Kad god Mustafa ‘Hižaslav’ Cerić izmisli koju ‘novu bh riječ’, Dževad Jahić izbaci Rječnik u 12 tomova

 

Ima jedna dobra srpska poslovica koja kaže da ‘dokon pop i jariće krsti’, koju svesrdno koristi Mustafa ‘Hižaslav’ Cerić, bivši Reis i stalni kolumnista islamističkog web portala ‘Bošnjaci.net’ gdje ovaj isluženi i ižvakani političar i ‘akademik’ iz Novog Pazara i navodni ’emeritus’ objavljuje po pet-šets ‘kolumni’ dnevno, u društvu ražalovanih AID službenika, hafiza i braće Sandžaklija.
Čovjek načisto ne može bez pojave u  medijima, ako ga nema tu i ako ga tu ne bi bilo po čemu bi ga pamtili?

Po hatifermanu Alije Izetbegovića koji ga je na silu nametnuo za Reisa 1993, po ‘skrajnutim’ parama iz tadašnje kase Reisata, po želji koja nije ostvarena-da postane doživotni Reis, po ulozi u Zagrebačkoj džamiji i ratu u BiH, donacijama koje se mjere u stotinama milona koje su Cerić i Islamska Zajednica BiH u ime države proćerdali a odbijaju dati podatke o njima, po njegovim lutanjima od Tite do minbere, po neuspjelom i propalom pokušaju da postane član BH Predsjedništva, po bezobraznom iskorištavanju žrtava Srebrenice sa cvijetićem i rasprodajom mrtvih duša, po nezakonitom useljenju u kuću partizanskog generala Rate Dugonjića, po uvođenju vehabija i selefija u BiH pred i tokom rata i na njihovom očuvanju u BiH te s tim u vezi po islamizaciji ArBiH koja je uspješno provedena, gdje su Mustafini ‘originalni muslimani’ u armiju uveli šerijatske propise i običaje, po fantomskoj ‘nevladinoj organizaciji’ Svebošnjačkom Kongresu pod čijom ambrelom troškari i putuje Svijetom, po zaštiti neuspješnom pokušaju da postane Glavni Muftija ili Reis za Evropu, po naplatama svojih govora po dijaspori i hotelskih soba širom Evrope i Amerike…
Moglo bi se toga nabarjati od sabaha do akšama, hoću reći od ujutru do naveče ali opet ne bi upotpunili sliku ovog islamiste i ljigavca kiminalca ispod ahmedije, neviđenog čuda bh ratne i poratne istorije.

Međutim, najviše će mo ga pamtiti po pismima svima i svakome, svakom onom za koga ocjeni da ga treba ‘uputiti’ na pravi put, po ‘dovama’ koje dijeli nemilice kao i svoj hinjaluk i baliluk i po srcedrapateljskim tiradama patriotizma i domoljublja bez granica, što ga svrstva u onu poznatu (nije Alijina i ne stoji na kamenoj gromadi u Sarajevu) a koja kaže da je ‘patriotizam utočište hulja’.

O, da, itekako je poznat po svojim novokovanicama bh jezika koje isprđuje kad god mu ‘se navali’, zbog čega ‘stručnjak’ za bh jezik Dževad Jahić svaki put čim se on oglasi sa ‘novom riječju’, izbaci ‘novi tom bh jezika. U 13 knjiga, koje dobrano naplati od države.
Tako je ovaj dokoličar ‘izbacio u cugu’ bh naziv za Bajram po čemu je dobio nadimak ‘Hižaslav’. Kaže Cerić kako je to bh kovanica od riječi ‘hiža’ i glagola ‘slaviti’ (a nijedno nema veze sa Bosnom nikako već sa Slovenijom-hiža i sa Srbijom-slava, slaviti) najbolji način za pozdrav uz najveći muslimasnki praznik i dobismo ‘Hižaslav se rodi, vaistinu se rodi’.
Poslije smo u njegovim bolesnim i opasnim naglabanjima saznali još toga, malo na engleskom a malo više na turskom i arapskom uz nezabilježenu krđu hrvatskog jezika kako se stvara bh jezik i pravopis, poprilično je koristio i slovenački, kao da je radio na ‘baušteli’ u Deželi, a nije, taj nikad nije radio, sve je kod njega došlo ‘uz Božju pomoć’ preko debele ‘ladovine’ i još većeg iskrivljavanja vjere i islama.

‘Atabosnik’ je njegova kovanica za Oca Bosne, čime je opet pokrao Slovence a nama se nametnuo kao ćaća.
“Ja sam Atabosnik – otac Bosne. Stvoren sam od bosanske zemlje – gline. Stvorio me Svevišnji Bog u najljepšem liku i obliku. I udahnuo mi od Svog duha – rūḥa da postanem savršen čovjek – insān kāmil. Moj Stvoritelj je svjetlo – nūr nebesa i zemlje. Svjetlo Njegovo je moj bosanski um. A Njegov duh – rūḥ je moja bosanska duša.”

Pa onda Bosina, to mu je naziv za sina u njegovoj imaginarnoj ljubavi prema državi, jer toliko voli Bosnu a hoće i sina, zatim su na red došle malo i hrvatske kovanice.

Najnovijom ujdurmom hoće Mustafa opet ‘kruha preko pogače’ a sasvim je zgodn da se Bosna povede u Evropu.

Predlaže novu bh instituciju ‘Dom Begova’, nešto kao srednjovjekovni ‘Državni Sabor’, s tim što opet uvodi ‘novu’ bh riječ ‘stanak’, ukradenu od srednjevjekovnih hrvatskih vladara, nazivajući to ‘Stanak mudrih’, po ‘uzoru’ na Britanski ‘Dom lordova’.
Zna Mustafa gdje puca ali promaši metu, međutim njemu je u krvi da izmišlja i ‘radi’. Jer, kao što reče, nije zabranjeno sanjati, zna se da se san ponekad i ostvari. Njegov životni san je bio i ostao da živi u zemlji begova i sultana gdje će uživati naslonjen na vjersku i državnu sisu, a kud ćeš finiju od lordovske, da ne kažem begovske.
U taj ‘Dom Begova’ kojeg bi on radije nazvao ‘Stanak mudrih’ Mustafa ‘Hižaslav’ je ubacio tri sloja begova koji bi svojim ‘bičem’ nadgledali državu Bosnu i iz državnog parlamenta tjerali ‘sve one koji ne rade’ kako treba i koji nepoštuju državu. Dakle, koji bi bili iznad i države i demokratije.
Crkve i džamije bi tu, naravno, imale svoje predstavnike gdje bi se on uvalio a kaže sve bi radili ‘za džabe’ osim što bi država bila logistika.
Ej, kako da ne, how yes nou, znamo da se nije prežalilo vrijeme begova i begovata, čak više u BiH kroz prizmu građanske SDA države to vrijeme tek dolazi i projekat se njeguje, međutim ‘organ’ iz 13 i 14 vijeka bez obzira na sve Mustafine želje je, bar za sada, čista zajebanacija.
No, nikad se ne zna, vrijedi sanjati, nije zakonom zabranjeno.

I dobro će doći Dževadu Jahiću ‘stručnjaku’ za bh jezik. Uskoro možemo očekivati ‘novi tom’ bh Rječnika, kojeg će kao i uvijek platiti država.
photo : Atabosnik Hižaslav Mustafa Cerić, arhiv Cross