Do promjena u BiH neće (se) ni lako ni brzo doći : smjena korumpiranih političara nije dovoljna, propise treba mijenjati

 

Jednom davno u Opštinskom sudu u Vel. Kladuši, dobri stari sudija Ale Pajazetović (koji je u ono vrijeme sedamdesetih od upisničara doškolavanjem uznapredovao do opštinskog sudije i koji nije odavno među živima a u peneziju je otišao kada je donešen propis da ne može obavljati posao sudije osoba koja nema pravni fakultet 1971. godine), izrekao je u toku krivičnog suđenja jednom lokalnom loli i kabadahiji misao koja je i sada aktualna, u ovoj fazi dugo očekivanih i najavljivanih promjena u državi BiH, ispunjavanju uslova EU, agendi i štaznam čega sve još ne.

Kad je optuženi zakukao na izrečenu kaznu i posumnjao u pristrasnost sudije, ovaj mu je ležerno odgovorio, citirajući ‘zakon’ u rukama:  ‘nemam ja ništa s tim, ja te ne kažnjavam, ova knjiga te kažnjava’.
Pojednostavljeno a zdravo razmišljanje koje smo mi ‘mlađi’ u ovoj Kući Pravde često citirali aktualno je i dan-danas u BiH, kada se na sva zvona rinta, galami i juriša na promjene, na konsolidaciju posrnule države, na borbu protiv krupcije, reformu pravosuđa i politike uopšte, kao o ‘preduslovima’ za ulazak u EU.

U tom pravcu Evropa zadaje s vremena na vrijeme pojedine ‘zadaće’ međutim bez sistematske izmjene propisa u BiH nema ništa od najavljivanih promjena, samim tim ni od ulaska BiH u EU, kao što nema ništa od čestih i mnogobrojnih zahtjeva bilo Evropi, Americi ili Visokom Predstavniku BiH da se sa političke scene uklone određene političke istrošene i korumpirane face. Razloga za smjenu ima ali iza njih po postojećeim propisima opet će doći isti ili slični njima jer ova postojeća garnitura na vlasti prije otimanja države od onog ‘mračnog komunističkog sistema’ pametno donijela zakone koji im garantuju pljačku, lopovluk, kriminal i nepotizam sa korupcijom do neslućenih razmjera, i zato jer je za ove tri decenije ‘umrežila’ svoje kadrove od Mjesnih Zajednica do BH Predsjedništva.
‘Jedan ode dva se rode’, jednostavno a logično je to ne skrivajući pojasnila hanuma Seka Sebija Izetbegović, Prva i Jedina Profesorica u Bošnjaka kod rasipanja kadrova SDA.

Dakle, od Ustava BiH do Pravilnika Mjesnih Zajednica promjene u propisima se moraju desiti inače će mo se ovako, kako ono reče premijer Novalić sa zakopčanim sakoom nakoso još dugo ‘igrati države’. Mi, raja i građani, kao statisti, oni u vlasti kao glavni glumci i protagonisti.
Očekivati da korumpirano Sudstvo, Tužilaštvo i Policijske i obavještajne organizacije odrade pravilno i zakonito svoj posao je ‘trgovina nadom’ (kao kad čekaš da rode šljive u voćnjaku ako ne bude mraza) koja je barabama u vlasti uz postojeći zakonski sistem odlična ograda za sve prljavštine i kriminal. Gdje mogu, da obrnuto parafraziram umrlog sudiju Pajazetovića, kad budu oslobođeni ili kad uopšte ne budu procesuirani, komotno uzviknuti : ‘sve je po propisu, ja poštujem ovu državu i njen sistem’.

A propisi su takvi i tako nakaradni da ne znaš odakle bi počeo citirati određene primjere, čak, ako ih neki i ‘kači’ i dotiče, ‘predstavnici u vlasti’ se dogovore i u čas ga izmijene. ‘Telefonsk’ ako treba, preko wibera ili skypa. One koji su dobri i primjenjivi, namjerno sudskom praksom izokrenu i protumače kako im odgovara.
Ako neki od njih promijeni nacionalnost kad zatreba, uz svaki izborni ciklus, Izborna Komisija ili CIK su tu ‘nemoćni’, propis im to dozvoljava. Dobiju nešto glasova i uđu u Parlament ili koju drugu zakonodavnu ili izvršnu vlast kao predstavnci jedne stranke, poslije izađu iz nje i postaju ‘nezavisni’ ili djeluju u drugoj stranci, sve po zakonu. Primaju ‘bijeli hljeb’, nekakve astronomske otpremnine, sve tako piše u zakonu, plaćaju sebi doškolavanje na štokakvim ‘unverzitetima’ i donose diplomu kakva im zatreba, sve je regulisano propisima, uz manje izuzetke koji se nisu očekivali. Nema vanrednih izbora u BiH – nema molim fino, tako kaže zakon, obavljaju po desetke funkcija i nema ‘sukoba interesa’, naprotiv ima udružene borbe za interes, neće da smanje plate, mogu izaći u WC ili na kafu u jeftini restoran sa morskom turističkom ponudom da izbjegnu glasanje, tako im je propisano. Mogu trošiti plate i prazniti i puniti budžet bez prethodnog usvajanja ako treba i dvije godine, zakon to dozvoljava, samo sjednu i donesu ‘odluku’ koja je iznad zakona. Stanovati u svom a naplaćivati državni stan, ne dolaziti na posao a naplaćivati vozne i autobusne karte, naplatiti ‘odsustvo od porodice’ a držati ženu za …ruke, sve mogu, sve je regulisano. Razriješiti načelnika opštine koji je to zaslužio, spletom propisa je ‘nemoguća misija’ i skupa, zakon nalaže pored određenog broja potpisa još i referendum, pa dodatne izbore, po propisima mogu dijeliti državne pare kako hoće, zapošljavati savjetnike i plaćati ih kako hoće, sve je zakon ‘pokrio’. Revizorske izvještaje o svojim nepodopštinama mogu a i ne moraju ‘primiti k znanju’, druge posljedice nema, tužilaštva to ne čitaju.
Ima toga koliko hoćeš. Svaki put kad se traži smanjenje njihovih benefita, ne ‘dogovore se’ i nema propisa koji će ih natjerati u ‘suru’, kad treba plate povećati, dogovor padne u sekundi i sve regularno. Kad se biraju po nekakvim Komisijama, direktorijumim, Fondovima, Upravnim odborima ili kad raspoređuju mjesta po dimplomatskim predstavništvima, zakon im načisto ‘ide na ruku’ jer su njihovi ‘preci’ to pravili za sebe i za vječiti ostanak u vlasti. Ne zovu ih džaba ‘Poslanicima’.

Možemo citirati ‘do horozova’, sve se svodi na isto. U statističkim podacima mito policajcu od 20 KM ili šumska krađa kao klasični bh primjeri korupcije zauzimaju prvo mjesto, silne ‘afere’ se svode na medijsko pranje kriminala i para, ratni zločini se stavljaju na vagu već dvadeset godina, oni ‘izvagani’ dobijaju plakete, zahvalnice i pare za advokate, sve legalno, tako nalažu ‘naši zakoni’, a zakoni se moraju poštovati. U Agenciju za borbu protiv korupcije možeš imenovati za predsjednika osobu sa ‘crne američke liste’ postavljene tu  upravo zbog korupcije kao što možeš na čelo Agencije za Visoko školstvo postaviti čovjeka čiji ‘privatni univerzitet’ uopšte nema akreditaciju a ‘posluje’ godinama, zakon  mu to dozvoljava. Ako snimiš kriminalca i to objaviš, po zakonu si optužen za nedozvoljeno tajno snimanje’, ako poželiš da neku informaciju ne proslijediš na zahtjev medija, nikom ne odgovaraš, zakon te štiti. Možeš biti osumnjičen ili optužen za najteže krivično djelo ali po zakonskom principu ‘si nevin dok se ne dokaže suprotno’ (nikad se ne dokaže), ti si idalje vlast, sve lijepo piše u famoznim bh zakonima, ako ti neko ‘kvari  koncepciju’ u bolnici, školi ili opštini, otjeraš ga sa posla, on će za par godina ‘dobiti na sudu’ ali nećeš ti platiti tu kaznu i zaostale plate, troškove i kamate već budžet, šta te briga ..

Lista nakaradnih ali veoma uspješnih zakona u BiH koji se primjenjuju je nepregledna i beskonačna, međutim nema brige, svaki ‘nosilac pravosudne ili tužilačke funkcije’ zna da je važnije ostati u stolici svoje stranke i na državnoj funkciji nego se brinuti o sirotinji ili propisu, zato padaju nakaradne i optužnice i presude.

Kada se ovome doda i prebrojavanje tripartitnih konstitutivnih krvnih zrnaca po Daytonu i Ustavu BiH pa se tome doda ‘vjerska komponenta’ koja je stopostotno involvirana u zakonodavni i državni proces, ugođaj je potpun.

Nema druge nego mijenjati propise, eto vidjeli smo da je urodila samo ‘plodom’ smjene ‘potkovanog’ Milana Tegeltije a dovođenjem Halila Lagumdžije, sve drugo je ostalo isto, kao u onom američkom popularnom filmu ‘Beskarjno dugi dan’ (Groundhog Day) , tako će biti i sa Izbornim Zakonom oko čije izmjene se vode ‘pregovori’ po kafanama već godinu i pol uz suradnju ‘međunarodne zajednice’, a još ne znamo ni šta su ni kako potpisali Bakir Izetbegović i Dragan Čović. Na održanim izborima u Mostaru vidimo da je ‘po propisu’, tamo je sve opet isto. Historijsko a naše.

Međutim, promijeniti propise je ‘drugi par opanaka’. Ovi, isti oni koji nam tri decenije zagorčavaju i oduzimaju sva prava pa i onaj na život kao sada u pandemiji corone, jedini su po postojećim propisima ovlašteni da te i takve propise izmijene i usklade sa potrebnim demokratskim i modernim sustavima. Ludost je i pomisliti a kamo li očekivati da oni to urade, toliko ‘blesavi’ nisu.

Zapravo nisu uopšte blesavi prepametni su.
Šta onda ostaje? Izlazak na ulicu po propisima BiH će se smatrati ‘terorizmom’ i rušenjem ‘legalno izabrane vlasti’ (iako uopšte nije ni legalna ni legitimna, znamo svi kako se to radilo u izborima), međunarodna zajednica se odavno srodila sa našom mafijaškom vlašću i permanentno nam servira ‘zabrinutost’ upućujući nas da to sami odradimo (kako kad će te uhapsiti za terorizam?) umjesto da iskoriti svoju snagu i da one koje je dovela i održavala na vlasti pomete na isti način.
‘Terorizam’ izlaska na ulice iako po formulaciji teške kvalifikacije i opasnosti se javlja jedinim rješenjem. Samo je pitanje ko će se ‘u ime političke partije’, bilo koje, usuditi postati prvi ‘terorista’ i stati ispred naroda. Bez toga, nema ni naroda. Zapravo naroda nema nikako, on je ili uljuljkan i uplašen u svojoj mentalnoj čahuri prošlosti koja mu svaki dan sipa hvalospjeve o ‘modernoj i prosperitnoj državi’, podijeljen namjerno po silnim udruženjima i sindikatima radi lakše kontrole, kako među studentima tako i među penzionerima i borcima, dijaspora dijeli sadaku nemilice i prepisuje domaću zadaću uz pomoć džemata i nekakvih ‘kulturnih islamskih centara’ a ‘međunarodna zajednica’ uvaljuje zajmove’  i zarobljava državu, oni kojima je to premalo – razgule vani.
Ne zna čovjek da li bi žalio ili zalio takvu sudbinu naroda.
Ja se opredjeljujem za ovo drugo.

Jer, Božica pravde Temida (kojoj se pravilno ni imena nije mogao sjetiti Bakir Izetbegović u nedavnom intervjuu) ne samo da viri kroz povez na očima (Bakir kao i uvijek laže ‘čim zine’ kad veli da ona ne vidi ko je od optuženih Bošnjak, Srbin ili Hrvat zbog poveza na očima jer joj je lično došapnuo kad je uhapšen njegov premijer Novalić za respiratore da ostavi na miru Bošnjaka Fadila, a ona progledala i poslušala), ona je u Bosni ne prespora a pravedna, već slijepa i bezobrazna.
photo ilustracija : Božica Pravde na radnom zadatku, arhiv