Žene pod zemlju, sebi spomenik : niko nije odgovoran za više brutalnih slučajeva femicida u Tuzlanskom Kantonu i u BiH generalno, umjesto odgovornosti vlast preko udruženja građana podiže ‘spomenik ženama’ u Živinicama. A kad će takav spomenik u Gradačcu?
– Nema veće ironije sudbine od ove inicijative ‘udruženja građana’ u Živinicama da se u toj opštini sagradi i postavi ‘spomenik bosanskoj ženi’. I nema većeg dokaza dokle su vlasti u BiH zglajzale sa zakonskog i moralnog kolosjeka i koliko je sistem bahat i van kontrole.
Navodno, udruženje građana podiže ‘spomenik bosanskohercegovačkoj ženi’ a vlast je sve ‘aminovala‘ i spomenik će uskoro biti postavljen. U obliku je tulipana i sa bojama zvanične zastava BiH koju su, jer to je u BiH obaveza ukrasili i optočili detaljima one ratne i zabranjene zastave – ljiljanima, a u vrhu zaokružili da izgleda kao ‘musala’, inicijatori ovog projekta su dr. Suadina Strašević i Adisa Mujezinović. U obrazloženju ideje kažu da je, citiramo, ‘tulipan simbol nade i obnove, naglašava značaj i ulogu bosanskohercegovačkih žena kroz historiju i jedinstveni je simbol i oda svim ženama koje su, svojom snagom i hrabrošću, oblikovale našu zajednicu i ostavile neizbrisiv trag”.
Iako je ideja možda plemenita, morbidna je, evo nekoliko natuknica zbog čega.
Spomenik će biti postavljen u Živinicama, u opštini koja pripada Kantonu Tuzla gdje su se, kakve li ironije, desila najstravičnija ubistava žena u istoriji BiH, u Kantonu gdje niko od Policije, do komesara ili ministra policije u Kantonu za femicid nije odgovarao. Podsjećamo da je u Gradačcu koji pripada tom Kantonu brutalno i ‘u živo’ ubijena Nizama Hećimović, a slično je skončala život i žena u Brčanskoj Malti u Tuzli Amra Kahrimanović.Prvu je ubio ‘odranije poznati’ bandit i ubica koji je surađivao i šurovao sa Policijom, drugu je likvidirao policajac službenim pištoljem kojeg nije smio nositi u vrijeme odmora a nosio je i ubio.
Samo ove godine u BiH osim Tuzle koja je postala prepoznatljiva po femicidu, a slijedi je Sarajevo, ubijeno je brutalno šest žena, među njima je i ubijena Emira Maslan iz Sarajeva ubijena pred djecom i u ‘sigurnoj kući, dok je u zadnjih deset godina broj ubijenih žena u BiH dostigao frapantnu i poražavajuću cifru od 71 žrtve. Ove podatke su prikupile civilne organizacije jer ‘zvanične ustanove’ još nisu podatke ‘objedinile isredile’, ma šta god to značilo. Ne žuri im se, biće toga još, nažalost. Ni u Sarajevu a posebno u Tuzli, niko iz Policije, ministarstva ili bilo ko od komesara nije odgovarao niti je suspendovan. Poslije svakog ubistva su ovi stranački uhljebi u uniformi paradirali i obećavali ‘poduzeti sve mjere’, od kamera do ‘istraga’ ili promjene zakonskih propisa, ništa se nije desilo. Zbog toga ovaj spomenik ili ‘oda ženama’ kako su ga nazvali nosioci ideje a kojeg je vlast prihvatila i odobrila, više ‘oda sistemu i vlasti’ nego žrtvama. Makar spomenik bio od zlata a ne od granita i u bojama zastave, koja samo bojama podsjeća na državu.
Ta zastava ih je i ubila. Odnosno oni koji se kao ‘patriote’ kriju ispod nje, oni su ubice.
Kakav nam je sistem i obraz, mogli su spomenik komotno postaviti u Gradačcu ili u centru Tuzle, ništa ne bi promijenilo u ovoj morbidnosti od naroda odmetnute vlasti. Žene su pod zemljom tamo gdje im je i mjesto a vlast iznad zemlje, i dalje je vlast.
To je onda spomenik’ i ne izbrisiv trag’ njima a ne ženama.
photo : spomenik bh ženama, Živinice, arhiv
