Parada ponosa u Sarajevu iako cenzurisana i ignorisana od strane rođene ‘evropske demokratske’ vlasti Grada održana bez incidenata uz američkog ambasadora na čelu kolone, sa velikom policijskom zaštitom, te zastavama Palestine i posterom ‘Vučka’ kao dodatnim mjerama obezbjeđenja.
Ovogodišnja parada LGBTI populacije glavnog bh grada peta po redu po dglavnim motom ‘Volim da se ne bojim’ završena je sa manjim sitnijim incidentom kojeg su mediji i vlast prekrili, velika većina sarajlija i sarajevske vlasti ‘aminuju’ (uče dove) kišu. Da Svevišnji opere ulice od ‘prljavštine’ i da nam ponovo zasijaju bajramsko čistoćom, da gradska čistoća ne prlja i ne troši svoju vodu.
Razumljivo, nije bilo većih icidenata i opasnosti po mnogobrojne učesnike (kažu da ih je bilo blizu 3,000 u povorci), budući da su imali označeno kretanje, ogromnu policijsku zaštitu i na vrhu kolone američkog ambasadora u bih Murphya te nekolicinu iz sarajevske vlasti, svega dvoje troje (ministar Forto, Duška Jurišić i jedan nebitan tip iz zelenog SDPa društva, tek da se može sutra reći ‘i mi smo podržali i podržavamo sve građane’). Na skupu podrške primjećen je i Srđan Puhalo sociolog iz Banja Luke i stalni komentator događaja u BiH.
Grgutava Reisova načelnica i poznata ‘zelenkapica’ Grada Benjka Karić je paradu ignorisala a prema njenoj zamjenici Anji Margetić za koju se po prvi put čulo na paradi da postoji, vlast je protiv ove parade. Ništa novo. Benjamina čuva baklave i lizalice za drugačije događaje u Sarajevu čime se ‘brine o svim građanima’ ako su muslimanske provijencije, neće da se zamajava sa ovim pošastima koje nisu u domenu ‘naše islamske tradicije’. Ministar Konaković javno poznat kao protivnik ‘naših LGBTI vrijednosti’ zgladio je u dijasporu i vazi po džematima Evrope o Rezoluciji o Srebrenici, Nikšić Nermin odsustvom i šutnjom moli Boga da ga niko ništa ne upita da ne ‘izađe iz hatora’ (da se ne zamjeri) Reisu. Bakira Izetbegovića ne treba o tome ništa pitati, treba umjesto toga pročitati šta o paradi misli i zbori njegov podpredsjednik dubokoumni i notorni Zahiragić.
Ono najinteresantnije, obezbjeđenje nije dozvolilo nošenje političkih obilježja osim zastava i šalova te parola Palestine, što je bio dodatni razlog da ne bude incidenata, dok je organizatorima parade poslužilo kao motiv i razlog za geslo ‘protiv nasilja’. Parada je bila ujedno i prosvjed i isticanje zahtjeva uz glavu parolu i geslo parade ‘Volim da se ne bojim’, paradom su defilovale interesantne i domišljate parole. Pored onih o ‘radničkoj klasi’, izdvajamo parole i uzvike “Free, free Palestine’, palestinske šalove, natpis ‘iznad Tešnja zora sviće, naša ljubav vječna biće’, kao i jednu sliku-simbol sarajevske olimpijade 1984. Vučka i njegov poznati ‘victori’ stav i osmijeh.
Upućeni su i zahtjevi vlastima koje će vlast pročitati i zaboraviti, naprosto ignorisati, jer zna se već mišljenje vlasti i zvaničnog Sarajeva o ovom ‘pederskom događaju’. Kojeg nisu smjeli zabraniti ali ga nisu zvanično ni prihvatili.
Najkraće, organizator ovog defilea se sam potrudio pored velikog broja policajaca da šetnja prođe bez problema : vješto se sakrio iza Palestine, američkog ambasadora pa čak i Vučka i ukazao da će ovaj dio bh populacije još dugo cenzurisano šetati i tražiti svoju zaštitu. I s pravom. Ko će dići ruku na osobu sa palestinskom zastavom ili na našeg ‘Vučka’ po čemu je Sarajevo poznatije od svih svojih vlastodržaca.
Ipak, i to treba naglasiti, za razliku od drugih gradova u Regionu pa i u BiH u Republici Srpskoj, šetalo se, pjevalo i ponosilo u Sarajevu.
Po onom starom i davnom vicu partizana. ‘Hoćemo li drugovi? Hoćemo! Moramo li drugovi ? Moramo. E, onda hoćemo – jer moramo.
photo : detalj sa parade ponosa ‘Volim da se ne bojim’ Sarajevo, arhiv
