Veliki moraju po svaku cijenu biti veliki : akademske mačke na grobu akademika Zukorlića i Abdulaha Sidrana
– Nema kraja ljudskim glupostima, beskrajne su i stalno prisutne. Da ne bi običan puk ostao neprosvijećen, svresrdno se trude i vjera i mediji, počesto imamo slatkaste priče sa kojima hranimo dušu, u njima nisu pošteđene ni životinje.
I opet, kao i ranije, mačke, ta divna kućna ili ulična stvorenja iskaču iz anonimnosti i postaju mit.
Ne, ne radi se o video-filmićima vlasnika i ljubavi čovjeka i životinje, ovdje kod nas, riječ je o vjerskom mitu koji je u čas obišao svijet, a u glavnoj ulozi su neimenovane mačke i grobovi umrlih.
– Jedva smo zaboravili mačka umrlog muftije političara Muamera Zukorlića ‘akademika’ (postao akademikom u svom privatnom ‘internacionalnom univerzitetu’ u Novom Pazaru, sam se tako proglasio) koji je preminuo novembra 2021. godine i sahranjen u brdima rodnog Titina u Sandžaku, u Srbiji, a evo nam se ponovo ukazao još jedan mačak, ma šta jedan, više njih, uz smrt i sahranu sarajevskog i bh akademika Abdulaha Sidrana ovih dana.
Podsjećamo, bezobrazna i ‘ćaknuta’ familija’ Muamera Zukorlića, muftije sa nekoliko fashion žena, dobrano nas je zabavljala sa smrću ‘vođe’, ‘ideologa’ i ‘mudraca’ muftije Zukorlića i sa mačkom koji je ‘danima opsjedano grob’, oni hoće reći mezar, umrlog muftije, anonimni mačak je postao polularniji od muftije. Te neće da ide, te dolazi svaki dan na grob i sve u tom stilu. A onda, familija na čelu sa sinom Osamom (Usame Zukorlić) objavi kako je muftija otrovan, pa onda kako se rade analize (čak su mrtvacu tajno uzeli krv i analizirali je po laboratorijima) da bi poslije mjeseci slušanja bolesnih priča ove zelene tajkunske familije Sandžaka sve ‘palo u vodu’. Muftija je umro prirodnom smrću ali onda se mufija prebacuje u harem džamije u Novom Pazaru, iako je izjavio za života da hoće da leži u Tutinu. Pa saznajemo da je nestalo mačka i da je sva story bila zbog toga da se priča i piše i da muftija završi na mjestu gdje idu svi velikani. Jebiga, ko će u Tutin na slikanje, daleko je, a nije u haremu. Tako je muftija zaprave ‘preselio’ iz Tutina u Novi Pazar (kada smo uz lažnu sliku vidjeli da se muftija nije ‘nimalo promijenio’, isti kao kad je umro a prošlo vremena ihahahj) odakle sad stižu slike sa dva stećka spomenika, mačka svi zaboravili.
– Vraga, mačke vole akademike. Evo, prije nekoliko dana je umro bh akademik Abdulah Sidran i, iako je bio ateista, sahraniše ga u haremu džamije, tamo gdje su rekli da za njega ‘nema mjesta’. Ali, tu nije kraj sage o otimanju velikih od strane Reisata i stvarnju mitova, evo ponovo mačka. Ma više mačaka eto na grobu, pardon – mezaru Sidrana, za što se pobrinula njegova familija koja kao i Zukorlićeva nastavlja vjersku baladu o mačkama.
– Prije nego je Sidran ukopan, kažu mačka se pojavila na grobu akademika Sidrana i uslikali je. Kasnije se pojavilo njih nekoliko, i one su uslikane. Onda, nema druge, proizilazi da mačke vole akademike, jer nije zabilježeno da idu na grob iliti mezar običnih ljudi, znaju i mačke šta valja i gdje će ići.
Šalu na stranu, ova glupost je ubrzo kao i kod Zukorlića postala mit. Iako se radi o mačijoj radoznalosti po kojoj mačke vrte i burgijaju tamo gdje je mekano i rahlo, kao u bašči ili u dvorištu. Sva sreća pa je Sidran već u haremu, ne mora se ponovo ‘preseliti’ kao Zukorlić, ali priča ima jedan nedostatak.
Nije ispričano da li je Sidran baš tako volio mačke kao recimo Zukorlić, ali su one tu. Ako ih i nije volio, sad mora, jer kao što je za života rekao ‘kad umreš drugi se pitaju’. Plus, tajna je zašto nema nijednog psa na mezaru velikana iako to i nije neka tajna : po šerijatu, psi su ‘prljave životinje’ za razliku od mačaka. Da je čak neki buldog ili obična džukela zalutala na takav grob, ne bi bila uslikana, jer zna se da ‘pasja mokraća smrdi i kvari vjeru’, dok je mačji izmet sasvim u redu. Nauka tvrdi da su mačke čistije od pasa, međutim vjera je jača od nauke a vjerska jača od naučne.
A da je Zukorlić volio mačke, potrudila se familija dokazati pa pustila video kako se muftija igra sa ogromnim psom, životinje su životinje, šta ima veze što se ne igra sa mačkom, važno je da je kao i svaki uzoriti musliman ljubitelj životinja.
Čista mačja i vjerdska akademska filozofija uz koju se mora reći i ovo. Svoju titulu akademika Sidran je zaslužio i ‘zaradio’, Zukorlić je svoju sam sebi isprintao. I jedan i drugi, harem su dobili posthumno. I mačke pride.
photo : mačke na grobu akademika, gore muftija Zukorlić, dolje Abdulah Sidran, arhiv
