Ko je Bošnjak koji je osuđen za negiranje i uvredu žrtava genocida Hamdija Kocić čije sakrivanje identiteta od strane Suda i medija ugrožava identitet Hamdije KOČIĆA predsjednika udruženja ‘Matica BiH’ u Švicarskoj?
Nije uputno u predmetima optuženih za negiranje genocida i izazivanja mržnje objaviti sliku i bliži identitet optuženog ili osuđenog, međutim obično se to čini, svaki dan to vidimo. Posebno kad je presuda pravosnažna, nema se tu šta sakrivati.
Međutim u BiH je sve mimo logike, jučerašnja objava kako je Hamdija KOCIĆ (ovo naglašavanje prezimena i slova činimo upravo iz razloga zbog kojih pišemo ovaj tekst, op. Cross) pravosnažno osuđen uslovnom osudom na godinu dana zbog krivičnog djela iz čl. 145 a KZ izazivanja nacionalne, vjerske i rasne mržnje, razdora i netrpeljivosti prava je pravosudna i medijska ‘zbunjola’. Uz vijest iz Opštinskog Suda u Sarajevu umjesto bližeg identiteta osuđenog (čak i onog blentavog pokrivanja samo očiju) ‘presudom koja je pravosnažna’ (što valjda znači da se ili odrekao žalbe jer je postigao famoznu bh nagodbu sa tužiocem i sudijom ili je istekao rok za žalbu na presudu i niko se nije žalio) javnosti se servira sadržaj inkriminisanog krivičnog djela ali umjesto slike osuđenog daju se sudski čekići, zgrada Suda ili Sarajeva.
Prema ranije potvrđenoj otužnici ‘naš’ Hamdija je 11. jula prošle godine u Republici Srpskoj ‘na dan ukopa žrtava u ulici Nikole Šopa pjevao pjesme koje veličaju Arkana te na javnom mjestu psovao Srebrenicu i vrijeđao na nacionalnoj osnovi’. Osjetljivo je postavljanje slike u ovakim situacijama međutim ovo sakrivanje identiteta Bošnjaka koji je, vidi paradoksa, osuđen među prvima za negiranje zločina i izazivanje nacionalne i vjerske mržnje i uvrede žrtava genocida, ugrozilo je identitet jedne druge osobe sličnog imena i prezimena.
U Cirihu naime djeluje udruženje ‘Matica BiH’ kojim rukovodi magistar ekonomije Hamdija KOČIĆ koji, koliko smo uvrdili, nema nikakve veze sa ovom optužnicom i osuđenim osim sličnosti u prezimenu ali zbog par kvačica u prezimenu i želje da se KOCIĆ zaštiti, svako onaj ko pokuša pronaći KOCIĆA dobije sliku KOČIĆA.
Bh nelogičnost i apsurd uz ovu vijest je ne samo ovo sakrivanje osuđenog samo zato jer je ‘naš’ i da se sramota manje osjeti već i zbog toga što je od preko 100 krivičnih prijava za ovo krivično djelo do sada napisano samo 5 optužnica a osuđen pravosnažno jedino Bošnjak Hamdija Kocić i prije njega 3 Srbina (Dušan Sladojević, Slavko Aleksić i Risto Lečić) na po pet mjeseci zatvora, za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti na području Višegrada i okoline, zbog pjevanja četničkih pjesama u Višegradu.
O visini kazne i praksi bh pravosuđa ne vrijedi raspravljati. Posebno o nagodbama koje su preplavile sudsku bh praksu gdje se država nagađa i dogovara sa kriminalcima svih vrsta od krivičnog djela silovanja pa do ratnih zločina ili terorizma kada se izrekne zatvor a osuđeni kaznu plati. Ovdje se ‘naš’ izvukao najvjerovatnije dogovorom uvjetom a ‘njihovi’ će platiti zatvorsku kaznu jer to zakon dozvoljava u osudama do godinu dana.
I ‘mirna Bosna’. Mirna – ne može biti nemirnija.
Šta bi na primjenu nametnutog Zakona o zabrani negiranja genocida rekao tvorac ovog propisa bivši VP BiH Valentin Inzko teško je dokučiti, ali se sa sigurnošću da naslutiti šta će na ovo kazati Milorad Dodik koji je u ovom broju od stotinu prijavljenih naveden najmanje pedeset puta.
photo ilustracija : sakrivanje identiteta, arhiv
