Rezolucije UNa o četverosatnoj ‘humanitarnoj pauzi’ ubijanja u Palestini pravo su remek-djelo gospodara smrti i nova definicija ubijanja na određeno vrijeme
Ratovi su pravo čudo ljudske gluposti snage i moći. Rijetko se završavaju apsolutnim pobjedama, uglavnom diplomatski, pregovorima, pristiscima. Iobično se zna prije nego počnu koliko će trajati. Gospdari ljudi i rata kojeg otpočinju, prije početka rata razgovore nikad ne prihvataju, tek kad se dostignu zacrtani ciljevi onda se kao ‘spasioci’ pojavljuju sa prijedlozima ‘mirotvoraca’. Zaraćene strane najmanje učestvuju u svemu tome, po pravilu su samo izvršioci, bez obzira ne žrtve i učinke rata, poslije rata proglašavaju ‘pobjede’.
U svakom ratu, zabilježeni su slučajevi dogovorenih ‘prekida borbi’, još dok se rat zvanično ne završi, ali do sada nije zabilježeno da se to nazivalo zvanično ‘humanitarnom misijom’, čak i pored želje medija da pregovarače prikažu humanitarcima. U zadnjem bh ratu je tako ostalo zapisano da se ratnici ‘dogovore’ da se stane sa pucanjem i ubijanjem u određene dane i u povodu kakvih ‘blagdana’. Tako su svjedočili novinski tekstovi kako je ‘dogovoreno’ da se stane sa granatama i snajperima ‘u vrijeme Bajrama’. Ili onog drugog, ‘njihovog’ praznika. Kao, nećemo se ubijati tri dana, čim istekne praznik, eto nas. Koliko se to poštovalo znaju grobovi, spomenici i knjige žrtava ali ostalo je upisano kako ‘naši lideri’ brinu o nama i kako su čak i humani.
To je, da kažemo morbidno i mimo pravila rata, ali svaki dan tišine i svaki sačuvani život briše granice u pravilima. Uostalom, zna se ko piše ratna pravila. Međutim, time se nesvjesno u javni diskurs uvodi i ‘humani karakter rata’ makar i djelimično što je nepojmljivo i neprihvatljivo sa stanovišta defincije rata i njegovog cilja, budući da ubijanje nikad ne može biti humano, čak ni u miru. Dakle, prekid rata-DA, ali nađi adekvatniji naziv.
Jok! ove ‘humanitarne pauze’ polako prerastaju i u međunarodno pravilo. UN je tako zatražio rezolucijom da se njene članice izjasne oko četverostanog prekida krvavog i beskrupuloznog rata Izraela i Hamasa u Palestini, prije toga je američki predsjednik Biden nešto slično i najavio a njegov seketar Blinken u svojim čestim posjetama Bliskom Istoku i propagirao. Koliko su UN nemoćne i neprepoznatljive a njene članice razjedinjene pokazali su i rezultati glasanja, svi smo to vidjeli. Koliko se poštuju odluke UNa vidjeli smo i u bh ratu. Istovremeno statistike bilježe pad popularnosti američkog predsjednika budući da je njegov prijedlog o djelimičnom zaustavljanju ubijanja u Gazi došao uz još jednu odluku Amerike o dodatnoj pomoći Izraelu u stotinama miliona dolara, čime prvi prijedlog postaje bespredmetan i ciničan. Oprečne su i izjave iz Izraela i Palestine o ovom četverosatnom prekidu vatre, Izrael tvrdi da se prijedlog poštuje, iz Palestine stižu slike još žešćih i krvavijih slika, posebno djece i civila.
Najvjerovatnije od ovog kratkog dnevnog predaha nema ništa, međutim sama definicija i prijedloga je tako cinična i toliko nemoralna da je to nepojmljivo svakom normalnom čovjeku. Posebno jer dolazi iz svjetske organizacije koja je najodgovornija a najmanje uticajna na rat i žrtve, iz UNa koja se odavno pretvorila u ispunjavanje želja velikim silama i moćnicima svijeta, i čije rezolucije i deklaracije više niko ne uzima za ozbiljno. Da ne nabrajamo sve ostale ratove prošle i sadašnje, Palestina i Izrael su najsvježiji dokaz. Umjesto hitnog i neodložnog rata uz intervenciju snaga NATOa i uz podršku čitavog Svijeta, dobili smo ‘četverosatnu pauzu’ u ubijanju koja se ne poštuje.
‘Humanitarna pauza’ – novi je način za šminkanje i uljepšavanje ratnog ubijanja. Iako je kao što rekosmo svaki minut bez mrtvih i osakaćen i značajan, ni sekunda nije ‘humana’. Svaki drugi naziv za ovaj ‘četverosatni humanitarluk’ bi bio prihvatljiviji od ovog tupavog i licemjernog imena za djelimično uzdržavanje od ubijanja. Tražiti da neko ne ubija četiri sata, da malo bude ‘human’ a da može poslije toga nastaviti, sramno je samo po sebi, kako god to zvali.
No, Svijet je odavno u kandžama moćnika koji pišu i pravila rata i koji određuju i pauze u ubijanju.
I kvalifikuju kad su granate humane a kad nisu. Kao da granata ne ubija uvijek jednako.
photo : Joe Biden u pijesku pustinje, arhiv
