Sa četiri godine starosti SDA mutant Haris Zahiragić je gledao političke snimke i učio o genocidu, kasnije je u pubertetu prešao na igrice sa čakijom

 

Ima ona stara ‘njihova’ izreka koja kaže ‘dokon pop i jariće krsti’ ali se može odlično primjeniti i na ‘naše’ političko stado, iako sve što nije ‘naše’ treba izbegavati. Gdje svaki dan, svako iz ergele ‘dužnosnika’ i političara ima i mora nešto izjaviti za gladne i žedne medije i još žešću raju. Da bi dokazao da radi, vodi bitke, spašava državu.
Po onoj ‘vidjela žaba da se potkivaju konji pa i ona digla nogu’, jučer ti je tako Zahiragić jednostavno ‘digao nogu’. Ma šta jednu, obje je podig’o do nebesa.
Mora se, sutra je dan ‘ŽNJ’, sutra se donosi Rezolucija na East Riveru i nacionalna je sramota ne oglasiti se o tom događaju.

I desi nam se Zahiragić, naravno sa podrškom Rezolucije. I, dobro, to je o. k, međutim ne bi Hare bio Zahiragić da ne opali uvijek nešto slasno i masno, treba održavati ‘fejs’, a mi žedni i gladni Harisa pa navalismo da se okrijepimo lajkovima i aplauzima. Kaže Zahiragić u sklopu lemantiranja o Rezoluciji i ovo, citira se, mora se.

“Jučer je patrijarh SPC u Hramu Svetog Save ‘blagoslovio’ Milorada Dodika i Aleksandra Vučića za borbu protiv UN-ove rezolucije. Žao mi je to bilo vidjeti, ali nisam ni najmanje začuđen. Iako sam tada bio mali dječak dobro se sjećam snimaka na kojima sveštenstvo SPC-a blagoslovljava srpske dobrovoljce prije izvršavanja genocida i drugih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini nad bošnjačkim narodom. Zašto se toliko bore protiv Rezolucije koja je ‘kamilica’, to jeste koja je potpuno izbalansirana i ‘mlaka’?’

Da čovjeku zastane dah nad ovim čudom od SDA zastupnika i još većim čudom od djeteta i insana. Koje majka više ne rađa.
Još u dobi od četiri godine dok su se dojenačke bebe kakile i piškile u pelene ili sa prirodnom radozalošću ispitivale svoje umirisano i okupano tijelo a posebno međunožje, naš Hare je gledao predratne snimke i spremanje ‘genocida i drugih ratnih zločina’ od strane Srpske Crkve i četnika. Naime, prema dokumentima o rođenju Zahiragić je rođen 09.11.1991. godine, tačno na vrijeme da upamti sve što se pripremalo našoj državi.
Iako on sebe naziva ‘dječakom’, u toj dobi je bio samo napredna i patriotska SDA beba, zbog čega ga nisu zanimale majčine ruke, piša među nogama ili kakve igračke, već suprotno, razmišljao je i dumao o genocidu i ‘ostalim ratnim zločinima’ po BiH. Kasnije će postati dječak i preći na suptilnije igračke kao što su nož ili čakija, sa kojima se igrao u WCu škole parajući kolegu poslije zahodskog sranja, ali to više nije bitno, to je već istorija.

Na isti načinje i Reuf Bajrović još jedno dječje bošnjačko čudo gledao ratne snimke i govor ‘izdajnika Fikreta Abdića’, i u startu je znao šta će Abdić uraditi, ali naš Reufica je bio ‘star’ najmanje 12 godina pa mu se ime ‘autonomaša izdajnika’ urezalo u pamćenje prije nego je preko Beograda zgladio za Ameriku. Šta bi tek upamtio da je bio beba kao Zahiragić, nije uopšte za priču.

O ovim dječjim čudesima se bh naučnici još nisu bavili a trebali bi jer ovakvo bogatstvo biologije i nauke se ne smije prepustiti zaboravu. To treba istraživati budući da ovakvi dječji fenomeni nisu u BiH rijetkost ili incident, već prirodan pojava. Podsjećamo, o ratu i ratnim događanjima i o genocidu je upamtio dosta toga i sadašnji stanovnik zatvora srebreničanin Fikret Hodžić ‘malinar’, a što je sve ispisao u svojoj knjizi ‘I ja sam iz Srebrenice’. A rođen 1985. godine, što će reći da je početkom rata bio ‘dječak’ skoro koliko i Zahiragić.

Ako naučnici ne mogu pomoći Zahiragiću, što je sasvim očigledno, onda nema druge nego pozvati u pomoć kakvog hodžu ili hafiza. Do tada – krstimo jariće i pijmo Harisovu ‘kamilicu’.

photo : Haris Zahiragić Sarajevo, arhiv