Gramzivom, bestidnom i bezobraznom politikom bošnjačkih vedeta potamnila i Rezolucija i Dolina bijelih nišana u Potočarima : direktor groblja Suljagić ugrožen od brata Hamdije Fejzića, zvanično Sarajevo kao i uvijek razgrće kosti žrtava i Potočare pretvara u izbornu političku arenu.
Nekada davno, dok se vodila ko zna koja po redu izborna bitka za stolicu načelnika u Srebrenici, bošnjački nacionalsta i politički preletač u krilu SDA i IZ BiH Suljagić skupa sa Ćamilom Durakovićem poznatim lovcem na fotelje izbacili su slogan ‘Moja adresa Srebrenica’. Tako je imenovana i posebna udruga specijalno za izbore u ovoj dolini tišine i smrti putem koje su se preturale kosti žrtava i ‘fatali’ glasovi. Nakaradno ime samo po sebi, budući da pola tih lovaca na bošnjačke funkcije uopšte ne živi u Srebrenici a decenijama gine za povratnike i žrtve uz još ondašnji nakaradni zakon o prebivalištu (koji odavno nije na snazi) po kojem su se autobusi Bošnjaka iz Sarajeva i okolice te iz Sandžaka registrirali u Srebrenici i sa ličnom kartom u džepu glasali u ovoj enklavi a udobno stanovali umjesto u džamijama gdje navodno prebivaju daleko od Srebrenice. Da i ne pominjemo notornog Ramiza Salkića koji decenijama putuje u mrsku Banja Luku na posao iz Tuzle, spomenimo neke ‘viđenije’, kao što je npr. Duška Jurišić sadašnja doministrica u Sarajevu ili umrli muftija Zukorlić iz Novog Pazara, iz ‘srca otrgnutog’ našeg zavičaja.
Pisali smo o toj igranki bošnjačkih pulena i ‘gazija’ ali smo pravi naziv te i takve udruge zamijenili imenom iz ovog naslova, i ne bez razloga.
I ove, kao i svake izborne godine, dešava nam se ista priča, ali je sve manje povratnika i bošnjačkih predstavnika u vijeću opštine Srebrenica i nema više zakona o prijavi prebivališta u džamiji u Srebrenici i izbornih ličnih karata, ali zato ima izbora i zinulih guzica na fotelje koje progutaše silnu ‘borbu’ za žrtve genocida, za povratnike i sve ono što nam svakodnevno serviraju kao domaću lektiru ili Reisov ‘farz’.
Umjesto da se predloži jedna kandidat i pojačaju šanse u borni protiv načalenika ‘Vlaha’ kako Reis Kavazović oslovljava srpskog načelnika Srebrenice, u Srebrenici ih ravno četiri ili pet. Ne mogu se stranke dogovoriti pa bi svaka ‘svoga’ načelnika vidjela u fotelji, ima i tobože ‘nezavisnih’ a svi zavisni do grla. Iako na ovaj način u startu izbijaju svaku mogućnost ionako krhkog glasačkog biračkog tijela za Bošnjake, važnija je stolica od Srebrenice.
Ništa novo, već poznato licemjerno šibicarenje i rovarenje, prepisano iz čitave BiH, i uz tolike kandidate srpski predstavnici mogu unaprijed slaviti. Gdje su sad Resiov haram’ i fetva Bošnjacima kao onda Srbinu i ‘Vlahu’, gdje su silne ‘crvene linije’ koje se neće preći, gdje su nekakvi šehidi klinci palci? Nema ničega.
Zapravo ima, još je nešto slađe u javnosti a to je javna svađa direktora groblja i MC Potočari Emira Suljagića i Hamdije Fejzića predsjednika Upravnog odbora za obilježavanje 29. godišnjice genocida 11. jula, navodno ‘nezavisnog kandidata za načelnika’. Suljagić je Fejzića nazvao ‘najvećom štetočinom Potočara i Bošnjaka te objavio da mu prijeti i ugrožava život, Fejzić je sve negirao i predložio Suljagiću da se umjesto u Bratuncu ili u Sarajevu prijavi na stanovanje u Srebrenici pa da se ‘onda bavi političarenjem’. Očigledno Fejzić nema podršku Suljagića u dolazećim izborima pa je negdje ‘puklo’. I što je najgore, kad jednom ‘pukne’ teško je to zakrpiti.
Uglavnom, SIPA i tužilaštvo istražuju ove prijetnje a ‘najveća štetočina’ održava sastanak i pojašnjacva da je sve spremno za 11. juli.
I mi moramo, i trebali bi vjerovati toj i takvoj ‘štetočini’ i štetočini većoj od Fejzića a zove se Suljagić, jer tako nam je zapisano. Zbog čega su pojeftinile sve naci i fašizodine objave direktora Suljagića koje bljuje godinama po medijima (zbog čega su ga već saslušavali u SIPAi skupa sa jaranom i trovačem bh medija Reufom Bajrovićem i Bakirom Izetbegovićem a on se sakrio iza žrtava, proganjaju ga kaže jer brani genocid i žrtve i slagao u trenu) kako je ugrožen od Srba a ‘ispade’ da ga ugrožava brat Fejzić. Potočari i 11. juli su ovakvim trgovinama kostima žrtava davno pojeftinili. I ispolitizirani, i iskompromitovani i pretvoreni u političku slikaonicu za političke guzonje domaće i strane produkcije. Sjetimo se samo kako je Ćamil Duraković dok je bio načelnik uslovio održavanje komemoracije 11. jula 2015 puštanjem ratne lopine i zločinca Nasera Orića iz pritvora u Švicarskoj gdje je bio uhapšen, i odmah će vam biti jasno koliki značaj imaju nama Potočari a koliko je velik Orić.
Ovom svađom i tračarenjem Suljagića eto pojeftinio je i srebrenički cvijet (njega je doduše davno istopio u biznisu ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić) ali i izvikana Rezolucija UNa o genocidu u Srebrenici, ali ne zbog žrtava i 11. jula već zbog stolice načelnika, plata i benefita iz političke kaljuge izbornih krokodila. Dok će ostati zabilježeno da će ovogodišnju komemoraciju odobriti i voditi ‘najveća štetočina Bošnjaka i Potočara’ Fejzić skupa sa direktorom koji je načisto ugrožen od brata Bošnjaka koji mu ‘prijeti srmću’.
Kao što broj žrtava na kamenu u Potočarima ‘nije konačan’ isto tako su besknačne i bošnjačke poznate sujete, licemjerja i permanentna trgovina kostima živih i sudbinom ono malo povratnika koje u Sarajevu i u Potočarima iskorištavaju do besvijesti.
photo : Emir Suljagić direktor MC Potočari i Handija Fejzić predsjednik Odbora za održavanje komemoracije i kandidat za načelnika Srebrenice, arhiv
