Nužda zakon mijenja ali i vjeru, vjera mijenja državu : sakupljanje sredstava za siromašne putem muslimanskog PDVa ‘zekjata’ je novina uvedena u Islamskoj Zajednici BiH 2009. godine
– Svjedoci smo, vjera više nije stvar naše ‘unutrašnjosti’ i bogobojaznosti, našeg osjećaja prema Bogu i vjerovanja i jamstva ‘onoga čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.“ Ona je odavno ideologija, često opasna jer zavodi široke narodne mase, još od daleke istorije uzrok je i sukoba i podjela društva i pojedinaca jer je ‘opijum za narod’. Vjera je odavno iz naših srca i duše izišla vani u javni prostor i postala ‘mainsteram’ našeg lažnog a profitabilnog identiteta, ono najopasnije – umiješala se u sve pore države i društva i naprosto upravlja i narodom i državom, srasla je sa njom. Ako se to u vjerskim državama i može donekle razumjeti, u sekularnim koje su u raljama religije je to opasno pravilo a ne pojava.
U ovom potonjem, vjera je skrenula sa izvorišta pa smo došli u situaciju da pojedinci u vjerskim organizacijama manipulišu ljudima, njihovim kodeksima ponašanja i, iako skoro u svim sistemima odvojena od države, sa njom se spojila, dok su vjerske vođe postale politički zaražene osobe i svojim postupanjima i tumačenjima vjere ogadile su kao i svaki političari i vjeru i vlast.
– Formalno-pravno vjera zagovara sistem jednakih vrijednosti, zaštitu siromašnih i obespravljenih, ljubav među svim ljudima i nacijama, mir, pravo na drugačiju religiju ili mišljenje, suživot i vjeru u Boga da bi nam na ‘onom Svijetu’ bilo bolje. U stvarnosti sve radi suprotno, zbog čega je odavno ona poznata poslovica ‘hodže i popovi najgori lopovi’ postala zaštitni znak religije.
No, ni to nije sve. Vjerski lideri mijenjaju vjerske i zvanične propise države u kojoj djeluju, mijenjaju ljude ako i kad ne mogu mijenjati vlast a često i Božje propise i zapovijedi podvodeći to kroz svoja tumačenja i često su agresivni i nemilosrdni u stjecanju bogatstva, pljački imovine i mnogim vrstama kriminala, što nikako i nikada ne priznaju a puno se na to ne osvrću ni državni organi jer djeluju zajedno sa državnom mafijom u vlasti. Ovo se specijalno odnosi na državna uređenja društva po sekularnom osnovu gdje po slovu Ustava spada i BiH. Vadeći se na notorno pravilo koje nigdje ne važi a koje glasi : odvojenost vjere od države.
– Primjer BiH i djelovanje Islamske Zajednice BiH je očigledan i prisutan često u ovakvim licemjernim tumačenjima i praktikovanju vjere te učešća u vlasti države, ne zaostaju ni druge konfesije. Da ne idemo u širinu i dubinu osvrnimo se samo na nekoliko eklantnih primjera ovog vjerskog profitabilnog mešetarenja sa Božjim po njima propisima, dok je takvih ‘novotarija’ prepuna arhiva IZBiH.
‘Bejtul-mal’ (izvorno bejt malil-muslimin ili bejt malillah) je institucija koja nadgleda prikupljanje i raspodjelu materijalnih sredstava kroz različite aspekte troškova. Njime upravlja halifa ili namjesnik, shodno šerijatskim propisima, kako bi ispunjavao potrebe zajednice u miru i ratu. ‘Bejtul-mal’ je poseban fond u koji se sakupljaju sredstva zekata, sadekatul-fitra i drugih priloga namijenjenih ovom fondu. Ovaj ‘institut narezivanja’ i prikupljanja muslimanskog PDVa-poreza (zekata i sadekatul-fitra) namijenjenog za sirotinju osmišljen je u nekadašnjoj fetvi Husein ef. Đoze poznatog radikalnog islamologa i ideologa i službenika fašističke ideologije, nije u IZBiH postojao sve do 2009. godine kada ga je Reisat BiH usvojio i pretočio u Pravilnik po kojem je ‘pred Bogom priznata uplata sadake i para za siromašne’ jedino mjerodavna preko ove fondacije.
Iako to nije tačno, propis i istorija ‘Bejtul-mala’ govori sasvim drugačije, Ef. Đozo a kasnije i Reisat u Sarajevu su ovu mjeru koja je predviđena čisto iz ‘ekonomskih razloga’ (da se poprave kase islamske Zajednice, iz istih razloga je i Prorok Muhamed ovaj porez i plijen uveo i definisao), pretočili u jedan od najvećih prihoda za sebe u ogromnoj pljački naroda i sirotinje, samo mali ostatak od milionskih iznosa sakupljenih na ovaj način završi kod onih kojima je namijenjen.
Tako je odlukom ‘vejerskog poglavara’ faktički promijenjen Božji propis a promjenu Reisat brani svoji tumačenjima ‘hadisa’ ili odlomaka iz Kur’ana, koji se (jer su tako napisani) mogu tumačiti na stotine načina.
– Promjena ovog propisa nije jedina koju je Reisat tumačeći vjeru po svom nahođenju uveo u stvarni život vjernika, ima ih još. Tako će u vrijeme corona virusa Reisat odlučiti da se džuma-namaz obaveza klanjanja u džamiji petkom i za imamom, može obaviti i kod kuće, kao zamjena za drugi namaz-podne. Reis je također i navodno za ‘potrebe’ jedne ekskurzije đaka iz Sarajeva u Potočare donio odluku da mogu klanjati džuma-namaz i drugim danom, nisu tu bili petkom kada se jedino obavlja ovaj namaz. Sve se može kad se hoće a ‘hadisi’ široki i uopšteni pa biraj i tumači.
Interesantno je da je Reis Kavazović također u vrijeme corone izdao fetvu po kojoj se džuma-namaz može klanjati dva puta isti dan, da bi ‘smanjio broj prisutnih i prenos zaraze’, pozivao je vjernike da ‘prate zvanične stavove vlasti’ o coroni i kretanju ljudi dok je istovremeno odbio priznati vakcine protiv corone ‘dok ne dobije zvanični stav neke arapske organizacije’ koja će utvrditi ima li ili nema u vakcini svinjetine. Nikada nismo dobili takav nalaz te organizacije, prije je nestalo corone.
Sve promjene vjerskih propisa iz Svete Knjige, pravdale su se ili ‘ekonomskim razlozima’ kao u slučaju ‘Bejtul-mala’ i zekjata ili ‘višom silom i nepredviđenim okolnostima’ kao u coroni, međutim ako se govori da je Božja zadnja, onda ovakve promjene pravila postaju smiješne i bogohulne, jer ‘zadnja’ je kod Reisa a ne kod Boga..
– No, najviše i čini se najapsurdnije u promjenju ovakvih propisa je ušao ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy, predsjednik Ukrajine. On je ni manje ni više ukinuo pravoslavni Božić koji se oduvijek proslavljao 7. januara i onako glumački i šeretski ga ‘pomjerio’ na 25. Decembar. Razlog je i bezobrazan i bizaran : ‘da se odrekne od ruskog nasljeđa’. Onako, da se zna da braća po vjeri više nisu to. Kao da je pravoslavna vjera samo Putinova ili njegova.
Dakle, pretočio je vjerski u državni propis.
Šta je onda slijedeće, šta mogu vjerski i državni poglavari ukinuti ili propisati?
Mogu sve što hoće jer im se kao i političarim može i hoće. Pa u BiH je slijedeći Aliju Izetbegovića Reisat ukinuo Novu Godinu jedini zajednički bh praznik koja se sve manje proslavlja, oskrnavio je i Djeda Mraza, uvedena je novotarija kolektivnog sunećenje ili vjenčanja, odredio mimo islamskih propisa bh svetište Ajvatovicu iako osim Kabe ne smije biti drugo, biće toga još, dok je uvođenje šerijatskih propisa u državne uveliko uzelo maha. Zadnja odluka vlade Kantona Sarajevo od prošle godine da skraćuje nastavu u školama đacima i studentima zbog Ramazanske večere iftara u sekularnoj i građanskoj državi je školski primjer ‘nemiješanja religije’ sa državom.
Time je najviše vjera na gubitku, ali kao što rekosmo ona odavno nije vjera.
photo : Volodymyr Zelenskyy, Moj Božić, moja crkva, arhiv
