HNK i crkva u Mostaru su ‘Berlinski zid’, gradnja Islamskog centra i džamije ‘dokaz zajedništva i spajanja’, a zapravo radi se o borbi krsta i polumjeseca za 19 dunuma prestižne lokacije Mostara na nekadašnjoj ratnoj liniji razdvajanja
* Navikli smo, to nam je usud, da hodže umjesto propovijedi drže političke govore, odavno su te govorancije u džamiji zvane ‘hutbe’ postale pravi politički traktati. Nelegalni kriminogeni bivši Reis ‘Hižaslav’ Cerić Mustafa je ovu praksu ozakonio, a svim srcem i dušom prihvatio sadašnji hodža Kavazović, Reis političar. Kojeg, uzgred, zvanično savjetuje spomenuti ‘Hižaslav’, uz poneko stidljivo ‘ograđivanje’ za njegove ‘nestašluke’.
I, kao što je i red u u BiH koja je po Dayton-u, Ustavu i ostalim bezveznim aktima ‘građanska i demokratska moderna država’ a po zadnjem nikad ne implementiranom popisu ‘stoposto vjerska’, glavnu riječ nam vode hodže i popovi, ne samo u diplomatiji gdje su instalirani već i u svakoj pori opštinske ili kantonalne pa i državne vlasti do samog Predsjedništva.
Obično se uz izbore pojačaju ove ‘hutbe’, proradi kandilo, oglase se ‘zdravoMarije’ i pojanje, međutim kad su na sceni bitka za odlične i elitne lokacije, nekretnine, zgrade i druga sredstva moći, tek onda nas sustignu silne vjerske ‘potrebe’, zahtjevi, protesti, ‘proradi’ vjera ‘sve od šesnaest’. U tome, nema se sumnje prednjači Islamska Zajednica BiH koja u FBiH ‘vodi kolo’ ali ne zaostaje ni u ostalim Kantonima dok njene ‘potrebe’, megalomanija i nezajažljivost pokazuju da im ni nebo nije granica.
** Ova najprofitabilnija firma u državi i aktivni učesnik u vlasti sa SDA/DF mafijom je ‘najugroženija’, mantra žrtve joj ‘farz’ ili ti obaveza i u ovoj borbi za osvajanje državnog i svakog drugog grunta ima najviše razrađenu taktiku. Nepostojanje Zakona o restituciji ide joj na ruku jer ona ima svoje posebno šerijatsko knjigovodstvo i Zemljišne Knjige po čemu je sve ono što je nekad bilo pod okupacijom Austrougraske – Otomansko, tj. njihovo, sadašnje sudovanje joj pripomaže verifikujući njihove ‘dokaze’ pa tako Reis i njegova ekipa talasaju. Prisvajaju, dobivaju i troše. Ako ne zgrade i zemljišta a ono bar novčanu naknadu rentu za korištenje ‘njihovog’, kao što je nedavno u Sarajevu Benjamina Karić uz sarajevske Sudove isposlovala mjesečnu ‘kiriju’ Reisu za kulturni državni spomenik ‘Vijećnicu’.
*** Po Sarajevu je Reis uglavnom dobio sve u šta je upro svoj miroljubivi kažiprst, njegovo neimarstvo je izrodilo na stotine džamija, ‘islamskih centara’ i mesdžida, islamskih vrtića, islamskih staračkih domova, halal banaka i restorana, studentskih domova, zgrada i garaža, ide mu dobro i u drugim gradovima i Kantonima ‘gdje mi imamo većinu’ i što smo ‘dobili ratom’, neki sporovi se vode u Tuzli, u Banja Luci također ali tamo je Reis mnogo toga džamijskog rasprodao a nešto utužio, sad je na redu Mostar.
U najkraćim crtama, na nekadašnjj ‘liniji razgraničenja’ između Istočnog i Zapadnog Mostara, ‘polumjesec’ je ‘otkrio’ na prostorima nekadašnjeg ‘Lakišića harema’ dobru lokaciju i zemljište površine oko 19.000 m2 za ‘islamski centar’ i džamiju, gdje je ‘krst’ ušicao gradnju crkve i Hrvatskog Kazališta uz prateće objekte, dobili smo novo vjersko žarište i već viđenu bh priču.
Islamska Zajednica kmeči kako je, kao i uvijek, žrtva i kako se diskriminiraju muslimani, kako im se otima njihovo, potežući Otomanske slike i gruntovnice, hrvatska vlast i crkva u Mostaru jauče kako je oštećena i kako nema prostora za molitvu pa su u ‘iznajmljenim barakama’, a zapravo i jedna i druga strana osim što betoniraju ‘ratom zapišanu teritoriju‘, rade na odličnom biznisu. Reis posebno, tu je stručnjak ‘par exellence’. Osim crkve ili ‘islamskog centra’ (što je nova sintagma za dodatne džamije) svaka od strana planira tu čitav biznis projekat. Stanove, konferencijske sale i mnogo toga još.
**** Hrvatsko Kazalište je odavno započeto, urađeni su i projekti za crkvu ali gradnja sporo napreduje ali i mostarske muftije su već naručile slične knjige i crteže, pa nam tako ‘sjedinjeni’ Mostar postaje podijeljenom vlašću (hvala dragom Bakiru i Čoviću i njihovom historijskom Sporazumu od novembra 2020) novo mjesto ‘protesta’ i ‘demonstracija’. Bošnjaci nedaju da se tu na ‘njihovom’ gradini HNK ni crkva već džamija i ‘islamski centar’, vlasti Mostara ne odustaju od započetih radova. Farsu sa gradnjom Kazališta kozmetički je zamrznuo i nekadašnji Visoki predstavnik ali se sa ‘novom vlašću’ to odmrzlo, Federacija i bivši premijer Novalić su dali čak i nešto love, oko 2 miliona KMa, načelnik Mostara Kordić tvrdi da se radi po zakonu i planovima Grada, pa ipak tenzije se ne smiruju.
***** Već viđeno, uz još ponešto. Što svu ovu političku igru vjere totalno raskrinkava i dokazuje da to sa vjerom nema blage veze već da je sve upreno na dodatnu podjelu, sticanje vlasništva na prestižnim nekretninama, još kraće : da se slučaj Mostar nastavlja. Sve nam to otkriva muftija Dedović u svojoj političkoj čitanci – ‘hutbi’ ovih dana, koja je školski primjer političkog govora u džamiji.
Kaže ova ahmedija da je izgradnja Kazališta ili ako vam je draže Pozorišta na ovoj lokaciji zapravo ‘gradnja Berlinskog zida’ sa ‘nadmoći velikohrvatske i katoličke crkve’, dok bi izgradnja ‘islamskog centra, džamije i prostora za stanovanje bio pravi primjer zajedništva, suživota i spajanja’. Zbog čega će se ‘Bošnjaci boriti do kraja života, dok pravda ne pobijedi’.
Po meni lično, gradnja svake bogomolje na ‘spornom zemljištu’ je ‘inat’-gradnja i klasična blasfemija, na sličan način gledam i na ‘potrebe’ IZ u Mostaru. Naime, Mostar već ima preko 40 džamija a negdje oko 40.000 muslimana, dok u gradu postoje (kad smo već kod brojanja) samo dvije crkve na 60.000 Hrvata. S tim u vezi, ne slažem se nikako sa činjenicom da je Kazalište ‘žica i zid’ a džamija ‘mjesto spajanja’, naprotiv, pouzdano znam da ova bitka nema veze sa vjerskim već sa biznis potrebama i dodatanom cementranju ‘granice’ dok je ‘spajanje u džamiji’ ižvakana i netačna vjerska doskočica. Još kad muftija Dedić odvali kako je ova njegova bitka ‘pitanje budućnosti’ i kako se ‘bošnjačka protuteža hrvatskom kazalištu‘ mora sagledavati kao ‘nacionalno bošnjačko pitanje u borbi za ostvarenje jednakopravnosti Bošnjaka u ovome gradu’, stvari postaju mnogo jasnije.
Da i ne spominjem njegove ‘potrebe’ i bezobzirne i bezobrazne fraze o ‘važnosti nacionalne, vjerske i kulturne odrednice u Mostaru’ koju su muslimani Mostarci ‘skupo platili odrođavanjem od sebe u socijalističkoj fazi izgradnje tzv. bratstva i jedinstva’ te kako ‘Bošnjaci svoj identitet trebaju čuvati i izgrađivati, a tuđi poštovati“.
Nem zaista potrebe. Odnosno, ima je onoliko koliko i je potreban nekakav fantomski ‘islamski centar’.
photo : snimak sporne lokacije u centru Mostara, arhiv
