DJEČJI IFTAR UZ ULAZNICU OD 20 KM : ‘Oni’ – To su Islamska Zajednica u BiH i sprega sa vlašću koji islam uvode u državne propise a vjeru pretvaraju u opasnu ideologiju u kojoj su djeca najveće žrtve, pripomažu i bošnjački mediji
– Gledajući državu BiH kroz prizmu Federacije, njenih Kantona i opština u ovo doba ‘ramazanskih čarolija’ i sveopšteg ludila, kičeraja i agresivne osionosti u režiji vlasti i Islamske Zajednice, zbog čega ne znaš da li je Ramazan, Božić ili Nova Godina, ne treba biti naučnik pa zaključiti da je na sceni ono pravilo i projekat u 3D produkciji ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića bivšeg Reisa : okolo IZBiH kao zeleni omotač, unutra država i narod, pod zaštitom. Proces zaokruživanja islamske države, davni plan Alije Izetbegovića koji je sastavni dio programa SDA stranke i njenih pratećih partija se privodi kraju i država nam pod krinkom evropskih nada i želja i ‘građanskog koncepta’ postaje šerijatska. Zapravo samo njen jedan i to najmanji dio, zna se da svi neće pod ovu ‘zaštitu’, ali cilj i jeste upravo takav : daj šta daš, samo nek je naše. I to ne ona država ‘srednjeg puta islama’ kojom parolom vjerske glavešine obasipaju javnost i lažu, putevi su rigidni i odvode državu daleko u radikalni bliskoistočni islamski svijet. Iako smo po Ustavu i ostalim usvojenim međunarodnim Konvencijama građanska i sekularna država gdje je religija odvojena od naroda i države, u stvarnosti pored tri postojeće, dominira samo jedan narod i jedna religija. Koja se u nastavku upravljanja sa narodom od strane Reisa Kavazovića (kojeg savjetuje ‘Hižaslav’ Cerić njegov savjetnik) pretvara u opasnu ideologiju.
– Firma Islamska Zajednica je odavno u funkciji ‘duboke države’ SDA i obratno i njeni kadrovi su isprepleteni u državnim organima od dječjih vrtića do bh Predsjednišva i diplomatije. Bukvalno ova vjerska zajednica se pretvorila u korporaciju biznisa i kvazi vjere, radi šta hoće i kako uplanira, posebna su joj ‘meta’ po njihovom jednom od desetine ministrastava – ureda – djeca i omladina.
Zloupotreba djece je tako vidljiva na svakom koraku i ona se i ne sakriva, uz vjerske praznike su po zadatku djeca na ulicama, u džamijama, u šetnjama koje vjeru izbaciše iz duše i srca i postaviše je na ulicu da se što bolje vidi i da je svi vide i prihvate, djeca se omotavaju ratnim i zabranjenim zastavama i oblače u uniforme, politički problemi se rješavaju sa pozivom na djecu i njihova prava, što sve dovodi do čiste fašizoidne diskriminacije i djece i odraslih.
– U moru novotarija IZBiH i agresivne proklamacije islama ima svega i svačega, no teško je kritikovati takve budalaštine i poimanje vjere, budući da se sa umivenog načina prikrivanja islamizacije odavno prešlo na prijetnje, vrijeđanja i crtanja meta na čelo svakom ko se usudi o tome progovoriti. Dobije se i adekvatan odgovor, kojeg je također osmislio Mustafa Cerić davno : ako ti se ne dopada, razguli iz naše zemlje. U ovim vjerskim bahanalijama i izlivima svađe i mržnje te klasičnom ‘pokrštavanju nacije’ prednjači Sarajevo, kojeg slijede i ostali gradovi, a kako su u sve vlasti Glavnog bh grada uključene, to ovaj bošnjački nacionalizam čini još opasnijim.
– Nema nikakve zdrave logike da vlast Kantona Sarajevo propisom šalje kući djecu iz škola ranije da djeca ‘iftare’, ali vlast i pored brojnih primjedbi kao i prošle, tako odlučje i ove godine. Nema više SDA ali ostali su iste namjere zvane ‘nijeti’ druge vlasti koje su to prihvatile jer su na istoj zelenoj valnoj dužini. U inat, i sa pozivom na prava ‘djece koja poste’, i naravno da se kao i od strane IZBiH pokaže čija je ovo Zemlja. U kojoj valjda u sarajevskim školama nema nikog osim muslimana.
Ili, recimo, kakve logike osim one bolesne i bezobrazne ima da djeca u školi u Srebrenici na času fizike upale mobitel i puštaju ezan te klanjaju u razredu, a još više, otkud pravo SDA ‘liderima’ da to pravdaju i da umjesto smirivanja situacije, odvraćaju priču na Svetog Savu, na genocid, na ugroženost Bošnjaka i slične svakodnevne teme za rastakanje društva i države? Izlišno je pominjati da svi znamo kako djeca poste u Ramazanu ili da u Srebrenici postoji na desetine džamija, preko 20, te da nema potebe niti se smije dozvoliti da to rade u učinonicama, znamo i kako je Srebrenica zadnje mjesto za takve provokacije, ali takvo poimanje vjere se pravda i medijski napiruje naslovima ‘Progon djece u Srebrenici zbog klanjanja’. Srebrenica je uostalom uvijek služila u iste svrhe. Samo da se stara priča oko nemogućnosti zajedničkog života produžava. I da imamo razloga za svađu i tlapnju o ugroženosti.
– Uz ovaj Ramazan bilježimo još jednu finu novinu Reisovih muslimana iz Vel. Kladuše, gdje su djeca također, pored šetnji uz prvi dan Ramazana po ulicama gdje se dijele bomboni, paketići i maše zastavama, upotrijebljena do bola. Za njih Medžlis Vel.Kladuša organizirao je ‘prvi dječji hairli iftar’. I to ovako. Cijena ulaznice za iftar je 20 KMa, a na iftar će se primiti onoliko djece koliko bude para.
E, sad mi recite, dokle smo zaglibili i da li u ovakvoj BiH ima nade, Kladušu je nada davno ostavila? Kako se osjećaju djeca koja nisu iz muslimanskih porodica ili ona čiji roditelji nemaju para za ulaz na iftar?
A znamo kakav je i šta nam znači Mjesec Ramazana?
Svojedobno je akademik Duraković u vezi ciljanog dovođenja Arapa u BiH i njihovim poslovanjem utvrdio da ‘Oni dolaze po našu djecu’, međutim akademik je malo pogriješio. Našu djecu je preotela Islamska Zajednica BiH, Arapi su došli po nekrentine i bh grunt te da poprave muslimansku ‘zelenu krv’. Kada bi pitali vlasti Sarajeva da ovo prokomentarišu, siguran sam da bi negirali sve i da bi se pozvali na političara i muftiju umrlog Zukorlića pa sve to nazvali propagandom. Po teoriji ovog ‘akademika’ hodže ni Osmanlije nisu uz krvavi danak odvodili našu djecu onda i ‘prekrštavali’ ih u Turke. Djeca su po njemu tamo išla da dobiju stipendiju za školovanje i da se prosvijetle. Zukorlić je bio i još je uvijek ideolog, naučnik i vrhovni mislilac vlasti Sarajeva.
photo : Medžlis IZ Velika Kladuša, zvanična stranica, poziv za dječji iftar, arhiv
