JA BRUKE OD ANELA DO ‘JUKE’ : U ljubavnim bošnjačkim medijskim bajkama naših sportskih zvijezda koje zbog ko zna kojih razloga zovemo ‘zmajevima’ iako obzirom na učinke u bh fudbalu i ‘patriotskom ušminkanom zanosu’ više liče na baščaršijske golubove, Anel Ahmedhodžić nije balkanski izuzetak …
* Poznat je ‘sindrom’ poznatih očeva sportista ne samo kod nas. Ova bolest je prisutna svuda ali kod nas obzirom na ustroj države, umiješanost religije i medije koji proizvode slatke domaće ‘sapunice’ ona poprima državni značaj i daje posebnu boju ovom našem društvenom talogu primitivluka i bijede. Mladi i talentovani bh fudbaler Anel Ahmedhodžić je samo jedan u nizu ove dijagnosticirane bolesne nacije u kojoj je dobrim dijelom i sam učestvovao. Podsjećamo, nakon što je nekoliko puta Ahmedhodžić došao po pozivu selektora da pomogne nacionalnom timu fudbala pa bez objašnjenja napustio i igru i selektora jer je ‘povređen’, izbila je već poznata trakavica koja ovih dana puni tabloide i drugu žutu bh štampu. Ahmedhodžić izrevoltiran javljanjem rođenog oca poput ostalih bh vedeta sporta iznio je prljav veš koji još smrdi po internetu i po svoj prilici se oprostio zauvijek od igranja za nacionalni tim.
* Prvi potez je potegnuo nekad odlični igrač ali nepoznat trener i penzioner Sergej Barbarez, selektor kojeg su u Sarajevu iskopali nakon nekoliko uzastopnih smjena u vrhu bh fudbala i višegodišnjih neuspjeha kojem je od igre ‘važnija ljubav prema Bosni’ ili činjenica da igrač ‘ljubi državni grb na dresu’ nego kako igra, kada je objavio da je Ahmedhodžić napustio tim i trening bez obrazloženja pred susret sa Nizozemskon pa onda sa Mađarskom, onda se u ‘sapunicu’ uključio Anelov otac Mirsad, da bi konačno i jedna od poznatijih bh ženki u kadar uskočila i Anelova supruga Cecilija-Ceca, inače po zanimanju botoksirana influencerica iz Crne Gore.
* ‘Sindrom očeva’ po kojem nezadovoljni roditelji poznatih sportaša ‘progovore’ nakon izvjesnog vremena i počnu kritikovati svoje gene i djecu zbog koji su koliko do jučer ‘ginuli’ braneći ih od kritka i ističući svoje zasluge u njihovoj karijeri osvanuo je na ‘slučaju’ Ahmedhodžića po sličnom receptu kao u sagi o Jusufu Nurkiću bh pravku među sportistima političarima i njegovom ‘idolu’ nekada a razbojniku i siledžiji kasnije. U nešto blažem slučaju i naprasno ugušenom traču, mogli smo vidjeti sličnosti i u medijskm obračunu oca zvijezde plivanja u BiH Lane Pudar, prije mnogo godina trakavica je uveseljavala raju i u raspravi oca Novaka Đokovića sa sinom Novakom, daleko prije i poznata tenisačica Steffi Stefania Graf je imala sličnu ‘epizodu’ sa svojim ocem.
Zbog čega i kako se stiče ovaj ‘sindrom’ naučnici i medicinska struka još nisu dali egzaktne podatke, mi nudimo one narodne, naše balkanske. Odprilike ovako. Do jučer kmet i siromah a talentiran postane bogat i Svijet se počne okretati oko njega. Novine, tv, magazini i sladunjave priče, bogatstvo i zanos, nova auta, kuće ili stanovi roditeljima ‘bez kojih ne bi bili ono što jesmo’, sve to iznenada prsne kao balon od sapunice kad u nama proradi ‘ono naše’. Kada uslijedi istresanje prljavog veša iz kupatila i pljuvačina ‘seljaka’ koji su s bogatstvom napustili svoje njive i brazde ali je ostalo selo u njima.
* Zna se, pisali smo o tome više puta, kako se to bore i ‘ginu za državu’ naši uspješni fudbaleri i sportisti koji su kao navijači uličari, batinaši i huligani uveli vjeru i politiku u svoje mladalaček strasti zaradi kamenčić slave i pokazivanja, Ahmedhodžić zato nije nikakav izuzetak već naše pravilo. Sam je dobio što je zaslužio i nije mi nimalo ni krivo ni žao što ga isti takvi primitivni i obojeni mediji koji su ga do jučer kovali u zlatnike čereče ovih dana na komadiće. Smatram da nije ništa drugačiji od Pjanića, Nurkića ili Amela Tuke i njima sličnima, i neka žanju što su posijali.
Radi podsjećanja, vidjeli smo kako je to otpočelo sa ‘slavom’ Ahmedhodžića koji je kao i svaki bh političar zaigrao na domoljubnu i vjersku kartu budalaštine. Koja po njemu uvijek dobiva. Vjera i država. Posebno mu je bilo ‘značajno’ ono klanjanje i padanje na sedždu kad doda pravilno loptu ili dadne gol, ili kad na nacionalnoj utakmici gdje predstavlja sekularnu državu BiH uturi ispod dresa majicu sa čestitkom Ramazanu, da ga što bolje vidimo i upoznamo, a što je činio i dobivao stranice slika i tekstova o ‘patriotizmu’, kao da je osvojio u ratu pola Bosne a ne reklamirao islamski praznik. Onda, tu je i vjenčanje sa crnogorskom napumpanom influencericom u koju se zatelebao kao pijani tetrijeb a ona pronašla zlatnog pijetla za ljetovanja po Dubaiu ili Monacu, koje je dakako obavljeno šerjatski jer Anel je vjernik i svi moramo to znati i ‘vidjeti’, pa smo dočekali nekakav ‘šehadet’ ceremoniju Sarajevu gdje mu žena ‘prima islam’ i uzima ime Nisa (valjda Enisa ili Mirhunisa, ko zna), što mu je donijelo epitet nenadjebivog ‘zmaja’ i pravog predstavnika našeg fudbala dok nacija bukvalno svršava od sreće jer je ‘još jedna njihova postala naša’ što je važnije od golova, onda rođenje sina i davanja mu imena, našeg naravno, ma svašta ponešto. Slike sa raskalašenih žurki Grčke ili Španije sa Nisom koja gola šeta i pokazuje Ceine tetovaže i preplanula bedra su samo kocka šećera na vrhu.
* Tu su i slike sa ocem na vjenčanju džamiji u Malmeu, pa zagrljeni razmjenjuju hvale i ponose, dok danas čitamo iz pera ‘zmaja’ Ahmedhodžića kako mu je otac, kao i otac Jusufa Nurkića razbojnik i batinaš koji ne voli žene, koji mu tuče mater a sve je to sakrivao do jučer. Pljunuti otac.
Kaljuga i jad i čemer. Otac ovog fiudbalera kao u svakj bošnjačkoj priči ‘fejsbuči’ pa za raspič idile okrivljuje Crnogorku koja je ‘zavolila islam’ tvrdnjom kako ga psuje i kako je ‘ubacila sihire’, cnu islamsku magiju na njegovog sina zbog čega sve ovo što gledamo u bošnjačkoj sapunici dodaje posebnu težinu. Jer, nije mala stvar kad pravoslavka upravlja sa šerijatskim džinima ‘na crno’.
* Ahmedhodžić kao ni mnogi prije njega ne bi nikada podlegli ‘sihirama’ da nemaju mogućnost za te Božje stvari i ‘zmaj’ bi sigurno odigrao utakmicu za bh reprezentaciju da se imalo boji ne Boga već novčane kazne ili skupog ugovora. U svojoj stranoj reprezentaciji ne može muljati sa ‘povredama’ ili ljekarskim nalazima jer su tu pravila stroga, odmah ti oduzmu sa računa ogromnu lovu pa ti skikaj i snimaj mišiće ili tetive. Zato tamo uvijek puca od zdravlja. Kod kuće, on dolazi da ga vide u džamiji, u novinama gdje obavezno naglasi odakle potiče i koja mu je vjera a onda se sa ‘povredama’ vraća u svoje snove i carstva nebeska.
* Bosanski fdbal je odavno u raljama politike i posebno vjere islama, zato ćemo ovih sapunica imati još. Selektor Barbarez je kao što smo to naveli kao svoj glavni adut za odluku o ubacivnju igrača u igru naveo ‘ljubav prema domovini’ čime je u startu osvojio Sarajevo i dobio naklonost države, što opet znači da se vraćamo na početak priče, na naš balkanski prljavi nacionalistički duh. Nije, naime, grijeh voliti svoju državu, dapače, ali valjda je igra glavni adut a ne ljubav, međutim u BiH to znači i više od toga. Voliti državu znači iskazati i svuda pokazati vjeru, u protivnom si nevidljiv.
Uostalom, evo, vidjeli smo kako se ta ljubav na kraju završava. Tu je odprilike i bh fudbal. Jer, osim Barbareza koji da bi opstao u stolici mora poštovati ova nepisana pravila, tu je uz njega i njegov izvršni direkor Spahić, inače predsjednik Medžlisa Dubrovnika, u Hrvatskoj.
Da su bh mediji jače zlo i od vjere i politike, možemo se u to uvjeriti svaki dan i na političkom i na sportskom polju. Otišao je, eto, Ahmedhodžić ali napraviše novog ‘zmaja’ koji kao i Anel ‘prije svega voli državu’ i koji ljubi državni grb za sada, sutra će vjerovatno kad dadne gol i pasti na sedždu kao Anel Tuka kad potrči slavno i osvoji predzadnje mjesto. Riječ je o mladom fudbaleru iz američke lige fudbala/nogometa Esmiru Bajrektareviću koji je na utakmici sa Nizozemskom namjestio gol Edinu Džeki.
Već je medijski proglašen ‘zmajem’ a zna se i zbog kojih razloga. Dečko ‘poljubio grb države’ i naglasio da je vjernik i porijeklom izbjeglica iz ‘svetog bh mjesta’ što se posebno cijeni u reprezentaciji. Iako je bh ekipa izgubila utakmicu košarkaškim rezultatom, mediji su ‘zmaja’ smjestili upravo tamo gdje su i ciljali. Uz poznato naše geslo namještanja lopte za Džeku napisaše kako je ‘Nizozemce poslao po ćevape’. Da, i to po one od Benjamine Karić – ‘zaštićene’.
Naime, fasovali su utakmicu sa rezultatom 5:2 za gladne Nizozemce.
photo : Anel Ahmedhodžić i njegova ljuba Ceca Nisa – Marijana Mašić Cecilija, arhiv
