Već je godina dana prošla a bh i turski organi pravosuđa još nisu ‘locirali’ Sakiba Mahmuljina, samo su ‘locirali’ medicinsku dokumentaciju iz Turske
Ovako to izgleda u BiH u sporovima optuženih za ratne zločine. Optuženi dolaze od kuće na Sud sa advokatima, država im uglavnom plaća troškove jer su listom ‘siromašni’, postupak se u medijima relativizira do neslućenih dimenzija. Optuženi ne priznaju krivnju, svjedočenja idu iznova i nastupa već poznato maltretiranje svjedoka (kako si jedno izjavio prije trideset godina a danas drugačije), promjena iskaza svjedoka, vještačenja po narudžbi (kad se nepoželjan svjedok proglasi ludim), prekvalifikacije optužnice, maksimalna odlaganja ‘zbog bolesti’ optuženih, humanitarne akcije optuženih koji nikako ne mogu biti ratni zločinci … Da ne nabrajam dalje, ima toga u nedogled,
I, kad se konačno dođe do izricanja presude, malobrojni optuženi koji su čitavo vrijeme na slobodi – nestanu. Mnogi saznaju za presudu prije objave, pa logično ni ne dođu na Sud. Kao da u vodu padnu, kao da prhnu preko granice, taman kad bi trebalo da odrape kaznu, njih nema. Završe po logici i pravosuđa i bh države tamo gdje treba. Srbi u Srbiji, Hrvati u Hrvatskoj a Boga mi, Tite mi, i ‘naši’ rijetki optuženi i osuđeni – kod majke Turske.
Tako je ‘naprasno’ i ‘neočekivano’ Sakib Mahmuljin osuđeni ratni zločinac zgladio u krilo ‘majke’ prije godinu dana, nakon što je presuda izrečena i nakon što je vidio da mora odležati 8 godina robije za ratne zločine u bh ratu u rejonu Vozuće i Zavidovića.
Onda, zna se šta slijedi. Dugo šuti bh pravosuđe, šute svi dok se neko iz medija ili iz ‘protivničke strane’ ne dosjeti pa priupita za osuđenog. Tada tek nastupa šega i lakrdija, budući da imamo tužioce, Policije, OSAu, SIPAu, Graničnu policiju, Carinu i šta znam kojeg još vraga koji sve prati i sve zna, jer se ispostavi da niko ništa ne zna. Čovjek jednostavno nestao. Pješice, vozom, kolima ili avionom, jer mu se može i jer ga nisu htjeli za ovo teško djelo držati u zatvoru još tokom postupka, pouzdano se sumnja da takvima država još i pomaže da postanu nevidljivi. Za glupavu javnost se serviraju optužbe, nismo mi krivi, mi poslali dopis, mi poduzeli ovo ili ono, nije to naš posao već njihov… A dovoljno je, da se htjelo, samo naredbu poslati organima gonjenja i izvršiti je, dabome.
Zatim slijede ‘zahtjevi’ zemljama u koje su se sakrili osuđeni, dajte ih nama mi će mo im suditi (ovo je za smijeha ali tema je ozbiljna), izručite ga, počinju optužbe. Srba u Srbiji ima toliko, ovih drugih onoliko, ali rezultat je već poznat. Osuđeni ne leže u zatvoru, slobodni su. Džaba farsa od postupka.
Obzirom na efikasnost ‘dvojnog državljanstva’, kino je još potpunije. Niko neće da ‘svoje’ državljane vrati natrag. Ali isto tako, ako već neće da ih izruči, neće ni da ih zatvori ili osudi ako je kliznuo u vrijeme suđenja, propisi su kažu drugačiji. Opet džaba ‘Sporazumi o suradnji u predmetima zločina’, potpisani između država, talašika od papira.
Sakib Mahmuljin je logično završio tamo gdje je i trebao. Sad će mo godinama ‘slati urgencije’ Turskoj, ali to je čisto onako ‘za raju’. Ko zna, možda Sakib ima u i turski pasoš, možda ima u majčinom krilu i kakvo toplo ognjište, stančić ili vikendicu, pa Turska opet logično, neda svoga državljanina. I muslimana, tu je baš onako osjetljiva, Bosna je Erdoganu data u ‘amanet’ a Sakib je država, na slikama sa suđenja on je uvijek na slikama uz mudžahedine i Aliju. Neće ‘sultan’ promijeniti testament ahbaba Alije, nikako. Osim ako uz njeg ane bi šta istrgovao sa državom BiH, tu sultan sve zaboravi.
Života mi, da zna Sakib koliko ga volimo i koliko je opjevan (u kolumnama, komentarima, ma još u vrijeme suđenja je dobio plaketu za humanitarni rad), mogao bi se komotno vratiti. Možda on to i čita i smijulji se negdje na plažama Bosfora, jer zna koliko ‘nas’ je zadužio. Ako nas čita, merhaba gazijo, znaš šta ‘nam’ značiš. Međutim povratak je nesiguran, ne misle svi tako. Zato Sakib šuti a službe ‘tragaju’. I neka tragaju, ko će među 3 miliona izbjeglica naći Sakiba, Erdogan uvijek ima obrazloženje. A u njegovu se ne sumnja u BiH.
Najviše, smijeha, ipak, izaziva objava ministarstva pravosuđa BiH za medije kada nakn poslaničkog pitanja o tajanstvenom Sakibu kaže kako ‘Turska ne može locirati Sakiba’, samo je dostavljena njegova medicinska dokumentacija. On naime, po dokumentaciji nije pobjegao, on je fino otputovao tamo na liječenje. Ima boravište u bolnici, nego. A ‘interpoli’ i silne bezbjednosne agencije Turske, eto, mogu ‘locirati’ bolnicu a ne mogu Sakiba.
Neka ga onda još tamo.
Pa da nam se vrati zdrav i veseo akoBogda. U mjesecu ‘limburgu’ jedne godine.
photo : Sakib Mahmuljin, potjernica, arhiv
