LIVANJSKI SIR I ‘CINCAR ŠMIT’ : Poslije sarajevskih ćevapa visoki predstavnik u BiH drug Christian Schmidt u skladu sa odjeljkom 7 Daytonskog Sporazuma obećao zaštitu i Livanjskog sira
* Ljudi se često ismijavaju potezima ahbaba i druga visokog bh predstavnika za BiH Christian-a Schmidt-a, kritikuju ga da ništa ne radi i da ležerno posmatra raspič države, međutim nacijo, šalu na stranu a zbilju na son : ovaj čovjek uporno radi i previše. I vide se rezultati, ‘nevjerne Tome’ mogu samo zavidjeti na njegovoj dosljednosti i upornosti u izvršavanju svojih zadataka. Svoju ogromnu energiju koja je malo manja od njegove evropske plate ovaj njemački diplomata pokazuje svaki dan.
Često je naime kod bošnjačkog ‘Ajatolaha’ Kavazovića u njegovim dvorima na Kovačima gdje razmjenjuju sličice i poklončiće, a tu se rad ocjenjuje beneficirano. Svaki minut sa Reisom se vrednuje trostruko. Nijedan Ramazan nije ispostio ali nije nijedan iftar ni propustio (pa ti vidi i zamisli samo kako je žderati uveče ako si cijeli dan žderao) niti Bajram preskočio, još češće je u Potočarima kod direktora Emira Suljagića sa kojim se baš onako fino ‘utalio’ nakon što mu je prošle godine ‘nametnuo’ 6 miliona KMa iz budžeta za komemoracije i sahrane. Pa ga ‘diša’ prestao maltretirati i kinjiti, sa njim je kao i sa ‘majkom svih majki’ Munirom Subašić odavno ‘na Ti’. Mi ‘ovo’, Ti nama ‘ono’. Viđamo ga ponekad i na tajnim sastancima po ‘manjem bh entitetu’ zvanom republika Vječna po crkvicama ili kod Ćamila Durakovića, podpredsjednika iste Republike u stolici bez portfelja Ramiza Salkića, najčešće obilazi ‘Republiku Sarajevo’ gdje ugodno i u pozitivnoj atmosferi sa tim ‘autonomaškim’ funkcionerima popunjava njihove porodične albume slika. Zadnji put je baš onako razgalio srca ‘autonomaša’ kada je uz bolesno nasmijanu načelnicu u odlasku Benjaminu Karić svojim vlastitim rukama i bez straha dijelio Sarajlijama ćevape. I to ne bilo kakve već ‘zaštićene’ kao što su bile i njegove ruke upakovane u pc plave rukavice, koje je čak navukla i Benjamina koja inače baklave, tortice i balončiće dijeli uglavnom bez rukavica, da bude što bliža svom narodu.
* Elek, izvinite ovaj Srbin iz Susjedstva me nervira i upada mi u misli, htio sam reći elem, sarajevski ćevap je zaštićen a da zaštita bude još bolja, Schmidt je poveo kao pomagača i svog prvog zamjenika i u Gradu na Miljacki je taj dan vladalo opštenarodno veselje, dok su redovi ljubitelja kruha i mesa u kilometarskim kolonama pokazivali svu draž bh sadake. Od tog dana ‘sarajevski ćevap’ je stoposto zaštićen od svega i svačega osim od cijene. Čim uđu u ćevaparu i naruče ‘zaštićenih deset upola sa lukom’, o cijeni ‘kastomeri’ ne raspravljaju, jer nek’ je domaće i pod zaštitom pa šta košta nek’ košta. Benjamina vesela onako kako ju je njen dradi Bog stvorio a Nermin Nikšić otkrio nasmijanu, najavila je i zaštitu sarajevskog somuna, hoću reći lepinje, čeka se dovršetak i tog procesa koji se vodi tajno kao proces Rezolucija UNa, da ne bi konkurencija zaštitila šta drugo. Nikad se ne zna, mogli bi da saznaju ‘dušmani’ zaštiti ‘hleb’ ili ‘kruh’ pa eto belaja po ‘somun’, zato je oprez majka svih znanja i uspjeha a tajna i budnost su njeni rođaci po majčinoj liniji.
* U međuvremenu, ‘Švabo Šmit’ kako ovom ahbabu tepaju Bošnjaci a koju kovanicu su smislili pomenuti Suljagić sa bratom Reufom Bajrovićem i jaranom Avdom Avdićem novinarem za sve generacije vlasti, je krenuo u daljenje zaštićavanje našeg domaćeg blaga. Osvanuo je iz čista mira u Livnu pa opleo po livanjskom siru. Nacijo, nije džaba SDA uvijek uz slogan ‘U bureku je snaga’, hoću reći ‘Snaga naroda’ kojeg im je brutalno ukrao ministar i Prvi Pendrek ‘manjeg bh entiteta’ Ramo Isak ugradivši ga u ime svoje političke stranke, sve kod nas otpočinje i završava sa hranom. Snaga ulazi na usta a gdje izlazi koga briga i najpametnije odluke se donose u državi u kafani i iz želudca a ne iz glave, uz dobru klopu u kafani. Pa uz glad i žeđ i nešto mlo nus produkata eto recepta za uspjeh.
E, tu u kolijevci ovaca i nekadašnjih Cincara-nomada, Schmidth je otkrio novi produkt za zaštitu pa je u skladu sa svojm Bonskim ovlastima iz 7 Odjeljka Daytonskog Sporazuma najavio zaštitu Livanjskog sira. Koji na ovim područjima vuče korjene još od Berlinskog Kongresa, što je ‘Švabi’ posebno palo na srce.
* Kaže tako drug Viskoi nakon što je pojeo najmanje dva gusto narezana ‘koluta’ vrhunskog mliječnog uratka nekadašnje ‘Zagrebačke mljekare’ a sada samo ‘Mljekare’ u Livnu pod imenom ‘Feta sir’ da mu ništa ljepše i slasnije nije zapelo u nepcima ima od toga pofino vremena, neki blago umirujući okus kao kad ubaciš zaštićeni sarajevski ćevap. Pa dodao. “Ovakvo priznanje može se postići samo predanim radom. Mljekara Livno uspjela je ne samo očuvati jedinstvene kvalitete tradicije livanjskog kraja već je osigurala autentičnost i visoku kvalitetu svojih proizvoda’.
Naravno da je autentičnost na prvom mjestu, dopunjavali su ga domaćini i nutkali i rezali čak i motorkom nove porcije, pokušavajući mu pojasniti da ‘sve to stoji’, da su ‘zaštićeni’ ali da uvijek čak i kod sira postoji ono famozno ‘ali’. Šmit se našao u čudu kako je to ‘zaštićavanje’ u BiH prošlo bez njega kad on sve štiti. Još više kako i šta se desilo poslije toga. Domaćini su pojasnili i razočarali ne samo Šmita već i načelnicu nove opštine, nove agende i novog stana Benjaminu Karić.
‘Zahvaljujući ustrajnosti Udruge proizvođača autohtonog livanjskog sira „Cincar“, taj najveći livanjski brend je zaštićen je prije dvije godine. Agencija za sigurnost hrane BiH izdala je rješenje o zaštiti njegove izvornosti, najavljena je i skora mogućnost njegovog izvoza, no to se ni do danas nije dogodilo..’
* Vidi ti bruke i bezobraštine EU, prošaputao je ‘Šmit’ pa udario šakom od hastal. I od stol također. A onda je kao što je i uvijek od riječi obećao da će se lično založiti da se zaštita ispoštuje i da se EU rampe dižu da prostite čim kamion sa sirom krene prema Alpama. Šo bi švicarske ovce bile bolje od bosanskih, nema šanse? ‘Ako neće milom i rješenjem Agencije, hoće silom’. Pa dodao –‘na moj način‘. I pojasnio. ‘Koliko sutra, prekosutra, ja ću, ali dok još provjerim neke okolnosti otvoriti moju ladicu gdje držim ključeve Bonskih ovlasti, pa da vidimo kako će se onda sir prodavati po Evropi zaštićen da ne može bolje. Ja ću im to nametnuti jer imam moć i preporučujem im da me ne probaju i ne provociraju’. Ima da ga ima bar u Bonu a za ostatak EU će movidjeti.’
* Kad je čula Benjamina kako nešto što je ‘zaštićeno’ opet postaje i ostaje isto kao i prije i nezaštićeno, poslala je odmah kratku poruku prijatelju Sarajeva i države sa ‘smajlićem’ i sa dva plava srca.
‘Uz tebe sam, hvala ti na svemu’, očekujem od tebe da kao za taj sir iz Livna isto uradiš i sa sarajevskim ćevapima’. Primjetila sam da zaštićeni naši ćevapi, naše autentično blago teško pronalaze put do EU gladnih stomaka, i dalje se tamo prže oni nezaštićeni’.
* Nije napisala ali se vidjelo u njenom osmijehu da zna pravu istinu koju mu nesmije reći dok ne prođu ovi oktobarski izbori. Nije uputno da to čuju i građani, ali spoznala je u čemu je problem.
Naime, ako se zaštiti samo ćevap bez somuna, crvenog luka i malo kajmaka, to ti je kao da maštaš o ribi bez bicikla. Kao da gledaš Benjaminu kako pedala biciklo Vilsonovim šetalištem a mašta o fasadama opštine Novo Sarajevo.
P.S. Imena i događaji u ovoj priči sasvim slučajno su-namjerni!
photo : Christian Schmidt sa vodstvom Livna i ‘Mljekare’. arhiv
