BAKSUZNO PREZIME SEFEROVIĆ : Mirko Pajčin, pjevač domoguznih, otadžbinskih i drugih sličnih pjesmuljaka ‘naše tradicije’ i duše poznatiji više kao Baja mali Knindža mora mijenjati ime – nije više mali nego Veliki, nagrađuju ga u Republici Srpskoj, obožava ga Vučić a dobro se kotira i kod Bakira Izetbegovića i Nermina Nikšića…
* Čim sam s početka bh rata odslušao popularni hit Mirka Pajčina znanog kao Baja mali Knindža ‘Dvor na Uni crkvica na brijegu‘ (’to je mjesto đe se Srbi legu‘), znao sam da je rođena patriotska domoljubna zvijezda nešeg podneblja. Da ne kažem legla.
Današnja zbivanja potvrđuju da je moje skromno poznavanje ‘naše tradicije‘ i domaćeg folklora, identiteta i zavičajnosti bilo sasvim na pravom tragu. Iako je leglo Srba iz pjesme usahnulo i, iako su u taj gradić nakon vjetra, oluje i štaznam čega još od tih vremenskih ratnih nepogoda doletile neke druge ptice pa grad izgubio Unu i ostao samo hrvatski Dvor, ništa to nije naškodilo Knindži, postao je istorija.
Popularniji je danas više nego onda i nijedan otadžbinski uranak, prelo ili patriotsko sijelo ne može se bez njega održati ni zamisliti, dok u kafanama i na radiu i tv, njegovi hitovi razbijaju bolove u plućima i duši. Onim najpatriotitskijim facama režu čak i vene.
* Hrvati su umjesto lika iz crtića, jedne od kornjače ‘nindži’ iz krševitog Knina, sebi smislili automat zvani Thomson, Bošnjaci, muslimani, Teletabisi, šta god da jesu osim što Bosanci nisu, pokušali su pronaći svoj lik u ogledalu kroz pjesmice Šerifa Konjevića (‘Vukovi sa Drine‘), Mahira Burekoviča (‘Mudžahedin turski sin‘) ili kroz himnice hadžije Dine Merlina pa još i Edina Dine Dervišhalidovića, ali nisu uspjeli kao što su Srbi i Tamo i Ovamo našli Baju Knindžu ili europejci na baterije svoga ‘kalašnjikova’. Knindža je za ove tri decenije bitaka po Krajini i preko Drine postao enciklopedija srpstva i junaštva, Krajinu kojoj je posvećivao po tri pjesmice dnevno (‘Srbi se nikoga ne boje‘) zamijenio je plač-kuknjavom (‘dao bih dukate i zlato da je staro na okupu jato, dao bih nebrojene pare da se vratim u Ravne Kotare’), ali ne može se do Knina, pa se onda pridružio Božićnim i srpsko-majčinskim krilima, balkanskim ratovima, Draži Mihajloviću (‘Đedo me je ugledao kako sliku gledam kradom, upitah ga je li djede ko je ovaj čovek s bradom..‘), da bi, kako je stvarnost nalagala za sve umjesto svojih i onih ‘njihovih’ okrenuo se evropskim i zapadnim diplomatama i na kraju došao do onog zajedničkog svima ‘nama’. Optužio je Josipa Broza. I za njive koje su puste, i za ratove, za inflaciju i sirotinju, ma za sve. ‘Gradovi su spaljeni, popaljeno žito, kriv je samo Tito, kriv je samo Tito..’
* Na kraju je počeo veličati sadašnje vladare i junake i uslijedila su priznanja i nagrade. Milorad Dodik ga je odlikovao ‘Ordenom Njegoša’, ‘Aca Srbine‘, srbijanski autokrata i mahniti psihički bolesni predsjednik Vučić se koliko jučer pohvalio sa Bajom Knindžom i obećao doći na njegov prvi slijedeći otadžbinski dernek. Samo zato jer je jedan srbijanski advokat uhapšen na hrvatskoj EU granici dok je u autu pjevušio pjesmu malog Knindže a otvorio prozor. I to onu staru i nenadjebivu : ‘Do Dinare niđe ne stajem: ‘Bojkotujem i piće i jelo dok ne vidim svoje rodno selo, rodnoj kući žuri moj karavan – ni avion njemu nije ravan..’. Karavan ga je odveo u zatvor 15 dana pa ‘Aci Srbine’ proradila emocija.
* Mirko Pajčin nije više mali nego Veliki, konačno su priznanja to dokazala a kako vrijeme u zemljicama nekadašanje Yugoslavije odmiče, postaje sve bolji i emotiviniji, jednostavno rođen za pobjede i nagrade. No, ne griješimo dušu, Pajčin je voljen ne samo u ‘državi’ Dodika koja je nastala prije ameba, vole ga i u ‘našoj krijeposnoj islamskoj državici‘ Republici Bosni ‘Federacijici’ koja nije nikad nastala jer je oduvijek postojala. I nije u pitanju samo kafana ili struja nekih ‘domaćih budala’, vole ga i oni koji ga javno pljuckaju a tajno ispod jorgana odvrću šarafe na radiu kad Baja Knindža zapjeva.
Nevjerovatno ali istinito, rade to ne direktno ‘da se Dodik ne dosjeti‘ već onako ‘naški‘ i posredno, pokušat’ će mo pojasniti.
Ide to preko nekakvog političkog SDA tipa kojem je ime Alen a prezime Seferović, koje je baš za SDA baksuzno. Podsjećamo, ubistvo Džanana Memića u Sarajevu od prije osam godina još je nerazjašnjeno a javna je tajna da je ovo djelo odrađeno u dogovoru ili po nalogu vrha SDA i njihovog tajkuna Alije Budnje, odnosno njegovog sina i SDA generala za pljačku u ArBiH Fikreta Prevljaka. Koji je, čim se počelo šuškati šiframa ‘seferović’, zgladio u Tursku. Kod Sakiba Mahmuljina. Kako god, mladić je svirepo ubijen a onda se u zataškavanje sjatilo sve što može pomoći (i pomoglo je, i još pomaže) od Policije do tužioca i vještaka pa sve do Sebije ‘Seb’ Izetbegović, koja je glavnu svjedokinju proglasila nesposobnom za svjedočenje, usljed amnezije. Umjesto pravog krivca za ubistvo, iskonstrisan je saobraćajni udes za koje potrebe su našli drugo auto i Romsku familiju Seferović, oca i sina, Ljubu i Bekriju, koji su tek nakon nekoliko godina oslobođeni krivice u ubistvu Džana Memića ‘u saobraćaju’. Još se čeka raspakivanje ove najveće pravosudne kriminogene trakavice na kojoj je davno ‘palo’ bh sudstvo i sav sistem pravne države.
* SDA izgleda voli to baksuzno prezime Seferović, pa je pronašla jednog sa takvim, Alena Seferovića u Tesliću, koji je i biznismen i poslanik u opštinskom vijeću, i koji nenormalno voli i obožava Baju malog Knindžu. I Dodika, jer se to dvoje ne razdvaja. Alen Seferović je tako podržao vladu Dodikove stranke u ovoj opštini, uslikao se i sa Bajom Knindžom i Dodikom, i još je poslanik SDA vesele bratije u ovom gradu.
Seferovići su izgleda boljka SDA zelenbaća, ali nacijo, nisu samo oni nabrijani na Baju Knindžu indirektno. Prije nego će obući zeleni SDA dres, i Nermin Nikšić sve skupa sa Vojinom Mijatovićem, onim ‘bošnjačkim Sejfudinom Tokićem’ koji mlatara bh zastavom radi slikanja, sa tim ministrom Nikšića koji je u SDA ‘lideru’ zvanom Edo Junica (nadimak zaradio zbog dijeljenja bolesnih junica Srebreničkim povratnicima) Edinu Ramiću našao svog idola, i onom što stalno sipljivo kašlje na tv pa ne čuješ o čemu priča i što sjecka tikom na oku pa izgleda kao da se zajebava a on ozbiljan, i Nermin se uslikao sa Alenom Sefererovićem 2020. i primio ga u jato SDP trkača na funkcije, sve se nadajući da će ih patriotski predstavljati u vlasti Teslića. No Alen se odlučio kao i svaki papak uz bolje uslove (tržišne, naravno) upisati u SDA saffove gdje je ove godine kao i svaki preletač i politički jebivjetar tu našao sebe. I Baju Knindžu. I ‘Baju iz Laktaša’ Dodika, obojicu. Dakle, ni SDPovim komunjarama koji glume partizane Baja Knindža nije mrzak, Alen Seferović je to pokazao.
* Da nije bilo optužnice koju je tužilaštvo objavilo ovih dana protiv predsjednika SDS stranke i načelnika Teslića Milana Miličevića, ne bi još saznali za ovu ljubav prema Seferovićima i prema Baji Knindži. Optužnica navodi da je prvak SDS Karadžićeve partije koja je prije Dodika bila u vlasti sa SDA i HDZ, reketirao SDA tribuna u Tesliću ‘Baju’ Seferovića i ucjenjivao ga za poslovni prostor, ovaj već u medijima tvrdi kako je optužnica namještena i kako iza nje stoje Seferović i SDA. Koji je, kako tvrdi Miličević, bio glavni organizator izborne krađe u Republici Srpskoj u vrijeme referenduma, koji je proveden kako bi se on kao načelnik smijenio a umjesto njega došao u stolicu kandidat Dodika.
* Vidite, prst sudbine – hoću reći Baje Knindže je upetljan u sve i skupa sa prezimenom Seferović primamljiva je priča i za SDA i za SDP.
Baja zbog toga pod hitno mora mijenjati svoje umjetničko ime. Alen Seferović ne mora ništa, jer prezime donosi uvijek neku novu teoriju o njegovoj važnosti. Osim ako ne promijeni opet stranku. Za sada brani i prezime, i Dodika i Bakira. Baju najviše.
photo : gore – SDA Alen Seferović u zagrljaju sa Bajom malim Knindžom, desno – u saffu sa Nerminom Nikšićem i Vojinom Mijatovićem, dolje – odmah iza Dodika i Željke Cvijanović u Tesliću, arhiv
