bošnjačke stranke’ Crne Gore ušao u vladu sa prosrpskim članovima koje su bh i domaći mediji i diplomatija popljuvali i ocrnili ‘jer je dao legitimet Vučićevim četnicima’, ali ga je podržala SDA i Munira Subašić, ej! Zato je dobio pozivnicu, ‘Munirina politika’, nego!
Naravno, on je tamo otputovao kao šef crnogorske diplomatije, ali nama treba mit kao zrak za bolesna pluća. Odmah su osvanule sladunjave priče o ‘našoj važnosti’ i uticaju u Americi. ‘Naš je’! A Sandžak je naš!
Znamo mi da bi zbog Crne Gore i njenom značaju za Ameriku tamo bio pozvan bilo ko na toj funkciji ali nama je ovo dovoljno za naslađivanje o našoj snazi. Kao da je Crna Gora u BiH.
Čak je ‘naša država’ Sandžak lansirala i bajku o prijedlogu kandidata za američkog ambasadora u BiH u osobi totalno nepoznate Senade Adžem, ‘Bošnjakinje iz BiH’, koja je navodno bila u glavnom izbornom štabu Trump-a i toliko joj vjeruje da će je poslati na službu u Saraevo. Kao, čak mu je i vodila knjige o nekretninama pored toliko advokatskih kuća Trump-a, izbjeglica iz Gračanice ide pravo u ambasadorsku stolicu. Žena je zapravo po struci agent za prodaju nekrentina, kakvih iz BiH u USA ima na hiljade.
Nešto slično smo radi naše mitologije imali i iz štaba Joe Biden-a kada smo umalo dobili u Bijeloj Kući ‘našeg čovjeka’, odmah do vrata Biden-a, ‘našeg predstavnika Elvira Klempića. Toliko je bio važan Biden-u po našim medijima da je ‘uspješni Bošnjak’ umalo postao savjetnik predsjednika. A on samo jedan od hiljade lobista, lobirao u ime i i isped neke turske ‘nevladine organizacije’. Jedan iz plejade Konakovićevih a ‘naših lobista’.
* Trump je iz EU najviše pozvao šefova i ministara iz reda desničarske orijentacije što i nije bilo za neočekivati, pozvao je čak i šefa Kine koji će poslati svoga izaslanika, dok predsjednika Ukrajine nije pozvao.
photo : ministar vanjskih poslova Cne Gore Ervin Ibrahimović sa ‘majkom nad majkama’ Munirom Subašić, arhiv
