Tačno je da Dino Konaković kopira Aleksandra Vučića, međutim njegov ‘radni sabor’ ima sve izglede da postane klasični Bajramski ručak : za razliku od Vučića koji je ‘srpski svet’ osmislio sa patrijarhom, ‘bošnjački svijet’ Konakovića je zaobišao Reisa i Bakira
* Hodao tako i obilazio Bošnjake u vrijeme ovog Ramazana ‘evropske građanske’ države BiH hadžija Dino Konaković i ministar vanjskih poslova pa mu na ‘jednom iftaru u Podgorici’ sinula ideja da organizuje bošnjački sabor. Još kad su to ‘zatražili Bošnjaci u Zagrebu na iftaru’, Konaković je obznanio. Idemo na okupljanje. Pa zakazao ‘radni sastanak Bošnjaka’ u Sarajevu u hotelu ‘Hills’ 09. aprila ove godine, trećeg dana Bajrama, nakon što je sačinio listu za pozivnice.
I, prije nego će teklići Bakira Izetbegovića (kao Semir Efendić SDAov isprdak, recimo, predsjednik SBiH i načelnik i njegovi ahbabi iz iste stranke) i sam Bakir javno odbiti potvrdu dolaska, hadžija je požurio da pobije kritike i pojasni kako ‘nije kopirao’ Aleksandra Vučića i njegov najavljeni ‘Svevaskršnji sabor’ (u bošnjačkim medijima ozvaničen kao nastavak ‘srpskog sveta’) za početak maja ove godine, kojeg je ‘Aco Srbine’ zakazao skupa sa Dodikom u Banja Luci, sa jednog od njihovih čestih druženja marta ove godine.
Ma šta god Konaković iznio u odbranu svoje prepisivačine od Ace i Milorada, džaba mu je, njegov ‘radni sastanak i ručak’ je blijeda kopija njegovih partnera u vlasti i tipičan nastavak djelovanja ‘bošnjačkog svijeta’ koji u BiH egzistira i postoji. Po onom već poznatom što Srbi zagovaraju decenijama ‘svi Srbi u jednoj državi’, a što rade istim žarom i Bošnjaci i svojom politikom kao i Srbi odavno u tom ‘svijetu’ računaju na susjedne države u kojima ima Bošnjaka. S tom razlikom što Srbi to ne sakrivaju dok se Bošnjaci u stvaranju čiste islamske države vazda maskiraju u EU, u građanštinu u modernizam a rade po recepturi Srba i po Alijinoj ‘Islamskoj deklaraciji’.
* Vučić i Dodik su u Banja Luci najavu ‘Svevaskršnjeg sabora’ opisali ovako, prezentirajući ciljeve tog skupa.
“Na tom Saboru bit će donijete važne odluke o opstanku srpskog naroda na svojim ognjištima, njegovom ekonomskom napretku, očuvanju srpskog jezika i ćiriličkog pisma i zajedničke kulturne baštine”.
Konaković je za svoj ‘radni ručak i saborovanje’ predvidio ove razloge.
‘Zajedničko političko djelovanje izabranih parlamentaraca jedna je od ideja koje su predložene od kolega. Sve su to teme koje smo dogovorili na iftaru u Podgorici gdje je većina predstavnika stranaka već sjedila za istim stolom. Sve isto sam čuo i na iftaru u Zagrebu. Mnogo je važnih identitetskih pitanja, poput jezika, religije, tradicije, kulture, obrazovanja, historije i još nekih te da su EU integracije “naš zajednički cilj”…‘
Dakle, što bi rekli Sarajlije, i ono Vučićevo u Banja Luci i ovo Konakovićevo u Sarajevu je sve u ‘pet deka’ težine i mudrosti, može se Konaković pravdati koliko hoće, ali slab je đak, sve je prepisao. Njemu a i nama čak i naslov u pozivnici govori sam po sebi. Konaković je to naslovio sa “Položaj i status Bošnjaka u regiji”, što nam dođe kao ono Vučićevo ili Miloševićevo ‘Svi Srbi ujednoj državi’.
* Međutim, za razliku od ‘srpskog sveta’ u maju, ovaj ‘bošnjački’ u aprilu je u startu osuđen da se pretvori u pošteno bajramsko žderanje poslije silnog gladovanja, evo i zašto. Konaković nije ‘bošnjački sabor’ dogovorio sa Reisom kao što su to Vučić i Dodik uradili sa Porfirijem, nije se ni konsultovao sa Bakirom Izetbegovićem prije zakazivanja skupa, a što je na samom početku bez obzira na krah i pad SDA mafije znak da će ručak biti više bošnjački a manje ili nikako svebošnjački. Istina je, da je čak i Reisa stavio na listu, a nije, ili da ga je čak i pitao za dozvolu, ili dogovorio skup sa Bakirom, opet bi bilo isto. Ovaj dvojac Reis i Bakir su tek sada nakon ispadanja SDA ‘iz igre’ postali još veća braća nego ranije i bez njih se nikakvo liderstvo Bošnjaka, na žalost, ne može graditi. Ali, kad je već tako, onda Konaković nije ni trebao ulaziti u ovu svebošnjačku avanturu, mđutim njegov ego i samodopadnost te želja da i on jednog dana postane Bakir, nadvladali su taj racionalni razlog. Stoga, čim su njegove pozivnice poslane, uslijedlo je poznato mininiranje. Radi agencija Reisa ‘MINA’ a radi i centrala u Spahinoj.
Bakir je već putem svojih teklića kao što je Semir Efendić a kasnije i sam izričito odbio dolazak, neki kažu čak i pocijepao pozivnicu, uz već poznate razloge Sina Prvog Bošnjaka Alije. Prafrazirano, Sve što je uz Konakovića je ‘izdaja države’, vlast ‘trojke’ je sve izdala i dala Čoviću i Dodiku. Prava suština je ta da se Bakir ne odriče liderstva. Da je on, Izetbegović mlađi zakazao ovakav skup, sve bi bilo drugačije. Konaković je obećao da će u cilju pomirenja Bošnjaka čak i ‘unositi stolice’ i ‘sjediti sa svakim’, međutim, džaba, taman kad bi i Bakira i Reisa unio ‘krkače’ za stol, oni bi otišli.
* Ima u ovom pozivu za ‘bošnjaki sabor’ uz Bajram i još nekih naizgled nelogičnosti. Kao što je ova da na pozivnici nema Reisa, nema Nikšića (predsjednika SDPa, dok recimo poziv ide Rasimu Ljajiću poznatom SDPovcu Sandžaka i vječitom ministru u Srbiji) ili da nema Bećirovića, dok recimo Konaković poziva sina muftije Zukorlića izvjesnog tipa pod imenom Usame Zukorlić, pa neke Albance i Bošnjake Zagreba, Crne Gore i Kosova, čak i ponekog Turčina na službi u BiH. No iako kontradiktornosti, potezi Dine su u skladu sa skupom i sa težnjama i razmišljanjima Bošnjaka u BiH i samog Konakovića. I Konaković kao i Alija Izetbegović prije njega a Bakir uvijek, kao što to računaju Vučić i Dodik kad govore o jedinstvenoj teritoriji Srba u Republici Srpskoj i na Kosovu, u svojoj glavi ima i Sandžak kao sastavni dio buduće države BiH. I ne samo Sandžak, već svuda tamo gdje ima Bošnjaka. Kad ovim skupom na listi pozvanih ima više Bošnjaka van teriritorije BiH od onih u BiH, sve je jasno. A graditi jedinstvo Bošnjaka van države u očiglednom nejedinstvu u samoj državi, više je od političke ludosti.
* Nekakvo jedinstvo Bošnjaka koje je sebi ucrtao Konaković je na pogrešnim osnovama samo zato jer je on to zatražio, da je prijedlog došao od Reisa ili Bakira, sve bi bilo drugačije. Činjenica je da ovaj dvojac radi srcem i dušom na podjeli Bošnjaka više od Srba ili stranaca, posebno Amerikanaca koje za to optužuju i to sve zbog vlasti i moći koju su izgubili. Zato je zakazivanje ovakvog saborovanja čisti politički gubitak. Makar se Konakoviću odazvao i Sulejman Ugljanin, SDA šef u Sandžaku. Ako se pak skup i održi, biće zanimljivi zaključci, koji se već daju naslutiti. Oni o ćirilici, mi o bosančici. Oni o Republci Srpskoj a mi o Sandžaku. Oni neće u EU a mi kao hoćemo. Pa onda o identitetu kao da više ne znamo ko smo i šta smo, plus ubacujemo malo Evrope i eto veselja. Bože sačuvaj i zakloni.
Saborovanje Bošnjaka je inače osuđeno na propast i neuspjeh jer mi muslimani smo poznati svuda po Svijetu kao skup stotinu različitosti. Nas je teško držati skupa čak i za vrijeme džume, ali Bošnjaci ne odustaju. Postojalo je stotinu zahtjeva za saborovanjem ali održana su samo dva. Na prvom Bošnjačkom Saboru septembra 1993. u hotelu Holiday Inn u Sarajevu Alija nam je zbrisao ime i uveo Bošnjake u javni prostor nezakonitom odlukom i bez referenduma, te ubio put za opstanak nacije Bosanac, drugi i zadnji održan jula 1994 nije vrijedan pomena. Osim što na njemu kao i na Prvom Saboru nije prošla ideja o još tada ozvaničenju islamske države na teritoriju pod kontrolom ArBiH, a što su osujetili neki intelektualci BiH kao što su Nijaz Duraković ili Muhamed Filipović, zbog čega su i Alija i Haris Silajdžić bili vidno razočarani. Alija je to ovako prokomentarisao : ‘eto Harise, ovo nisu čak ni htjeli staviti na dnevni red’.
Ideja o islamskoj državi međutim nije nikada utinula i na tome se ‘radi’. Bakir i Reis sve polako a Tite mi, ni Konakoviću uz najavu ovog ‘trećeg bošnjačkog sabora’ ideja se plaho dopala i nije mu nimalo mrska. Dapače. Bošnjačko saborovanje sa regionalnim Bošnjacima uz domaće, ili sastančenje po hotelima na ovaj način su samo jedan mali dio te ideje.
photo : ministar vanjskih poslova Dino Konaković na vanjskom iftaru u Podgorici, ideja za svebošnjački sabor, arhiv
