Kad Bakir Izetbegović sa Kazana izjavi kako se odatle ‘najbolje vide Kovači’, onda znači da nije trebao ni dolaziti na Kazane. Kad Bećirović i Komšić sa Benjaminom Karić propisno islamski pokrivenoj uče molitve Aliji Izetbegoviću uz 6. april ‘Dan oslobođenja Sarajeva’, onda to znači da je Alija bio partizan a da su partizani ‘džaba krečili’.
Glavni grad BiH Sarajevo je svečarski ukrašen i raspjevan.Više zbog Ramazana i 27. noći koja ‘oduševljava i nadahnjuje’ Benjaminu Karić, nego zbog 6. aprila – Dana oslobođenja Sarajeva, ali fanfare su na ulici, potrefili se datumi. Ždere se i pije, razbacuju se milioni i ‘vjerski patriotizam’ koji dominira nad državnim.
Istorija nas je naučila da su 6. aprila 1945. godine partizanske jedinice umarširale u Sarajevo i oslobodile ovaj grad, zbog čega je taj datum i zvanični dan slobođenja od fašizma i fašista, svake godine se ovaj praznik i proslavlja i dodjeljuju se nagrade i plakete.
Međutim, istorija nije učiteljica života, bh državnici i vlasti Sarajeva su je odavno pretvorili u obične i jeftine starlete u prekrojenoj i prefarbanoj istoriji učiteljici. Zato se svake godine uz 6. april polažu vijenci i cvijeće na Kovačima, glavnom šehidu ArBiH Aliji Izetbegoviću umjesto partizanima. Iako je uloga Alije u partizanima u najmanju ruku upitna i kontoverzna, nema nikakve osim namjerno bolesne logike da se ovim potezima Sarajevo pretvara u vjerski centar fašizma, stoga bi ovaj praznik trebalo ukinuti i prestati ga slaviti na ovaj način.
Zna se i zašto se to radi. Po zvaničnom političkom Sarajevu koji se nemušto prikriva i maskira, Muslimani su dan ranije, 05. aprila oslobodili Sarajevo ulaskom Muslimanske brigade u grad, a onda su sutradan ušli četnici i pobili ‘sve što je valjalo u Gradu’. Sve ustaše i suradnike fašista.
Kako je mudrac i vizionar Alija bi musliman a kasnije Bošnjak, onda se zna SDA red i zakon kojeg nastavljaju i SDP i drugi navodni antifašisti i ljevičari, po kojem se umjesto podsjećanja na heroje antifašiste partizane, ide na grob šehida Alije, koji je možda i sam oslobađao Sarajevo ali još nije dokazano, biće uskoro.
Degutantno je, bezobrazno i bahato ovo ponašanje državnika i sarajevske ‘evropske vlasti’ koji odaju počast čovjeku koji je ušao nespreman u rat, izdao Srebrenicu i žrtve, zbog kojeg je izgunulo na hiljade ljudi a raseljeno na milione, ali to je slika ‘građanske evropske’ BiH, gdje razne ‘cace’ i ‘ćele’ ratni zločinci uz Aliju dobiju državne počasti, budući da su sahranjeni odmah do njega. Slika Denisa Bećirovića i Željka Komšića uz muslimanski pokrivenu načelnicu Benjaminu Karić na kojoj ovi ‘ljevičari’ i sljednici multieničke Bosne uče dove partizanima na Kovačima umjesto da antifašistima i oslobodiocima Grada odaju počast na pravi i državnički način, samo je potvrda kuda ide BiH i dokle je potonula.
Na isti način je i podsjećanje na ratne zločine Bošnjaka na Kazanima, nad nakaradnim spomenikom Benjamine Karić odao i Bakir Izetbegović, kad se onomad jednom i jedini put popeo uz vrleti i neprohodnu stazu, ogledalo načelnice. Izjavio je kako se odatle ‘odlično vide Kovači’.
Ima uz ovaj praznik još nešto. Bošnjaci su 6. april odabrali kao dan početka opsade Sarajeva iz istih razloga kao što su za ‘dan šehida’ uzeli 9. maj, evropski dan borbe protiv fašizma. Tako uz ovaj datum morbidno proslavljaju početak opsade, šta bi drugo bilo nego veličanje i proslavljanje početka te ratne tragedije i nevolje. I, naravno, da izmiskaju istoriju da izjednače fašiste sa antifašistima.
SDA, Reis i njihovi klerikalni sateliti ne treba da brinu za sudbinu BiH. Ona je odavno ispisana. A Sarajevu nema spasa. Grad je sistematski i planski postao jednonacionalno leglo vjerskog političkog ideologizma i sastavni dio našeg svakodnevnog fašizoidnog folklora.
photo : Denis Bećirović i Željko Komšić na grobu Alije Izetbegovića uz 6. april, dan oslobođenja Sarajeva, arhiv
