Česta gostovanje na tv Zukan Heleza ministra bh ‘zajedničkih oružanih snaga’, zasjenjuju karikaturu šefa Federalne Policije Isak Rame njegovog rođaka i pravi su melodramski triler sa primjesom domaćeg humora i vica.
a/ U opštoj ekstazi za ratom u BiH koji se željno najavljuje, priželjkuje i doziva, logično je da javnost želi čuti i vidjeti one najbolje borce i patriote države, šefove državne policije i Odbrane.
Nakon silnih dramskih i emotivnih hapšenja u najavi uz umirujuće poruke Prvog federalnog policajca Rame Isaka preko novina i tv ekrana, najkarikaturalnijeg tipa među bh političarima kojeg je ‘izrodila trojka’ u vlasti, ankete pokazuju da poslije sastanka u Konjicu juna prošle godine, ministar ‘zajedničkih’ pa i ‘oružanih snaga’ BiH Zukan Helez postaje junakom ‘sedme sile’ i baca Isaka u zaborav.
Sa povodom i razlogom : tip je jasno i glasno rekao (ma šta rekao, opsovao naški i junački) Miloradu Dodiku nakon što ga je uvrijedio njegov ‘partner u vlasti’ kabadahija i predsjednik Republike Srpske ‘skroz manjeg entiteta’ koji je toliko mali da se i ne vidi – psovanjem genocida – i ja tebi rođače pozdravljam mamu. Poslije je sve naša poznata istorija. Zukan je postao omiljeno lice tv ekrana i tabloida a njegovo ‘historijsko njet’ mu kao i Titi 1948 sa Zapada, donijelo 2013. sa Istoka – epitet ‘Bošnjaka sa najvećim mudima’.
b/ Nacijo, mi se možemo ‘špotati’ ali reći tako nešto, opsovati (što inače SDP ministru vjerniku muslimanu Helezu nikad nije bilo svojstveno, mada se zlurado tvrdi da to često čini po kafanama samo kad mu vrijeđaju državu ili partiju i da imaju i sudski zapisi o tučama i makljažama) može samo karakterna i patriotska ličnost kakav je Helez po rođenju i habitusu. Međutim, dovoditi ga u studio je za televiziju uvijek zabavan ali rizičan posao. Mi očekujemo sve u detalje jer država nam je u ratu i napadnuta a nećemo da priznamo da je čovjek na funkciji gdje ‘sve zna’, gdje ‘ima sve izvore i informacije’ ali iz razumljivih razloga, ne može ih sa nama podijeliti. Zbog čega se njegova gostovanja pretvore u pravu našu melodramu, u bh triler sa primjesama vica.
Zna ministar u ‘bobu’ sa čim raspolažu oružane snage Srbije i Hrvatske, ‘ma to je, vjerujte mi, ništa u odnosu na ono što mi ne(i)mamo’, ima informacije kako se susjedi naoružavaju, ‘vjerujte, mi, sve je to zastarjelo naoružanje’, imaju i nesposobne kadrove, te kako nam ‘ne mogu ništa’. A kad uzvikne kao nekad Alija Izetbegović ‘mirno spavajte’, tek onda shvatimo šta sve može jedan čovjek uraditi za državu ako je voli kao Helez. I koliko mu vjerujemo.
Ako ga novinar slučajno upita ‘koliko smo naoružanja izvezli i prodali Izraelu dok ubija civile i djecu u Palestini, nije ga sram da prizna, diplomatski da je odgovor : ‘ne znam o tome dovoljno, ne vjerujem da je to tako’, ali šta je to u odnosu na njegovu tvrdnju kako je ‘sam uradio za godinu dana više nego oni drugi za 20 godina, kako smo umalo ušli u NATO jer ‘ima obećanja’, kako ‘naša vojska’ ima uniforme najbolje u Regionu, popravljaju se kasarne, kako ‘kontrolišemo naše nebo’, kako više nema ‘one JNA’ i dušmani mogu računatii da će ‘naše oružane snage’ kad stigne a samo što nije ono ‘DajBože da pukne’, stati na branik domovine.
c/ Svaka druga njegova mudra misao je ‘imam toga dosta al’ vam nesmijem reći’, informacije su ‘strogo pov’ i pred tom OVO i DSZ konstatacijom sve mu oprostimo. Jer, ima puno onoga što nam može reći. Kao recimo da je podnio (čuj podnio, odnio lično, i ako treba tamo će šator razapeti dok Tužioci ne optuže) krivičnu prijavu protiv svojih prvih zamjenika generala a nakon što je platio ‘najbolje pravnike u državi’ (što njegovom gostovanju daje dozu trilera : kako ćeš zajednički odbraniti državu kad si optužio prve svoje suradnike i komandante), ili, kad voditelju ‘samo za vas ekskluzivno’ obznani da već ima skicirane i krivične prijave protiv srpskih članova Vijeća ministara, koje će tužiti čim prvi put u slijedećem sazivu i sastanku budu glasali protiv njegovih prijedloga.
‘Pa neka onda tužioci vode odbranu države umjesto mene’, tj. neka ih istražuju, proizilazi iz njegovog odgovora, uz obavezno prešućivanje činjenica ima li po zakonu on mogućnosti da te ‘dušmane’ odstrani ili zatraži njihovu smjenu. To je valjda ‘vojna tajna’ koju on iako je zna, ‘ne smije kasti’.
Kao što nam nažalost ne smije kasti da su ‘zajedničke oružane snage BiH’ po Daytonu zapravo tri nacionalistička puka, tri nacionalne vojske i da bi u slučaju ‘DajBože da se šta desi’, svaki od njih prhnuo na svoju stranu, za uzvrat nam kaže jer to smije kako smo spremniji za odbranu domovine više nego ikad.
Vojna je tajna i to da u ‘slučaju’ ‘vojnikinje’ Emele Mujanović i njenog hidžaba u oružanim snagama, u trakavici koju režira i plaća Islamska Zajednica BiH, Zukan ne može ništa. Iako je ovoj buli u OSBIH obećao dozvoliti nošenje pokrivala za glavu prošle godine kad ju je primio u posjetu (‘kad može ahmedija na glavu vojnog muftije što ne bi mogla i muslimanska podkapa-hidžab žene oficira), Ustavi Sud BiH ga je zadnjom odlukom od prošle sedmice načisto zatekao : Njet Zukane, Njet. Pa je, pokrivena i dalje umjesto u kasarni Pazarić ostala u kasarni Ustikolina Kosova, gdje se može i pod hidžabom i pod Ćitabom. Gdje čak i Helez odlazi na iftare ili na obilježavanje značajnih datuma OS BiH sa muftijama u vojnoj odori.
d/ I ta priča je u domenu ‘nesmijem vam kasti’, kao i priča o kasarni ‘Ustikolina Kosova’ u sličnog naziva vojnom objektu ‘Kasarna Ustikolina u Foči. Podsjećamo. Poslije Daytona dobili smo dvije opštine podjelom nekadašnje Foče : za Bošnjake Ustikolina Foča (1,500 stanovnika) a za Srbe : ‘staru’ Foču ili Srbinje. Tamo naime u Kasarni Ustikolina već decenijama u zapuštenoj ‘perspektivnoj imovini’ vojske BiH postoji kasarna u koju su se uvukla privatna lica kojima država plaća i struju i vodu i neće da izađu odatle. Načelnik opštine Mujo Sofradžija (nije šega, to mu je pravo prezime) je izdao ove godine nalog za deložaciju privatnih firmi iz te kasarne koja propada i koja više liči na depomiju smeća nego na vojni objekat, ali ni o tome iz razumljivih razloga Zukan ne zuji, priča o ‘radovima na svim kasarnama’, ‘ne smije nam kasti’ zašto tu nema buldožera i dizalica, niti ga novinari o tome pitaju šta, njih više zanima kako je i kako će odbrusiti Dodiku i svojima u koaliciji.
Sagovornik ‘per excellence’, još bolji ministar. Kad je sa ‘majkom’ Munirom, tespih u ruke, kad je na crvenm tepihu Sarajeva pokrivenu hanumu pod ruku, kad je na vježbama sa Amerikacima – kao i Komšić vojnu SMB jaknicu na sebe. Kad je sa ministrima koje će prijaviti, nabaci osmijeh, isto i na sastanku sa ‘svojim generalima’. Ponekad gostuje i u dijaspori, zadnji put prije dva dana bio je na promociji dijela ‘generalskog kora’ u kasarni u Banja Luci (‘evo me slobodno šetam po Banja Luci’). Kad zatreba, a to je svaki dan, šakom o stol…
Tite mi, svako gostovanje ovog SDP vjernika partizana me skroz podsjeti na hrvatsku popularnu seriju dobrog majstora humora (Miljenko Smoje) iz 1980. godine ‘Velo Misto’.
I na još poznatiju repliku Duje (Mustafa Nadarević) i Borisa Dvornika brice ‘Meštra’.
Kad god se srentu ‘Meštar’ pita ‘Duju’ kao pravi ilegalac ‘ima li kakvih vijesti’ a ovaj mu odgovara.
‘Ima, ima Meštre, samo ti nesmim kasti’.
P.S. svaka sličnost sa licima i događajima, slučajno je – namjerna!
photo : ministar OS BiH Zukan Helez na SarajevoFest crvenom tepihu i sa ‘majkom’ Munirom Subašić, arhiv
