KAKO SU NAS LAGALI : Udruženje prevarenih dioničara ‘Agrokomerc’, od Abdić Fikreta do Dolić Rifata – Niko ne zna tačan broj dioničara ‘Agrokomerca’, sudeći po zadnjim informacijama samo su dva zvanično potvrđena i naplatili su svoja potraživanja, ostali su ne samo nezaposleni već i brutalno prevareni
* Nelegalnom i pljačaškom privatizacijom, nekada najveća prehrambena firma u BiH i najveći uspjeh Fikreta Abdića prešla je u ruke SDA tajkuna i postala kako se popularno kaže ‘firma u državnom vlasništvu’. Ono što nije odradila mjenična ‘afera Agrokomerc’ i požar u ovoj firmi početkom 1987. godine ili bh rat u Krajini, odradila je država, brutalno otimajući firmu i njenu imovinu od naroda i dajući je u ruke ahbabima i jaranima, dok je 13.000 zaposlenih radnika ostalo na ulici.
Decenijama poslije rata je svoju priču o uspješnosti i povratku u ‘Agrokmerc’ uz svake izbore Fikret Abdić razrađivao do u detalje, iako nije zvanično potvrđeno, to je i bio jedan od razloga da uđe u zagrljaj sa Alijom Izetbegovićem i SDA uz prve demokratske izbore, međutim kao i svaki loš političar, nije mogao prepoznati da Alijina riječ znači samo ujutru, već popodne on misli drugačije.
* Isto toliko vremena, uz svake izbore, ‘Agrokomerc’ i njegov ‘samo što nije’ povratak Abdiću i narodu Vel. Kladuše parao je i oči i uši. Dok je Babo što sam a što i više preko DNZ stranke čiji je bio osnivač i predsjednik razrađivao ‘modele i finansijsku konstrukciju’ za oporavak ‘Agrokmerca’, ove firme je bivalo sve manje. Vlada u Sarajevu je napumpanim i fiziranim podacima pripremala temelje javne otimačine i sporadično podmirivala neuplaćene doprinose rijetkim preživjelim penzionerima, bombardujući ‘Agrokomerc’ koji niti proizvodi niti posluje a ‘državi duguje stotine miliona KMa’, sa druge strane Abdić je mit o preuzimanju gradio na lažima o ‘novom Agrokomercu’ na barama u ovoj opštini sa novom firmom ‘AS – Agrofeniks’ koja je završila u kaljuzi i pepelu obećanja i planova.
* Nezaposleni dioničari firme su preko osnovanog udruženja ‘Nezaposleni dioničari Agrokomerca’ dodavali vatru i bitke godinama paradirajući ulicama ovog od Sarajeva kažnjenog grada Velike Kladuše tvrdeći kako je ‘Arokomerc suviše plemenita životinja da bi je mogao svako jahati’, dok je ispred ešalona policije i njihovih parola Sud u Vel. Kladuši javnom dražbom nagrađvao ‘jahače’ imovinom ‘Agrokomerca’.
Abdić je imao silne planove sa ovom udrugom koja mu je služila da sa njom održava u životu već ohlađenog mrtvaca zvanog ‘Agrokomerc’, kasnije će poslužiti osim kao izborna karta još i za uhljebljenje odanih kadrova ‘menadžera’ te za pranje love iz opštinskg budžeta, nakon što je izlaskom iz zatvora 2012. osnovao sa familijom drugu stranku, ‘Laburiste BiH’ pobijedio na izborima i postao načelnikom opštine.
No, borba za vlast čini ne moguće, tako će ubrzo ‘pucanjem tikve’ između njega i njegove DNZ partije na čelu sa Rifatom Dolićem, velikokladuška politička scena poprimiti oblike stalnih nesuglasica i sukoba između nekadašnjih suradnika i prijatelja koji su, pored stalnih opstrukcija Sarajeva prema ovoj opštini donijeli dodatne glavobolje građanima i narodu, od čega glava i danas boli.
* Jedan od najvećih protivnika Abdića postao je Rifat Dolić njegova desna i lijeva ruka i stranka DNZ koja dodaje sebi prefix ‘Krajiška stranka’, počinje javno ‘razobličavanje Abdića i familije’ od strane Dolića i nova podjela Krajišnika, ovog puta ne po principu ‘autonomaši’ ili ‘korpusovci’ već po novom – ‘Babini’ i ‘Dolićevi’. Od onog nekadašnjeg ‘Babo u Krajinu donosi ekonomski napredak’ iz radionice Dolića nakon izlaska Abdića iz zatvora u Hrvatskoj gdje je (od)služio kaznu zatvora zbog ratnog zločina, Babo je postao ‘glavni kočničar u pomirenju Krajišnika i uzurpator Opštine’.
Da bi podjela bila kompletna, podijelili su se i dioničari ‘Agrokomerca’ Fikretova nada i ‘udarna pesnica’ u njegovoj priči o povratku ‘Agrokomerca’ i o Međunarodnom Sudu gdje dolazimo do početka ove priče. Osniva se novi ‘Odbor dioničara’ kojim rukovodi Dolić preko Ibre Pilipovića (sa još četiri člana) koji uz lokalni portal ‘rePrezent’ (koji ostaje vjeran DNZ stranci i Doliću) razvija priču o novoj mogućnosti naplate potraživanja dioničara ‘Agrokomerca’ na osnovu postojeće presude Suda u Strasbour-u. Odbor je našao jednu firmu u Švicarskoj (Una Tust & Investment GMBH, Sonvilier BE, Švicarska) registriranu za međunarodne financijske transfere i njen direktor Enes Abdić postaje uz advokatski tim u Švicarskoj punomoćnik i zastupnik dioničara. Najkraće, na osnovu već postojeće presude koju su kod Suda u Strasbouru izdejstvovali dioničari ‘Agrokomerca’ 2012. Fikret Murtić i Raska Ćerimović i po kojoj im je ovaj Evropski sud za ljudska prava u tužbi protiv države BiH dodijelio naknadu svakom po 7,200 KM plus troškovi i kamate, novo udruženje/Odbor je počeo sa okupljanjem i preotimanjem ‘Fikretovih dioničara’ u svoj Odbor, tvrdnjom da će oni za razliku od Abdića, sigurno svakom dioničaru naplatiti njihove dionice.
* Koliko je tačno dioničara ‘Agrokomerca’ ne zna se sigurnošću ali se prema pisanju lokalnih medija i objavama Odbora, u ovaj postupak preko Pilipovića i Švicarske prijavilo se sa punomoćjem blizu 3.000, Abdićev broj je daleko veći, baratalo se sa ciframa od najmanje 7.000, uz obrazloženje da se mnogi nisu prijavili jer su nestali u dijaspori ‘oslobađanjem’ Velike Kladuše od strane V Korpusa ArBiH i da ih ima koliko je bilo i zaposlenih, dakle 13.000. Novi Odbor je svu priču izgradio na već postojećoj presudi Strasbour-a, po načelu da se ona odnosi na sve dioničare i u periodu od skoro dvije godine advokati u Švicarskoj su kod prvostepenog Suda u toj zemlji izdejstvovali nalog za prinudnu napatu od države BiH blizu 10 miliona KMa, a tragom te odluke novembra 2023. godine ova tražbina je evidentirana u Uredu za prinudnu naplatu Bern-Mittelland u Švajcarskoj Konfederaciji.
* Tek tada je u Sarajevu u vladi nastala panika pa se u uključilo Vijeće ministara i pravobranioci te diplomatija, dok su sarajevski mediji uz likovanje Dolića i firme u Švicarskoj već slavili pobjedu. Naslovi poput ovakvog ‘Nalog za prinudnu naplatu iz Švicarske izazvao cunami u Vijeću ministara’, nagovještavali su pobjedu Dolića i sigurnu, “99% naplatu“ kako je slavodobitno izjavio Dolić Rifat.
Tu je kraj priče o dioničarima, mislite?
E, nije, tamo gdje se bh država uključi u probleme Velike Kladuše, i tsunami se može kontrolisati i usmjeravati. Tako se tsunami se nedavno pretvorio u slabi povjetarac ili još bolje rečeno u klasičnu Krajišku ‘puhariku’, ali o tome ni slova od Rifata niti od Fikreta. Čak, u ovim zadnjim izborima, dioničari za razliku od svih ranijih, nisu uopšte bili ‘u igri’. Naime, po žalbi vlade BiH, drugostepeni Viši Sud u Švicarskoj u Kantonu Bern je februara ove godine odbacio zahtjev za prinudnu naplatu povjerioca u iznosu 11.137.545,85 švicarskih franaka (skoro 12 miliona eura) i odlučio da se BiH više ne vodi kao dužnik u Uredu za prinudnu naplatu, zbog čega nije potrebno poduzimati daljnje pravne radnje u ovom postupku. Svi procesni i sudski troškovi iz ovog postupka fakturirani su na povjerioca UNA TRUST&INVESTMENT GMBH. Kako je BiH ranije izvršila sve obaveze ро presudi Evropskog suda iz 2012. godine u predmetu Murtić i Ćerimović, što je potvrdio i Odbor ministara Vijeća Evrope svojom rezolucijom 6. marta 2014. godine, vlast je kao nekada Abdića, pobijedila i Dolića. ‘Tsunami’ umjesto u vladi, završio u Vel. Kladuši.
* Sud je, naglasimo i to, u obrazloženju naveo da se presuda na kojoj se temeljio zahtjev za prinudnu naplatu ne odnosi na sve dioničare ‘Agrokomerca’ već samo na Murtić/Ćerimović, tako da od obećavanih miliona nema ništa. Nije nam poznato kako će advokati naplatiti svoje ogromne troškove ili kako će u svemu ovome proći Enes Abdić i njegova firma u Švicarskoj ali znamo da su dioničare lagali i iskoristili i Abdić i Dolić. I, naravno, šute o tome, nema nikakvog pojašnjenja za izigrane dioničare koji su godinama maltretirani sakupljanjem dokumentacije i punomoćja.
Slijedom čega bi najbolje bilo, kad se već volimo ‘udruživati’ da se dioničari iz obje udruge ponovo udruže i da osnuju najnovije. ‘Udruženje prevarenih dioničara’. Sa Abdićem na mjestu predsjednika i Dolićem kao njegovim zamjenikom.
Čisto radi zajebancije, jer su oba dosadašnja to zapravo i bila.
photo : Rifat Dolić u sredini i Enes abdić – zadnji desno, jedan od sastanaka Odbora dioničara u Vel. Kladuši, arhiv
