Mačke grebu samo po grobovima poznatih ‘velikana’, zašto nisu viđene na grobu Alije Izetbegovića? Bošnjački mediji u službi vjere i politike – na sahrani bivšeg zamjenika Reisa Ismeta ef. Spahića, mačke ‘ukrale’ vjerski obred, ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić kao i obično kroz sahranu se bavio bitkom za Bosnu ...
* U BiH ne može drugačije, tako se radi u ‘građanskim’ državama. Kroz svaku vijest (ako bi neke od njih uopšte i trebale to biti), moraju se podvući dvije stvari : vjera-islam i država. Uz to ide ponekad i nacija i jezik, dakle sve je po planu. Kao da se svaki dan provodi popis po recepturi Reisata, mediji su uglavnom svi na ‘istom fonu’.
Ako je neko opljačkan ili pretučen na ulici, obavezno se naglasi ‘napadnut na putu prema džamiji’ kao da ne bi bio opljačkan da je pošao u kafanu, ako se nekom ukradu pare iz kuće u provalnoj krađi, vijest glasi da su oštećenom ‘otuđene pare koje je sakupljao za odlazak na hadž’ ili još bolje, ‘sakupljane za dženazu’. Žalimo oštećenog više namirićemo mu, jer je vjernik, iako je možda sakupljao pare za auto ili kakvu gradnju. Ako su kakvi požari ili poplave (vidjeli smo to više puta, zadnji put iz onih vijesti nakon teške tragedije u Donjoj Jablanici), obavezno sve izgori i sve nestane – ‘samo Kur’an ostaje netaknut’. Ne mogu mu ništa ni vatra ni voda, ni zemljotres, ‘nađe se’ suh i nedotaknut vatrom ma kako topilo ili gorilo. Iako smo vidjeli na nacionalističkim i fašizodinmi seansama na Sjeveru Evrope da gori čak i kad se zapali na ulici, servira nam se mit o otpornosti ove Knjige na sve, posebno na vatru i vodu.
* U ovo namjerno i ciljano iz dana u dan propagiranje islama i vjere, bh ili bolje reći bošnjački mediji uključili su i mačke. Ta mala divna kućna stvorenja uz svaku sahranu kakvih ‘bošnjačkih velikana’ ili ‘hafiza’ postaju glavne zvijezde i promotori, zna se, islama, a mediji pripomažu. Jer, Poslanik Muhamed je po neuništivoj Knjizi ‘volio mačke’, one su ‘čiste i pune ljubavi ‘kao i vjera’ i brojni ‘hadisi’ (dijelovi i obrazloženja iz Knjige) citiraju njegovu opijenost prema tim životinjama, za razliku od recimo pasa koje Poslanik nije volio pa ih ne trebamo voliti ni mi. ‘Ajde što je zamrzio svinju, ali sad odosmo predaleko pa nam se i kod ostalih životinja stvara razlika, hoće i pse da nam ogade. Elem, to sa mačakama i citatima Kur’ana postaje malo i sumnjivo i totalno konraproduktivno samoj vjeri, mačke se pojavljuju na ‘mezaru’ samo ‘bošnjačkih velikana’, dakle odabranih i zaslužnih, ne dolaze uopšte na grob običnih ljudi odmah poslije sahrane ni kasnije. A svi smo po vjeri (valjda) jednaki. Siguran sam, tragom ovog otkrića da će, kad se jednog dana ‘preseli’ iz vile koju je oteo od radnika ‘Hidrogrdanje’ na neku prestižnu destinaciju u ‘haremu’ (dvorištu za odabrane) džamije, mačke listom navaliti i na grob ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića. Jer, njihov dolazak nakon sahrane na grob, jasan je ‘išaret’ ili namjera : mačke znaju ko je dobar vjernik i patriota. Ne grebu svuda, zna se kad i gdje. Još nije objavljeno niti zapisano da su igdje začeprkale na grobu kakvog siromaha, izbjeglice ili običnog insana. Žalosno i od vjere i od medija, ali to smo ‘mi’.
* To sa mačkama je počelo odavno a uzelo ‘furseta’ (šansa, pogodnost) nakon smrti muftije-političara iz Srbije i Sandžaka Muamera Zukorlića. Mačak iz neke popizdnine u Sandžaku rodnog sela muftije je odmah po sahrani zagrebao po iskopanoj zemlji pa su mediji i vjera našli načina da to pojasne. Istina, blesava i bezobrazno bogata familija muftije iskopala je Muftiju u isceniranoj blamaži oko njegovog ‘trovanja’ i prebacili ga, ‘preselili’ po drugi put na Onaj Svijet i to pravo u ‘harem’ džamije u Novom Pazaru gdje je muftija ‘vidljiviji’. Ostavili sirotog mačka da pati za muftijom i kopa po praznoj rupi. Poslije su mačke kružile oko groba akademika Abdulaha Sidrana, inače poznatog ateiste kojeg je IZBiH ‘otkrila’ i prekrstila’ u pravog vjernika i ukopala ga u ‘haremu’ džamije, sahranu je kao što je red iskoristila u medijske svrhe poprilično. Akademik Sidran je ukopan na mjesto gdje uopšte nije želio, tako je bar govorio u medijima za života, ali tako je odlučio Rijaset i želja umrlog je kao i kod muftije Zukorlića koji je želio da se sahrani u svom rodnom selu, promijenjena a posjetom mačka na grobu potvrđena. Prije par dana je sahranjen je u ‘haremu’ i nekadašnji zamjenik nekadašnjeg Reisa Cerića ‘Hižaslava’ a sadašnjeg savjetnika političara SDA hodže Kavazovića – hafiz Ismet ef Spahić i opet su mačke ‘ukrale’ ovaj vjerski obred. Kao kad neko neočekivano ispliva u vrh događaja pa se objavi kako je ‘ukrao show’. Pojavile se kao ‘čudesna voda u Svetinji kod Bužima ‘koja liječi sve’ i nakon pola sata po sahrani čeprkale po tek iskopanoj zemlji. Dok je ‘Hižaslav’ Cerić Mustafa sahranu Spahića pretvorio u politički pamflet.
* Ovo ‘čudo’ oko mačaka i sa mačkama je lako pojasniti jednostavnije i naučno dokazanim metodama ali ne bi to onda bilo to, valjalo je naći drugo rješenje. Uz Poslanika. Naime, ne samo mačka i druge životinje vole čeprkati po rahloj i tek iskopanoj zemlji ili pijesku i to nema nikakve veze sa vjerom osim ako se to ne nametne kao fina i slatka vjerska bajka. Olako se može desiti da mačke lete u takav ambijent i da obave nuždu, jer kao ‘čista’ stvorenja to vole raditi pa zatrpavati izmet. Znam, ružno je poređenje i nema namjere povrijediti nijednog umrlog, ali to je naprosto tako. Uostalom, zato im kupujemo pijesak ako držimo mačke u kući, princip je isti. Može se desiti da traže i hranu, sveg ima, ali jok. ‘Mi’ smo odabrali ono najžešće : došle na pravo mjesto i ukazale nam da je umrli bio važna, značajna ličnost i napose – vjernik.
Tite mi, ako nastave ove skazke sa mačkama i njihovim čačkanjem oko groba samo odabranih i ‘velikih’ počeću mrziti ova divna i ‘čista’ stvorenja. Jer se uopšte ne osvrću na obične smrtnike koji umru i budu sahranjeni na skrovitom a skupo naplaćenom mjestu po Tarifniku IZ, mjestu i daleko od ‘harema’ i svjetla vjere i medija.. Samo lete na akademike, mufije i ostale ‘veličine’ i čivije od vjere’.
* ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić je svojim govorom na sahrani ef. Spahića pored mačaka načisto briljirao i upotpunio medijski zadatak. Uz vjeru dodao je i državu i politiku jer mu je to ‘farz’ hoću reći obaveza, i jer se zna čija je država i ko se za nju bori. ‘Neka mu je laHka čista bosanska zemlja’ – ‘Hižaslav je znao uobičajeno reći asocirajući na moguću ‘prljavost’ ostalih ‘zemalja’, ovdje je zadaću obavio ovako.
‘Kad vas pitaju ko vas je učio da volite Bosnu? Recite mu hafiz Ismet. Ako vas upitaju ko vam je ostavio emanet da se za Bosnu borite. Recite mu hadži Ismet’.
Ja sam sve do sad naučio da je Bosnu u emanet ili ako vam je mrsko reći – u nasljedstvo, Alija Izetbegović ostavio Turskoj i bratu Erdoganu, tako je propagirao pored Bakira Sina i brat Tayib a posebno ‘Hižaslav’. Sad vidimo da je sa Bosnom raspolagao i umrli ef. Spahić. Stvarno, krajnje je vrijeme da se konačno provede ostavinska rasprava iza Alije Izetbegovića pa da se jednom i konačno zna čija je njegova država i kome je data. Tada bi mnogo toga razriješili i ovo sa mačkama. Koje kao i naša vjera i politika nisu uopšte principijelne i dosljedne. Kada bi konačno, jer se narod priupituje oko toga, saznali zašto nijedna od njih pa čak ni lutalica nije zagrebala po Alijinom grobu na Kovačima. Što je veoma indikativno kad se zna šta je i ko je bio Alija. Umjesto mačaka, neko je svježi grob u Mauzoleju 2006. zatrpao eksplozivom i do dana današnjeg se još uvijek ‘vodi istraga’ a nema počinioca.
Ovaj najveći lopov i kriminalac ispod ahmedije Cerić Mustafa i pljačkaš svega i svačega čak i žrtava genocida gdje se sam utrpao rasprodajom cvijeta Srebrenice je nestvarni borac za državu, u to nema sumnje.
Zato nam je zahvaljujući njemu ovakva i ovolika i država.
photo : mačke na grobu Ismeta ef. Spahića, arhiv
